Mnogi kršćani iskusili su ”tamnu noć duše”, ali što se događa kada izgubimo vjeru? Jesmo li zauvijek izgubljeni?
Vjera
Što se događa kada izgubimo vjeru? Znači li da smo zauvijek izgubljeni? Ne mogu se ni sjetiti svih ljudi koji su nas kontaktirali i koji su rekli da su izgubili vjeru. U krizi su i osjećaju kao da ne mogu nastaviti. ”Izgubili su svoju vjeru” i sada ne znaju što činiti. Što biste im vi rekli? Biste li im rekli ”glavu gore” ili čak: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani?“ (Rimljanima 8, 28)
Iako je to istina, to možda nije istina za njih ili im ne izgleda kao istina. Moramo pokazati milosrđe prema onima koji imaju sumnje. (Judina 1, 22) Nikada ne trebamo dodatno ”udarati” druge vjernike kada su već na tlu. Jedini put kada bismo trebali pogledati svisoka na nekoga jest kada toj osobi želimo pomoći. Ako mislimo da se kriza vjere ne može dogoditi nama, onda smo ranjiviji više nego što mislimo. Vrlo je opasno za reći ”to se ne može dogoditi meni”.
Vaše spasenje
Vrlo velik broj ljudi nas je kontaktirao u vezi mogućnosti gubljenja svoga spasenja; u proteklih 14 godina puno nas je ljudi kontaktiralo u vezi ovog pitanja. Pitanje glasi: „Ako sam imao vječni život i ako sam to izgubio, je li taj život onda bio vječan?“ Ne. Ne možete izgubiti ono što niste zaradili, a to se odnosi i na vječni život u Kristu. Krist sam odabire one koje želi. (Ivan 6, 37-44; Rimljanima 8, 35-39; Efežanima 1) Budući da je Krist Stvoritelj naše vjere, to znači da je On isto tako i Dovršitelj. (Hebrejima 12, 2) Krist dovršava ono što je započeo. (Judina 1, 24)
Prečesto ljudi govore riječi kao što su: „Osjećam kao da sam izgubio/la spasenje…. Osjećam da sam osuđen/a.“ No ono što se ovdje događa jest to da ljudi stavljaju veći prioritet na ono kako se osjećaju, umjesto na činjenice iz Božje Riječi. (Ivan 10, 28-29) Osjećaji su vrlo nepouzdani i subjektivni. No Božja je Riječ objektivna, što znači da je uvijek istinita. Zato ne trebamo stavljati naše osjećaje iznad onoga što uči Riječ. Osjećaji su jako plitak segment ljudskog razumijevanja. Istina Pisma jest najdublja dubina istine koja postoji.
VIDI OVO: Hoću li izgubiti spasenje ako nekad sagriješim?
Prakticiranje vlastite vjere
Ako osjećate kao da je Bog daleko od vas, razmislite o ovome? Tko je otišao gdje? Tko se udaljio? Je li to bio Bog ili smo se mi udaljili od Boga? Možda Božju tišinu shvaćamo kao da nas Bog osuđuje, no to nije pošteno prema Bogu. Bog djeluje ondje gdje oči ne mogu vidjeti i gdje uši ne mogu čuti. Trebamo živjeti na temelju vjere, a ne na temelju onoga što vidimo. Vjera je poput mišića, moramo je prakticirati inače će ona oslabjeti.
Najbolji način kako možemo osnažiti našu vjeru, bez obzira na težinu toga, jest vjerovati Bogu tijekom naših iskušenja i problema. Kada sve ide dobro, nema razloga za prakticiranjem vjere. Zato Bog za nas dopušta iskušenja. U neiskušanu vjeru ne možemo se pouzdati. Svijet trebamo promatrati kroz oči vjere. Bog nas nikada, nikada neće ostaviti (Hebrejima 13, 5) čak niti onda kada mi ostavimo Njega. Bog je vjeran, čak i onda kada mi nismo.
Dragocjena obećanja
Kada osjećate kao da ste izgubili vjeru, učinite jedinu stvar koju možete učiniti: ponovno se okrenite Bibliji. Sjetite se dragocjenih Božjih obećanja. (2. Petrova 1, 4) Ona će vas usmjeriti prema Božjem kraljevstvu. Bog niti jedno dijete ne odbacuje. Ono što Bog započne u čovjeku, Bog to i završava. (Rimljanima 8, 37-39)
Apostol Pavao bio je uvjeren u Božju sposobnost dovođenja vjernika u Kraljevstvo da je napisao sljedeće: „Uzdam se upravo u to, da će onaj, koji je počeo dobro djelo u vama, dovršiti ga do dana Krista Isusa.“ (Filipljanima 1, 6) Ono što Bog započne, to će i dovršiti. To je istina, bez obzira na ono kako se osjećamo. Ne trebamo se usredotočiti na naše osjećaje. Sjetimo se Božjih obećanja. Ono što Božja Riječ uči jest uvijek istina, bez obzira na to kako se osjećamo.
Izgubljen i pronađen
Može čak biti i dobra stvar, ako netko pomisli da je izgubio spasenje ili vjeru. Bog tu osobu možda privlači prema Kristu po prvi puta i možda stavlja misli sumnje u um te osobe, kako bi mogla biti spašena po prvi puta. Drugim riječima, ta osoba možda dotad uopće nije bila spašena; ovo je možda jedini puta da će ta osoba zaista biti spašena.
Bog je misteriozan u pogledu svoga odabira i spašavanja grješnika. Zato imamo zapovijed koja kaže da se trebamo odazvati Božjem odabiru. (2. Petrova 1, 10) To je zapovijed, nije prijedlog. Istina je ovo: što više čitamo Božja obećanja, to ćemo im više vjerovati i to ćemo manje vjerovati u naše osjećaje. Ako imam izbor, odabrat ću činjenice iznad onoga kako se osjećam.
Zaključak
U kriznim vremenima se trebamo pouzdati u Boga. Bog neće odustati od nas, čak i ako se mi na određeno vrijeme maknemo od Boga. Bog nas neće napustiti niti će otići od nas, čak i ako mi na određeno vrijeme napustimo Boga. Bog je vjeran. Trebamo se uvijek prisjećati Njegovih obećanja, kojima se može vjerovati. Bog nikada neće napustiti svoju djecu, (Hebrejima 13, 5) kao što niti jedan normalan otac ni majka ne bi napustili svoju djecu. Bog je vjeran i nikada neće napustiti one koji su povjerovali u Krista. (Ivan 6, 37, 39, 44; 10, 28-29)
Molim za to da ste već povjerovali u Krista; ako niste to je tužno. To znači da ćete se morati suočiti s Božjim sudom, koji dolazi nakon smrti (Hebrejima 9, 27) ili nakon Kristovog povratka (Otkrivenje 20, 12-15), ovisno o tome što se prije dogodi. Povjerujte u Krista, dok je danas još uvijek ”danas”. (2. Korinćanima 6, 2)
Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com
