Jeste li molili?

Jeste li molili za to? Što je ono što se u vašem životu nije promijenilo, jer se u vezi toga niste počeli moliti? 

Odsutnost molitve dolazi u različitim oblicima. Neki ljudi gotovo nikada ne mole, što dokazuje da je molitva za njih samo formalnost, oblik pozdrava kojeg iskažu Bogu kada imaju vremena.

Drugi mole samo kada su u velikoj i trenutnoj potrebi, što znači da se prema molitvi odnose kao prema nečemu čemu se poseže samo u vrijeme krize. Kada krize nema, ne mole.

Treći mole redovito, no njihove se molitve polako pretvore ponavljajuće izraze i ”izgube okus”, postanu odvojene od njih samih i odmaknute od stvarnosti života. Čak i najbolji među nama mogu se ponekad nalaziti u jednoj od ove tri skupine. 

No, molitva nije posljednje sredstvo, nego prva crta obrane, jer Bog nije nešto posljednje čemu ćemo se obratiti, nego osoba kojoj se obraćamo prvoj. Molitva je moćna jer je Bog jedini sposoban promijeniti naše živote. 

O, kakvog mira se odričemo, o kakvu nepotrebnu bol nosimo, samo zato što ne predajemo, Gospodinu sve u molitvi. 

Isus se suočio s nedostatkom molitve kod svojih učenika. Na određen način, to bi nam trebalo dati nadu usred naših vlastitih nevolja i iskušenja. 

Očajna situacija

U Markovom evanđelju, 9. poglavlju, čovjek, donoseći svog sina kojeg je tlačio autodestruktivni demon, očajnički je tražio Isusa jer je trebao iscjeljenje za svoga sina. „Učitelju, doveo sam svoga sina Tebi,“ reče otac, „koji ima nijemoga duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.“ (Marko 9, 17-18) 

Svaki roditelj može zamisliti o kako teškoj i iscrpljujućoj patnji se ovdje radilo. Postoji li nešto što otac ne bi učinio kako bi vidio svoga sina ponovno zdravog? 

Prije nego što je Isus nastupio, Njegovi su učenici već pokušali istjerati demona. No nisu mogli, (Marko 9, 18) usprkos tomu što im je dana vlast za istjerivanje zlih duhova. (Marko 6, 7) Dok su se mučili kako pomoći tom dječaku, religijski vođe su se okupili, sa svjetinom i počeli se svađati s njima, (Marko 9, 14) što je situaciju činilo još stresnijom i tragičnijom. 

Ništa osim molitve

Isus upita njegova oca: “Koliko je vremena kako mu se to događa?” On reče: “Od djetinjstva!“ (Marko 9, 21) Ne samo nekoliko tjedana ili mjeseci, nego godinama, vjerojatno i desetljećima. „A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!“ (Marko 9, 22) Isus naravno može učiniti bilo što, doslovno bilo što. „Nato mu Isus reče: “Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!“ (Marko 9, 23) 

Dječakov otac brže poviče: “Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!“ (Marko 9, 24) Nakon toga, Isus je iscijelio dječaka: „ Isus, videći mnoštvo da se gomila, zaprijeti nečistom duhu: „ Duše gluhi i nijemi, zapovijedam ti, izlazi iz tog djeteta i ne vraćaj se u njega više!“ Isti onaj duh koji se odupro i nadvladao učenike, odmah se, na poprilično nasilan način, podložio Isusu (Marko 9, 26), nakon što je čuo zvuk Njegovog glasa. 

Kada se našao nasamo sa svojim učenicima, koji su bili zbunjeni i koji su se osjećali poraženo zbog ovog neuspjeha, upitali su Ga: „Zašto ga mi nismo mogli istjerati?“ (Marko 9, 28) Jasno i bezvremensko pitanje. „Takva vrsta demona mogla je biti istjerana samo molitvom,“ odgovara Isus. (Marko 9, 29) 

Možda nisu uopće molili. Možda su molili samo malo. Možda su molili formalne, prazne molitve, bez srca. No, Isus je rekao da je ono što je nedostajalo bila molitva: istinska molitva Bogu. Mogao je odgovoriti, ”ovakvu vrstu demona sam samo ja mogao istjerati,” no umjesto toga rekao je da takvu vrstu demona istjerati može samo moć molitve. Bez obzira na to koliko možemo biti iznenađeni time što se učenici nisu sjetili molitve, koliko često Isus isto ovo govori i nama? 

Što nas sprječava da molimo? 

Zbog čega učenici nisu molili? Zašto nisu zamolili Boga za pomoć, za intervenciju, da učini ono što oni sami nisu mogli? To ne znamo zasigurno, no prizor koji se opisuje ukazuje nam na određen broj potencijalnih razloga, koji mogu biti iznenađujuće važni i za naše molitvene živote. 

Ometeni bukom

Najprije, okupilo se veliko mnoštvo kako bi vidjelo o čemu se radi i kako bi zasmetalo njihovoj službi. (Marko 9, 14) Učenici nisu vodili duhovni rat u privatnosti svoga doma. Neugodan prizor postao je pozornica; što su učenici imali manje uspjeha to je dječak više patio i to je više ljudi dolazilo vidjeti o čemu se radi. Tko bi od nas, uz mnoge sumnjičave oči koje su usmjerene prema nama, izašao, pogledao prema nebesima i pomolio se?

Nadalje, koliko buka i smetnje ljudi, kojima smo okruženi ili s kojima komunicirao putem pametnih telefona, nas drži podalje od Isusovih riječi: „Molite i dat će vam se. Tražite i pronaći ćete. Kucajte i otvorit će vam se?“ (Matej 7, 7) Ometanja, koja dolaze na različite načine u naše živote, drže nas podalje od molitve. 

Čovjekova sumnja 

Nisu svi iz svjetine došli kako bi samo gledali. Religijski stručnjaci također su bili u svjetini i svađali su se s učenicima o tome da tom dječaku nema pomoći. (Marko 9, 14; 16) Duhovni neprijatelj bio je očigledan, no oni su imali i ljudske neprijatelje; sumnjičave ljude, klevetnike, izrugivače. Oni, za razliku od ostatka svjetine, nisu čekali da učenici iscijele dječaka. Oni su samo željeli da Isusovi sljedbenici dožive neuspjeh. (Marko 11, 18)

Iako se većina od nas ne suočava s takvim protivljenjem, neki možda i da, no svaki puta kada izađemo u svijet, mnogi će možda željeti da naše molitve ne uspiju, kako bi mogli reći da je Isus bio samo čovjek, a Biblija samo knjiga, naše molitve samo lijepe želje. Znamo da ćemo, zbog vjernosti prema Kristu, izgubiti povjerenje i odobravanje svijeta. Stoga, ono što nas često sprječava u molitvama jest strah od čovjeka. 

Spriječeni od Sotone

No pismoznanci su bili ništa u usporedbi s duhovnim neprijateljem, s kojim su se suočavali učenici. Oni su se suočili sa pravim demonskim protivljenjem; stvarnim, destruktivnim i duhovnim neprijateljem. Duhovnim neprijateljem koji je bio toliko snažan da je mogao baciti dječaka u vodu i vatru, ”kako bi ga uništio.” (Marko 9, 22)

Možda je najgore od svega što je neprijatelj učinio da dječak bude nijem. (Marko 9, 17) Zbog toga, dječak nije mogao zazvati pomoć, niti objasniti što mu se događa. Što biste vi učinili kada biste vidjeli takvog dječaka u muci? Iako se mi osobno ne suočavamo s ovakvom vrstom demonskog protivljenja, svakodnevno se borimo ”protiv duhovnih sila zla.” (Efežanima 6, 12) Molimo se usred bitke koju vodimo protiv žestokog neprijatelja. Koliko često nas Sotona drži podalje od molitve? 

Obeshrabreni neučinkovitošću 

Iako su učenici pokušali, zaista pokušali iscijeliti dječaka, ništa se nije promijenilo. Ne znamo što su sve pokušali, no znamo da su pokušali (Marko 9, 18) i da su pokušali sve čega su se sjetili. (Marko 9, 28) Kada Isus govori: „Ovakvu vrstu demona istjerati može samo molitva,“ On pokazuje na sve ono čega su se sjetili, a što nije uspjelo. Bez obzira na pokušaje, dječak je i dalje bio obuzet i demon ga je i dalje tlačio. U njima se bez sumnje, stvorio osjećaj beznađa. Mnoge su ranije iscijelili, no ovaj duh nije želio otići. ”Možda nitko ne može iscijeliti ovog dječaka.”

Koliko često mi odustajemo zbog toga što nam već izgleda da je sve već određeno, jer je prošlo toliko dana, mjeseci i godina, a sve je ostalo nepromijenjeno? Obeshrabrenost zbog neodgovorenih molitava drži nas podalje od molitve. 

Isus je zaista molio 

Mnoge nas prepreke drže podalje od molitve, no Isusa ništa spriječilo od upućivanja molitve svome Ocu, jer je Isus znao da je molitva najvažnija. Znao je da ništa nije važnije od molitve, jer je znao da ništa nije važnije od Njegovog Oca. 

Kada Isus govori, „ovakav demon može se istjerati samo uz pomoć molitve,“ to je znao iz osobnog iskustva. Isus je bio kušan na sve načine na koje smo mi kušani, no uvijek je ustrajao u molitvi. Znamo koliko je Isus bio ovisan o Bogu; ustajao je rano ujutro kako bi molio (Marko 1, 35), odlazio je u osamu kako bi bio s Ocem (Marko 6, 46), izlijevao je svoje srce Bogu. (Marko 14, 35) Znamo da je to činio redovito. (Luka 5, 16)

Njega nije omela svjetina, strah od čovjeka, demonsko djelovanje, niti je bio obeshrabren Božjim vremenom odgovora na molitve. Isus je poznavao molitvu koja napaja duše, pobjeđuje demone, pomiče planine i želi da i mi znamo za tu molitvu. 

Neka protivljenja neće nestati bez molitve. Neke rane neće biti iscijeljene zbog molitve. Neka iskušenja neće završiti bez molitve. Neki grijesi neće umrijeti bez molitve. Neki odnosi se neće popraviti bez molitve. Neke se stvari neće promijeniti, stvari za koje očajnički želimo da se promijene, osim ako se ne budemo uporno i ustrajno ponizili i molili Ocu koji je na nebesima.

Sve-mudri Otac, pun ljubavi i svemoćni Bog odlučio je puno toga u našem svijetu učiniti kroz naše molitve, jer molitva je dio dragocjenog odnosa kojeg On ima sa svojom djecom. Molitva Boga proslavlja kao Boga koji sluša i odgovara. 

Što je ono što se u vašem životu nije promijenili, a u vezi čega niste molili? 

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: