Legalizam: 10 znakova da možda postajete legalist

Legalizam može dovesti do toga da se dobra djela čine samo kako bi se zadivila okolina. (Matej 23, 1-5). Koji su znakovi da postajete legalist?

Poslanica Galaćanima 5 ne štedi riječi kada se radi o legalizmu. Do legalizma dolazi kada postanemo toliko upleteni u pismo Zakona da zaboravimo prikazati Božju ljubav, milosrđe i milost. Legalističke misli jako lako mogu ući u naše umove. No čak i maleni dio takvog uništavajućeg kvasca može se lako proširiti kroz cijelo tijesto. 

Osobno se moram snažno truditi kako se legalizam ne bi infiltrirao u moj um. Farizejima je u Isusovo vrijeme vladao zakon i Isus ih ni najmanje nije volio. Isus je znao da farizeji toliko dobro poznaju zakon da ga mogu podučavati, ali da se u isto vrijeme ne drže uvijek onoga što propovijedaju.

Farizeji su opterećivali svoje slušatelje s nemogućim teretima i nisu učinili ništa kako bi ih olakšali. Legalizam može dovesti do toga da se dobra djela čine samo kako bi se zadivila okolina. (Matej 23, 1-5) Trebamo se odupirati tomu. U jednadžbu treba biti dodano suosjećanje, kao i molitva i Duh Sveti. Jer samo tako tereti mogu biti podignuti. Kada ove sastojke dodam zakonu, tada čuvam Istinu evanđelja. 

1. Gledate na nekoga svisoka 

Kada netko koga poznajem učini nešto loše, je li moja prva reakcija osuda i gledanje svisoka na tu osobu? To se može manifestirati kroz osjećaje gađenja i žaljenja, no niti jedno od ovo dvoje ne pomaže. Trebam saznati kontekst onoga što su učinili prije nego što počnem suditi bilo koji od njihovih postupaka. 

Ako saslušam njihovu stranu priče, to im ne daje opravdanje za pogrešne postupke, ali možda pomogne meni i njima u otkrivanju korijena problema, umjesto samo vanjskih simptoma. 

2. Automatska pohvala za učinjena dobra djela

Kada netko učini nešto dobro je li moja prva reakcija pohvala te osobe s pljeskom? Činjenje dobrih djela jest naravno, dobro i njih treba pohvaliti. No ono što je također važno jest provjeriti zašto je neka osoba učinila neko dobro djelo. 

Dobra djela možemo činiti iz različitih razloga. Mnogi od njih nisu altruistične prirode. Dobra djela učinjena iz sebičnih razloga dobivaju svoju vlastitu nagradu, što znači da ih ne trebamo hvaliti. 

3. Trebao/la bi nam je svakodnevna riječ  

Razmišljam li neprestano da bih nešto trebala učiniti? Možda neke stvari i trebam obaviti, ali s načinom razmišljanja ”trebaš obaviti ovo i ovo” stvari će početi izgledati kao muka i odrađivanje. U poslušnosti radimo stvari jer nam je stalo do njih, ne zato što ih moramo odraditi. 

Odrađivanje stvari samo zato što ih trebamo odraditi ne stvara zadovoljstvo. Ono što će ubrizgati radost u sve što radim jest ako budem činila stvari iz ljubavi prema Bogu i ljudima. Težimo činiti dobre stvari iz ljubavi, ne iz obaveze. 

4. Čitanje Biblije samo kako bismo odradili formu 

Jeste li ikada nakon čitanja Biblije osjećali kao da ste odradili zadanu formu? Redovito čitanje Biblije je prekrasna stvar, ali ako to činimo zato što osjećamo da moramo, propuštamo nešto. 

Bog nam je dao svoju Riječ za naše dobro, za poboljšavanje načina razmišljanja i naših života. Kada čitamo Bibliju bolje upoznajemo Boga kroz nju. 

Legalist
Foto: Unsplash

5. Osuđivanje prije nego što poslušamo 

Pokazatelj legalizma jest kada osudim nekoga zbog onoga što mislim da je ta osoba učinila. To činim jer nemam sve činjenice, stog oblikujem prerano svoje mišljenje o toj osobi. Sudim jer sam čula samo jednu stranu priče. No kada sudim na temelju samo jedne strane priče, to je jednako kao da prihvatim trač kao nešto istinito. 

Danas se na optužbe često automatski gleda kao na činjenice. Te optužbe mogu biti istinite, ali optužbe same po sebi ne bi trebale biti dovoljne za osudu. Potrebne su nam sve moguće činjenice, druga strana priče i jako puno mudrosti prije nego što osudimo neku osobu. Stoga, prije osuđivanja najmanje što mogu učiniti jest poslušati obje strane priče. 

6. Kada mislimo da smo u redu u usporedbi s drugima 

Mislim li da sam ja u redu, samo zato što nikada nisam počinila te ”velike grijehe,” koje su počinili oni? Isus cijelo vrijeme gleda u srce ljudi. Nikada nije samo gledao u ubojice. Isus vidi svu ljutnju, koja ili izlazi iz mojih usta ili je pohranjena u moj um. Sve je to grijeh. 

Dopuštanje ”malih” stvari dovodi do toga da ”velike” stvari puste korijen i izrastu izvan kontrole. Isus nas želi osloboditi od svakoga grijeha, uključujući i one na temelju kojih ne djelujem. 

7. Razmišljanje da su blagoslovi nagrada i da oprost nije zaslužen 

Bog je možda blagoslovio nekoga zbog nečeg što je ta osoba učinila. Oni možda žanju ono što su posijali. No isto tako Bog nam ponekad daje stvari koje ne zaslužujemo. Točnije, ništa od onoga što smo dobili, nismo zaslužili. 

Jesam li ikada pomislila da netko ne zaslužuje oprost? Ako se osoba zaista pokaje od bilo kojeg grijeha, Bog će joj oprostiti. Oprost je dar. Kada ljudi iskreno zatraže oprost, Bog im taj dar nesebično daje. Stoga, ako Bog im je Bog oprostio, što sprječava mene da učinim isto?

8. Razmišljanje da i ostali moraju činiti onako kako ja činim 

Razmišljam li ikada da i drugi kršćani trebaju činiti stvari na točno onakav način kako ih ja činim? Smatram li da vrijeme čekanja i dobivanja blagoslova u životu za sve druge treba izgledati onako kako izgleda za mene?

Bog sa svakim od svoje djece surađuje i na njima radi drugačije. Ne postoji nacrt i karta koje se svi kršćani moraju pridržavati. Moja želja jest slijediti Boga što bolje mogu i molitva da drugi slijede Boga koliko oni mogu. Iako se nalazimo na usporednim cestama, nismo na istoj cesti. 

9. Osjećanje potrebe da nečiji grijeh javno iznesemo 

Iznošenje nečijeg grijeha u javnosti govori više o meni nego o toj osobi. Jer, kada to činim, u sebi se osjećam superiornije od nje. Ponekad se na grijeh treba ukazati za dobro te osobe. No na grijeh treba ukazati bliska osoba, u ljubavi, a ne stranac. 

Izgleda kao danas sve češće o grijesima ljudi izvještavaju poznanici i stranci. To nije Božji način. Na moje grijehe trebali bi ukazivati ljudi koji me vole i kojima je doista stalo do mene i to nasamo, a ne javno. 

10. Planiranje rasporeda do najmanje sitnice 

Je li moj svakodnevni raspored isplaniran do u detalje? Planiranje je dobro. Planiranjem moji ciljevi dobivaju strukturu. Planiranje mi pomaže u njihovu ostvarivanju. No pretjerano detaljan raspored ne ostavlja nikakav prostor za neočekivane stvari. Kada je moj raspored isplaniran do najmanjih detalja, tada svako iznenađenje doživljavam kao smetnju i iritaciju. Ponekad su iznenađenja vrlo ugodna; na primjer kada prijateljica koju dugo nisam vidjela dođe na razgovor. Neka su iznenađenja situacije koje je odredio Bog da pomognemo nekome. Ono što je ovdje važno jest vjera koja se izražava kroz djela ljubavi.

Što više vremena provodim u činjenju dobrih stvari, to će manje moja tjelesna priroda imati priliku za prikazivanjem. Ne postoji zakon protiv djelovanja Duha Svetoga kroz ljubav, mir, ljubaznost, vjernost, radost i samokontrolu. Želim provesti svoj život u dosezanju i prakticiranju ovih nebeskih darova. 

Autorica: Jennifer Heeren; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Crosswalk.com

PROČITAJTE JOŠ: