Svatko se na ovoj zemlji suočava s izazovima ili poteškoćama. Nitko nije imun na nevolje. Ali kao vjernici, kako se nositi kada te Bog ne izvuče iz oluje?
Biblija spominje puno primjera ljudi koji pate ili doživljavaju tragedije.
Pavao je bio kamenovan, premlaćen, ismijavan zbog vjere, doživio je brodolom na putu u Rim … No, ipak je rekao: “U svemu trpimo nevolje, ali nismo potišteni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo. Progone nas, ali nismo ostavljeni; pritiskuju nas, ali ne ginemo.” (2. Korinćanima 4, 8-9)
Čak ni Isus nije bio oslobođen boli kada je doživio nezamislivu patnju svojom smrću na križu. Ali usred naših životnih nevolja, što učimo od Boga?
Kada te Bog ne izvuče iz oluje …
U Djelima 27, nakon više od dvije godine čekanja, Pavao je konačno plovio za Rim. Sva njegova obuka i iskustvo pripremili su ga da propovijeda evanđelje pred samim Cezarom. No, na putu od Jeruzalema do Rima, Pavao se suočio s jednom od najžešćih oluja u svom životu.
Više smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone pa jedva jedvice ploveći uza nju, stigosmo na neko mjesto zvano Dobra pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. Kad je nakon duljeg vremena plovidba već postala pogibeljna … (Djela 27, 7-9)
Vjetar koji je nosio Pavla na njegovu misiju u Rim iznenada se pomaknuo. Kao da je sam Bog puhao protiv Pavla. Možete zamisliti Pavla na brodu: “Isuse, znam da si me pozvao u Rim. Obećao si da ću ti tamo svjedočiti. Zašto ovo otežavaš?”
Jeste li se ikada ovako osjećali? “Isuse, pozvao si me u ovaj posao. Pozvao si me u ovaj brak, ovu obitelj, ovaj grad. Samo pokušavam učiniti nešto za tebe — zašto to činiš tako nemogućim?”
Kada su vjetrovi protiv nas, a utočište nije na vidiku, moramo i dalje držati pogled na Bogu. On nas vodi u vjetrove i oluje kako bi nam pokazao koliko su Njegova obećanja neraskidiva.
Učenje lekcija na teži način
Kada prolazimo kroz poteškoće, tako je teško vidjeti da bi iz naše situacije moglo proizaći nešto pozitivno. Bilo da se radi o gubitku posla, smrti, zlostavljanju ili bolesti … Ali ponekad tek kada trauma prođe, možemo razumjeti što nas je Bog naučio kroz naša teška vremena.
Odgovori mu Isus: “Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.” (Ivan 13, 7)
Pavao je upozorio posadu da će doći oluja – i došla je. Snažan vjetar je tutnjao nad otokom Kretom, odnio Pavla i njegove suputnike u mutne, ljute dubine mora:
Budući da nas je oluja silovito udarala, sutradan se riješiše tovara, a treći dan svojim rukama izbaciše brodsku opremu. Kako se pak više dana nije pomaljalo ni sunce ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je već propala svaka nada da ćemo se spasiti. (Djela 27, 18-20)
U tom trenutku potpunog očaja, Bog je poslao anđela Pavlu, govoreći: “Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog ti daruje sve koji plove s tobom.” (Djela 27, 24)
Obećanje da će Pavao stati pred Cezara nije novo. Dvije godine ranije, sam je Isus stajao uz Pavla u zatvoru i obećao: “Hrabro samo! Jer kao što si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedočiš!” (Djela 23, 11). Usred Pavlove zastrašujuće oluje, nije mu trebalo novo obećanje ili novo otkrivenje – trebao se sjetiti obećanja koje je Bog već dao.
Bog je oduzeo sve od Pavla i njegovih suputnika kako ne bi mogli polagati nadu u teret, opremu, pa čak ni u sam brod. Pavlova jedina nada bilo je Božje obećanje. Te je noći Pavao ojačao posadu podsjećanjem na to obećanje (Djela 27, 21–26).
Ponekad vam se čini da vam Bog ne pomaže jer nije spriječio da se dogodi trauma. Ali u tim vremenima ne shvaćamo uvijek da je ono što nam je dao jednostavno snaga da prevladamo naše situacije.
Usred oluje
Kada stvari u životu krenu po zlu, obično vapimo Bogu za pomoć i tražimo od Njega da popravi situaciju ili nam na neki način pomogne. Ali što Bog zapravo čini za nas ako ne riješi problem?
Kršćanski pisac Max Lucado kaže: “Bog nikada ne obećava da će nas izbaviti iz naših borbi. Međutim, obećava da će promijeniti način na koji gledamo na njih.”
Ponekad Bog pomaže mijenjajući naš pogled na problem i dajući nam priliku da ga vidimo novim očima. Ponekad nam šalje prijatelje i obitelj da nam pomognu u našim nevoljama. Ponekad Bog jednostavno postaje “uho” kojemu možemo sve reći dok naše vrijeme nevolje ne prođe.
Hebrejima 13, 5 kaže: “Neću te ostaviti, niti ću te napustiti.” Ovaj stih nam je stalni podsjetnik da bez obzira na probleme s kojima se suočavamo, Bog će uvijek biti s nama.
