Biblija jasno uči da onog trenutka kada se osoba odvrati od svojih grijeha i povjeruje u Isusa za oproštenje grijeha, ona je spašena (Djela 2,37-41).
Time je prešla iz duhovne smrti u duhovni život (Ivan 5,24), te je po zakonu Božjeg suda proglašena nevinom (Rim 3,21-26). Iz Božje perspektive, nečije spasenje je objektivna realnost koja se ne može promijeniti (Rim 8,28-30).
Ali iz našeg subjektivnog doživljaja, možda nećemo biti potpuno sigurni. Teškoće života i obeshrabrenje radi našeg grijeha može nas dovesti do toga da dovodimo u pitanje realnost našeg spasenja. Ili dok možda čitamo jedan od „upozoravajućih“ odlomaka o otpadanju od vjere ili neoprostivom grijehu, pitamo se jesmo li doista spašeni.
Apostol Ivan je svoje prvo pismo napisao da bi odgovorio upravo na ovo pitanje: „To napisah vama koji vjerujete u ime Sina Božjega da znate da imate život vječni.“ (1. Ivanova 5,13). Dakle, kada čitamo Ivanovo pismo, vidimo da on odgovara na ovo pitanje iz nekoliko različitih kutova.
Polazna točka je osoba i djelo Isusa Krista. On opisuje Krista kao našeg zagovornika (1. Ivanova 2,1), što znači da Isus pred Ocem zastupa naš slučaj kada nas Sotona optužuje. Kroz Njegovu pomirbenu žrtvu na križu za naše grijehe, Isus je zadovoljio pravedan Božji gnjev koji je bio nad nama (1. Ivanova 1,7; 2,2; 4,10). Ako ispovijedamo vjeru da je Isus Sin Božji koji je došao u tijelu da bi nas spasio od naših grijeha, možemo biti sigurni da imamo vječni život (1. Ivanova 4,2. 13-15; 5,13). Stoga, „Tko ima Sina, ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.“ (1. Ivanova 5,12).
Međutim, Ivan ne staje ovdje. On nastavlja graditi na temeljima neprestane vjere u Krista kao osobu i Njegovo djelo, podsjećajući nas na svjedočanstvo Duha Svetoga koji živi unutar vjernika (1. Ivanova 3,24). Duh nas podsjeća na istinu o tome tko je Isus i što je učinio za nas (1. Ivanova 4,2. 6). Kada Duha iskusimo na djelu u našim životima, uvjereni smo da Bog doista prebiva u nama (1. Ivanova 4,13).
Naravno, vjera u Isusa Krista i naše poimanje Duha Svetog unutar nas još uvijek se mogu činiti prilično subjektivni. To je razlog zašto Ivan ukazuje na to da je život takve osobe vidljivi dokaz da je istinski nanovo rođena. Oni koji po vjeri uistinu poznaju Isusa Krista, aktivno će nastaviti u poslušnosti Božjim zapovijedima (1. Ivanova 2,3), isto kao što je to činio sam Isus (1. Ivanova 2,6). Najosnovnija zapovijed je vjerovati u Isusa (1. Ivanova 3,22-24), ali istinska vjera se ostvaruje kroz ljubav u vidljivim djelima ljubavi prema drugima, osobito prema drugim vjernicima (1. Ivanova 3,11-18; 4,7-12. 20-21; 5,1-2). Oni koji su djeca Božja, pokazuju njihov pravi identitet time što slijede obrazac odvraćanja od svojih grijeha i okretanja prema življenju u pravednosti (1. Ivanova 3,4-10). A kada neminovno padnemo u savršenoj poslušnosti, imamo obećanje da je Bog vjeran da nam oprosti i da nas očisti (1. Ivanova 1,9).
Dakle, naše spasenje ovisi isključivo o osobi i djelu Isusa Krista. Kako nastavljamo pouzdavati se u Njega, iskusit ćemo u našim životima snagu Duha Svetoga na djelu, koja čini da sve više postajemo poput Isusa. Kada vidimo da se ovo događa, raste i naša sigurnost da smo uistinu Božje dijete.
Autor: Matthew Harmon; Prijevod: Vesna L.
