Kada Bog prestane govoriti

Kada Bog prestane govoriti, kada ne osjećamo Njegovu prisutnost, pitamo se je li uopće s nama? Mari li za naš život? No, vjeru nikada ne trebamo temeljiti na osjećajima, već na objavljenim istinama iz Božje riječi.

Bilo je mračno. Tišina je bila zaglušujuća. Ništavnost. To je bila moja osma noć zaredom kako nisam mogla spavati. Bila sam okružena mislima, toliko sam plakala da više niti jedna suza nije preostala. U mom srcu još je prebivala tuga, no suze nisu mogle teći. Bože, gdje si? Čuješ li me? Je li te uopće briga? 

Voljela bih da vam mogu reći da su se te noći dogodile prije puno vremena, kada nisam bila spašena, kada nisam redovito molila ili kada nisam čitala Bibliju. Istina je da sam imala jako puno noći poput ovakvih.

Bilo je mnoštvo dana kada moje molitve ne bi bile odgovorene, tjedni i mjeseci bi prošli, Bog se ne bi javio i nisam znala što želi od mene. Moje kršćansko putovanje ispunjeno je brijezima i dolovima.

Bilo je razdoblja neizrecive radosti, kada je Božja prisutnost bila toliko jasna u mome životu da to nitko ne bi mogao poreći. No bilo je i razdoblja kada sam očajnički željela čuti Božji glas, no Bog je bio tih. 

Moje svjedočanstvo o Božjoj dobroti je snažno. Spasio me od mene same. Spasio me od svake loše odluke koju sam donijela. Nekoć sam bila beskućnica, teško zlostavljana, majka bez muža, koja je četiri puta bila u izvanbračnoj trudnoći. Nije lako uvidjeti kako je Bog djelovao u mom životu.

Zbog toga što sada radim u kršćanskoj službi, neki mogu pogrešno pretpostaviti da je moj kršćanski život savršen: lagan i lagodan. No postoje i drugi koji znaju da je moj život bio sve samo ne lagan. 

U ovom svijetu ćemo imati nevolje

Odgajanje tinejdžera je teško. Biti supruga je teško. Biti u službi je teško. Život je težak. To je tako jednostavno. Isus nam je rekao u Ivanovom evanđelju 16, 33 da ćemo u ovome svijetu imati nevolje. Kao kršćani, svi smo imali te izvanredne trenutke s Gospodinom, u kojima je Duh Sveti na dramatičan način dotaknuo naša srca.

Svi smo iskusili radost spoznaje gdje ćemo provesti našu vječnost. Većina nas vatrena je za Gospodina i željeli bismo da i drugi znaju ono što je Bog učinio u našim životima. No također smo prošli i kroz razdoblja suše, duhovne pustinje, gdje je sve što smo mogli čuti bila tišina. 

Tijekom proteklih osamnaest mjeseci, moja obitelj bila je toliko često u liječničkim ordinacijama da ne mogu to ni izbrojiti. Iako smo inače zdrava obitelj, morali smo proći kroz nekoliko operacijskih zahvata u proteklih nekoliko godina, morali smo izdržati sate fizioterapija i čekali su nas veliki računi.

Strah otvaranja još jednog medicinskog računa bilo je nešto što me je prožimalo. Zabrinutosti oko toga gdje će moji tinejdžeri ići na fakultet i hoće li donositi dobre izbore u pogledu odabira prijatelja, držale su me budne noćima. Iskreno, vapila bih Bogu kada sam osjećala da sam daleko od Njega. 

Vjeru ne trebamo temeljiti na osjećajima

Prečesto tijekom našeg kršćanskog hoda, našu vjeru temeljimo na onome kako se osjećamo. Kada Bog djeluje na očigledne načine, lako nam je slaviti Ga. Lako je ostati vjeran kada smo ispunjeni srećom i radošću, kada nam se dogodio novi posao ili kada smo doživjeli čudesno iscjeljenje.

No ako ste kršćanin dulje od jedne minute, shvaćate da kršćansko putovanje donosi uspone i padove, borbe i radosti. Naše spasenje nije i nikada neće biti zasnovano na onome kako se osjećamo. 

Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne?“ (Jeremija 17, 9) 

Jednom sam čula da pastor govori rečenicu koja je išla otprilike ovako: „Naši su osjećaji odlični sluge, no grozni su kao gospodari.“ Naši nam osjećaji pomažu u određivanju onoga gdje se nalazimo i kako se nosimo sa situacijom, no oni ne određuju naše spasenje.

Kada ne osjećamo Božju prisutnost, to ne znači da On nije blizu. Kada ne vidimo Božje djelovanje u našim životima, to ne znači da Bog ne djeluje. Kada nam se ne da služiti Bogu, to ne znači da bismo trebali prestati. 

Hvala Bogu na tome što je naše spasenje daleko dublje od privremenih osjećaja. Hvala Bogu na tome što je Njegova Riječ naša istina, a da se istina ne zasniva na onome kako se osjećamo kada se probudimo ujutro. A to je, prijatelji, ono što donosi istinsku radost

Autorica: Jeniffer Maggio; Izvor: Ibelieve.com

PROČITAJTE JOŠ: