Pakao je tema koja od davnina fascinira i muči ljude. To je mjesto koje se povezuje s vječnom patnjom i mukama. Donosimo 4 laži o paklu u koje vjeruju mnogi kršćani.
Ono što mnogi kršćani vjeruju o paklu možda nije u skladu s onim što Biblija zapravo uči. Mnogi mitovi o paklu popularni su u našoj kulturi. Za vjernike je važno razlikovati popularne zablude od onoga što Biblija kaže o paklu.
4 laži o paklu u koje vjeruju mnogi kršćani
Dakle, razmotrimo četiri uobičajena vjerovanja o paklu koja nisu biblijski podržana.
1. Bog šalje ljude u pakao
Nažalost, mnogi ljudi vjeruju da je Bog taj koji odlučuje poslati ljude u pakao. To nije točno! Bog ne šalje ljude u pakao; umjesto toga, ljudi se šalju tamo. Kada ljudi odluče odvojiti se od Boga, odbijajući njegovu ponudu vječnog spasenja, sami sebe šalju u pakao.
2. Petrova 3, 9 ističe da Bog želi da se svi spase: “Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju.” U Mateju 18, 12-14, Isus priča prispodobu o brižnom pastiru sa 100 ovaca koji je spreman ostaviti njih 99 kako bi potražio jednu odlutalu. U stihu 14, Isus kaže da je Bogu stalo do ljudi koji duhovno lutaju: “Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.”
Međutim, budući da je Bog pun ljubavi, On poštuje ljudsku slobodnu volju i dopušta nam da prihvatimo ili odbacimo odnos s Njim. Biblija u Rimljanima 1, 18-20 otkriva da se ljudi namjerno bune protiv Boga donošenjem grešnih odluka, iako im se Bog jasno otkrio kroz svoje stvaranje i Isusa Krista.
PROČITAJTE: Sedam činjenica o paklu
Pakao je mjesto vječne odvojenosti od Boga. Ključno je prepoznati da Bog poštuje ljudsku autonomiju i dopušta nam da donosimo odluke – čak i ako te odluke rezultiraju odvajanjem od Njega. On nikad neće odbiti grešnika koji Mu dođe u poniznosti i prihvati spasenje.
2. Ljudi koji nisu dovoljno dobri za raj idu u pakao
Odlučujući faktor u tome hoće li ljudi ići u raj ili pakao nije koliko su moralno dobri ili loši. Umjesto toga, ono što određuje kamo idu jest hoće li prihvatiti dar Isusove žrtve za svoje grijehe ili ne. Bog svima nudi priliku da odu u nebo, bez obzira na to koliko su dobri ili loši bili njihovi postupci tijekom zemaljskog života. Nitko ne može biti dovoljno dobar na temelju vlastitih zasluga da bude na nebu s našim savršeno svetim Bogom. U Ivanu 3, 15 Isus izjavljuje da “svatko tko vjeruje može imati život vječni” s Bogom.
3. Pakao je samo za izuzetno zle ljude
Biblija ne kaže da je pakao rezerviran samo za najgore zločince. Umjesto toga, u Rimljanima 3, 23 stoji da su “svi sagriješili i lišeni su Božje slave”. To znači da svatko treba Božje milosrđe i oprost kako bi izbjegli pakao i otišli u raj – čak i oni od nas koji uglavnom donose dobre odluke.
4. Sotona je vladar pakla
Još jedno uobičajeno vjerovanje je da Sotona vlada paklom. Međutim, Biblija ne podržava ovu ideju. Sotona nije gospodar pakla, već osuđeno biće koje će sudjelovati u njegovoj kazni. Otkrivenje 20, 10 otkriva budućnosti za Sotonu (koji je također poznat kao đavao) i demone :
A njihov zavodnik, Ðavao, bačen bi u jezero ognjeno i sumporno, gdje se nalaze i Zvijer i Lažni prorok: ondje će se mučiti danju i noću u vijeke vjekova.
Pakao je mjesto kazne za Sotonu i njegove sljedbenike, a ne njegovo kraljevstvo. Biblija ne kaže da je Sotona vladar pakla. Jednostavno kaže da je on “knez ovoga svijeta” (Ivan 12, 31). Ali Matej 25, 41 otkriva da je Bog planirao “oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim!”. Demoni poput Sotone znaju da su predodređeni za kaznu u paklu.
