Isus je prijatelj grešnika, jer je došao na ovaj svijet da umre za nas i pomiri nas s Bogom. To je mogao samo On učiniti!

“Dođe Sin Čovječji koji jede i pije, a govori se: ‘Gle, izjelice i vinopije, prijatelja carinika i grešnika!’ Ali opravda se Mudrost djelima svojim.” (Matej 11, 19)

Jednom prilikom, farizeji su Isusa nazvali prijateljem grešnika (Matej 9, 11). Uvijek su tražili priliku da naruše Njegov ugled. Farizeji su se, zbog vlastitog osjećaja samopravednosti, držali na distanci od carinika i grešnika, inače prezrene skupine ljudi, dok je Isus razgovarao i jeo s njima.

Farizeji su, kao i svi ljudi, bili grešnici (Rimljanima 3, 23), ali sebe nisu smatrali takvima. Ironično je da je Onaj kojeg su optužili za grijeh jedina bezgrešna osoba koja je ikada živjela i jedini koji ih je mogao spasiti od grijeha.

Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. (Hebrejima 4, 14-15)

I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti. (Djela 4, 12)

Svrha Isusova prijateljstva s grešnicima

Isus se nije družio s grešnicima da bi uživao s njima u njihovom grijehu, već da ih spasi od grijeha.

“Isus Krist dođe na svijet spasiti grešnike, od kojih sam prvi ja.” (1. Timoteju 1, 15)

Došao je da pozove grešnike na pokajanje (Luka 5, 32). Da bi to učinio, Isus Krist, koji je bio Bog, ponizio se kao sluga, uzevši ljudsko tijelo da bi mogao suosjećati s našim slabostima i umrijeti umjesto nas (Filipljanima 2: 5–11). Postao je prijatelj grešnika.

Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. (Rimljanima 5, 6)

Biti grešnik znači biti u opasnoj situaciji

Od dolaska na ovaj svijet smo pod prokletstvom i osudom koja proizlazi iz neuspjeha da se pridržavamo Božjeg zakona (Jakov 2, 10). Kako bi spasio grešnike, Isus Krist ispunio je Božji zakon savršenom pokornošću Ocu i žrtvovao se na križu kako bi platio kaznu za naš grijeh.

Milostivo nam je oprostio sve prijestupe, izbrisao zadužnicu koja propisima bijaše protiv nas, protivila nam se. Nju on ukloni pribivši je na križ. (Kološanima 2, 13-14)

Isus je učinio ono što nismo mogli učiniti i ako vjerujemo u oproštenje grijeha, u Njegovo djelo na križu, možemo se spasiti od smrti i pakla. Položio je život za svoje prijatelje (Ivan 15,13). Nema boljeg prijatelja!

Isusovo prijateljstvo ne završava na Golgoti

Isus ne samo da je umro za nas, nego nam je dao novi život (2. Korinćanima 5, 17) i uskrsnuo iz mrtvih kako bismo i mi na dan Njegovog povratka mogli uskrsnuti i primiti proslavljeno tijelo poput Njegovog (Filipljanima 3, 21).

Poslao nam je Duha Svetoga da nam bude vodič, učitelj, tješitelj, zagovornik, pomoćnik, snaga. Dao nam je svoju Riječ kroz koju Duh osvjetljava naša srca i umove Božjom istinom. Čak i sada Isus posreduje u naše ime, ako smo zaista Njegovi prijatelji (Rimljanima 8, 34). Otišao je pripremiti mjesto za svoje prijatelje da vječno žive s Njim.

“Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Ivan 14, 23).

Tko ne bi htio Isusa za prijatelja?

Međutim, iako je Isus prijatelj grešnika, nisu svi Njegovi prijatelji. To su samo oni koji rade kako im zapovijeda.

I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao. (1. Ivanova 3, 23-24) 

Isus nije samo naš prijatelj, već i naš stariji brat, Gospodin i Bog. Samo oni koji se odreknu farizejske samovolje, uzdaju u Kristovu pravednost i vjeruju u Njega, mogu se nazvati Njegovim prijateljima.

PROČITAJTE JOŠ: