Neki propovjednici koje sam čuo kažu da nas Bog ne kažnjava, ali dopušta da nam se događaju loše stvari. Ipak, i u Starom i u Novom zavjetu postoje primjeri gdje su ljudi bili kažnjavani za svoje postupke. Jesu li kušnje Božja kazna?
Bog dopušta kušnje u životima vjernika. Neke kušnje su duhovni napadi neprijatelja, ali sve ih dopušta Bog. Ponekad će naše kušnje doći kao rezultat naših grešaka ili grešaka drugih, ali ponekad Bog donosi kušnje na nas iako nismo sagriješili. Knjiga o Jobu je najbolji primjer. Bog je dopustio velike kušnje protiv Joba ne kao kaznu, već da bi pokazao da je Job pravedan. Job nije učinio ništa loše, ali je Bog dopustio Sotoni da oduzme živote Jobovoj djeci, uništi njegov posao i fizički mu naudi.
Jesu li kušnje Božja kazna ili Božja disciplina?
Što se događa ako patimo jer smo učinili nešto loše? To je disciplina. Apostol Petar je napisao: “Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo.” (1 Petrova 3, 17) Patnja je dio Božjeg savršenog i mudrog plana za Njegov narod, čak i kada čine dobro, ali Petar želi da njegovi čitatelji izbjegavaju patnju uzrokovanu vlastitom grešnošću.
Koliko god je tragično kada ljudi dožive kušnju i pitaju se jesu li oni krivi, jednako je tragično kada ljudi griješe, Bog ih disciplinira, a oni misle da nisu krivi. Razmotrite ove primjere iz Biblije:
- nakon što je Mojsije udario u stijenu umjesto da joj govori kako je Bog zapovjedio, Bog je rekao njemu i Aronu: “Budući da se niste pouzdavali u me i niste me svetim očitovali u očima sinova Izraelovih, nećete uvesti ovaj zbor u zemlju koju im dajem” (Brojevi 20, 12).
- nakon što je David počinio preljub s Bat-Šebom i ubio Uriju, Bog mu je rekao preko proroka Natana: “Zato se neće nikada više okrenuti mač od tvoga doma, jer si me prezreo i jer si uzeo ženu Urije Hetita da ti bude žena” (2. Samuelova 12, 10).
- nakon što je Jošafat sklopio savez sa zlim kraljem Ahazijom kako bi gradio brodove, Bog mu je rekao preko proroka Eliezera: “‘Budući da si se udružio s Ahazijom, Jahve će razoriti tvoja djela.’ Lađe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš.” (2. Ljetopisa 20, 37).
Ovi su ljudi patili zbog svojih grijeha. Netočno bi bilo reći da su doživjeli iskušenja. Bilo bi ispravno reći da ih je Bog disciplinirao. Isto vrijedi i za negativne posljedice naših loših odluka. Zamislite sljedeće: ljudi ostaju bez posla jer su godinama zabušavali; mnogima su financije u škripcu zbog godina impulzivne kupnje; nekima se dijagnosticira dijabetes zbog godina proždrljivosti; ljudi su u jadnim brakovima, jer su se oglušili na upozorenja svojih roditelja o supružnicima za koje su se vjenčali … Ovo nisu suđenja! To su posljedice lošeg prosuđivanja. Ponekad ljudi griješe, budu disciplinirani, a onda kažu: “Zašto patim?” Ako ih prijatelji iskreno vole, odgovorit će im: “Zbog svoje neposlušnosti.”
Tragično je i kada ljudi doživljavaju kušnje, a “prijatelji” ih pokušavaju natjerati da okrive sebe
Padaju mi na pamet Jobovi prijatelji. Počeli su dobro: “sjedoše kraj njega na zemlju i ostadoše tako sedam dana i sedam noći. Nijedan mu ne progovori ni riječi, jer vidješe da je velika njegova bol” (Job 2, 13). Ovo pokazuje što učiniti kada ljudi pate. Salomon je rekao da postoji vrijeme kada se šuti i vrijeme kada se govori (Propovjednik 3, 7b).
Nažalost, Jobovi prijatelji nisu slijedili ove stihove, a stvari su krenule nizbrdo nakon što su otvorili usta. Elifaz je prvi progovorio i sažeo njihovu raspravu u Jobu 4, 7 kada je upitao: “Ta sjeti se: nevin – propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?” Jobovi prijatelji htjeli su ga uvjeriti da je, budući da je užasno patio, morao užasno sagriješiti.
Koliko god su Jobovi prijatelji u početku pokazali što treba činiti kada ljudi pate, kasnije su također pokazali što ne treba činiti: držati predavanja, propovijedati, govoriti stvari poput: “Ovo se događa jer …” ili još gore, “Bog to ne bi radio da ti …”. Na kraju knjige, Bog se pojavio i rekao Elifazu Temancu: “Ti i tvoja dva prijatelja raspalili ste gnjev moj jer niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job.” (Job 42, 7) Mislio je na njihove izjave da ljudi pate samo kada su nešto pogriješili.
U Isusovo vrijeme ljudi su mislili da ako se nešto loše dogodi, to mora biti uzrokovano grijehom. Kada su učenici vidjeli slijepog čovjeka, upitali su Isusa: “Učitelju, tko je sagriješio, on ili njegovi roditelji, da se slijep rodio?” Isus odgovori: ‘Ni on ni njegovi roditelji nisu sagriješili, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja'” (Ivan 9, 2-3).
Bog se kroz kušnje želi otkriti i iskoristiti ih za naše dobro. Saznanje da Sotona radi oko nas svakako pomaže u razumijevanju kako ispravno odgovoriti na kušnje, ali ne postoji značajna razlika između kušnje koja uključuje napad neprijatelja i neke druge kušnje (kao što je prirodna katastrofa). Svaku kušnju dopušta Bog, kao što On kaže u svojoj riječi:
“Ja tvorim svjetlost i stvaram tamu. Ja stvaram sreću i dovodim nesreću, ja, Jahve, činim sve to.” (Izaija 45, 7)
