Koji je najraniji povijesni dokaz kršćanstva? Odgovor bi vas mogao iznenaditi!
Gotovo svi učenjaci danas, koji podučavaju i proučavaju polja koja se odnose na drevnu povijest i Bibliju, iako su iz različitih religijskih pozadina, slažu se u određenim temeljnim činjenicama vezanim za Isusa iz Nazareta.
Da imenujemo nekoliko: Isus je započeo svoju službu nakon što Ga je krstio Ivan Krstitelj. Isus je činio čuda i istjerivao je zle duhove, bio je razapet pod Poncijem Pilatom za vrijeme vladavine cara Tiberija i nakon Njegove smrti, počevši od Jeruzalema, određeni broj učenika, uključujući i Njegovog prijašnjeg neprijatelja Pavla, širio je Radosnu vijest o Njegovom uskrsnuću.
Ovo je nepromjenjiv povijesni temelj.
Kako osobno znam za ovu ili za bilo koju drugu povijesnu činjenicu, vezanu uz Isusa i rano kršćanstvo? Najviše iz novozavjetnih zapisa, koji su u originalu zapisani u 1. stoljeću. No koliko se blizu možemo približiti Isusu iz Nazareta kroz ove izvore?
Drugim riječima, koji je najraniji povijesni dokaz kršćanstva? Odgovor bi vas mogao iznenaditi.
Sve bliže temelju
U najstarije dokaze kršćanstva ubrajaju se rukopisi kao što su ”Codex Vaticanus” i ‘‘Codex Sinaiticus,” koji potječu s početka 4. stoljeća. Konstantin von Tischendorf, Indiana Jones rukopisa Novoga zavjeta, otkrio je ”Codex Sianiticus” u samostanu Svete Katarine, u Egiptu 1859. godine.
Kasnije je zapisao da je spasio Sinaiticus od toga da ga spale redovnici, koji su već spalili dva slična svežnja rukopisa. Tischendorf je nastavio i napisao da je Sinaiticus ”najdragocjenije biblijskog blago koje je ikada otkriveno.”
Postoje i zapisi na papirusu. Većina njih datira ranije od Sinaiticusa. Među najstarijima je P52, komad papirusa od 7.62 centimetra, na kojem je zapisano Evanđelje po Ivanu, dijelovi 18, 31-33; 37-38. Ovo maleno blago datira između 125. i 127. godine.
No kršćani trebaju biti svjesni još jednog revolucionarnog otkrića, koje je starije i veće od Sinaiticusa, od P52, veće od moje procjene i svih arheoloških otkrića objedinjenih zajedno: otkriće Pavlove tradicije vjere, o čemu čitamo u 1. Korinćanima 15, 3-7. Ovo je s pravom nazvano ”biserom velike cijene”.
Ta apostolska izjava vjere neusporediva je s bilo čime drugim u Novome zavjetu. U stvari, ne može se usporediti ni sa čime u drevnoj literaturi. Čak i da ništa drugo nije preživjelo iz ranoga kršćanstva osim ovog tradicijskog vjerovanja od pet stihova i dalje bismo imali srž evanđelja, kao i povijesni temelj na kojemu kršćanstvo počiva: „Isus je uskrsnuo ponovno, čemu smo bili svjedoci.“ (Djela 2, 32)
Otkrivanje kršćanskog povijesnog temelja
Pogledajmo na najraniji dokaz kršćanstva:
„Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrsnuo treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim Dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima.“ (1. Korinćanima 15, 3-7)
Ovo što je napisano iznad jest ono u vezi čega učenjaci raspravljaju da su istinske tradicije vjere, koje je Pavao dobio, bez dodatnih riječi i komentara. To je novo otkriće. Čak i je proučavatelj Novoga zavjeta i ateist Gerd Lüdemann ovo otkriće nazvao „jednim od najvećih postignuća novijeg proučavanja Novoga zavjeta.“
Rani crkveni oci, srednjovjekovni teolozi i reformatori običavali su citirati i komentirati zapise 1. Korinćanima 15, 3-7, no tek je u 20. stoljeću otkriveno da to nije napisao Pavao, nego da je to bila tradicija vjerovanja, koju je Pavao dobio više od deset godina prije nego što je 49. ili 50. godine započeo s crkvom u Korintu.
Dva glavna razloga za ovo pronalazimo u samim biblijskim tekstovima.
Prvo je način kako Pavao započinje ovaj dio s riječima ”izbavljen” i ”dobiveno.” (1. Korinćanima 15, 3) Kada je Pavao započeo crkvu u Korintu, on je ”izbavio” određene tradicije Korinćanima, koje su dodatno prikazivale evanđelje, a koje je sam dobio. (1. Korinćanima 11, 2) Te su tradicije uključivale neka učenja i priče o Isusu Kristu (1. Korinćanima 7, 10; 9, 14; 11, 1; 2. Korinćanima 10, 1), zapise o Posljednjoj večeri (1. Korinćanima 11, 23-26), himne (1. Korinćanima 8, 6; 2. Korinćanima 8, 9), kao i tradicije vjere o Isusovoj smrti, ukopu, uskrsnuću i pojavljivanju. (1. Korinćanima 15, 3-7)
Drugi veliki razlog je lingvističke prirode. Ovdje Pavao koristi riječi i izraze koje ne pronalazimo nigdje drugdje. Izrazi kao što je ”umro za naše grijehe, u skladu s Pismima, bijaše pokopan, uskrsnuo na treći dan, pojavio se” i ”Dvanaestorica” samo se koriste ovdje ili ako se koriste bilo gdje drugdje, vrlo vjerojatno se koriste pod utjecajem tradicije.
Ove su informacije uvjerile gotovo sve učenjake da je 1. Korinćanima 15, 3-7 Pavlova tradicija vjere, koja datira prije prvih Pavlovih poslanica. No koliko prije?
Kada i kako je Pavao primio ovu tradiciju?
Kada istražujemo kroz literaturu, vidimo da se učenjaci iz različitih pozadina i vjerskih opredjeljenja, čak i oni koji ne vjeruju, slažu u jednome: da ova vjerska tradicija datira, vjerojatno, unutar pet godina od Isusove smrti. Neki smatraju da je nastala iste godine kada je Isus umro i uskrsnuo, neki tvrde da je nastala unutar istog desetljeća.
Na primjer, novozavjetni učenjak James Dunn smatra: „Ova tradicija, što možemo biti u cijelosti sigurni, nastala je kao tradicija unutar nekoliko mjeseci od Isusove smrti i uskrsnuća.“
Vjerujem da je Dunn smatrao da su unutar samo nekoliko mjeseci nakon Isusovog uskrsnuća, novi učenici počeli učiti i pamtiti ovu formulu vjere, vjerojatno za vrijeme pokreta nastajanja crkava od strane apostola i njihovih učenika. N
ova tradicija je možda bila temelj za uvodne kateheze novoobraćenika. Nadalje, 1. Korinćanima 15, 3-7 je sažetak vjerovanja i temelj svih propovjedi opisanih u Djelima apostolskim, (Djela 10, 39-40; 13, 28-31) kao i opisa Pasije, koje su zapisali četiri evanđelista.
Kada, gdje i od koga je Pavao dobio ovaj biser velike cijene? Učenjaci smatraju da je dobio nedugo nakon svog obraćenja u Damasku, 34. godine ili tri godine kasnije u Jeruzalemu, odnosno 37. godine, kada je proveo dva tjedna s Petrom, (Galaćanima 1, 18) odnosno nakon susreta s Jakovom, Isusovim bratom. (Galaćanima 1, 19) Osobno sam pobornik drugog mišljenja. Najviše smisla ima da je tu tradiciju dobio nakon što se ”uskrsnuli Krist najprije pojavio Kefi i Jakovu.” (1. Korinćanima 15, 5; 7)
Novozavjetni učenjak Bart Ehrman se slaže s ovom tvrdnjom: „Najvjerojatnije je da je Pavao primio tu tradiciju za vrijeme posjeta Petru i Jakovu i da je ondje naučio sve primljene tradicije na koje se poziva, pa čak i primljene tradicije za koje inače sumnjamo da se nalaze u njegovim spisima koje on kao takve ne imenuje.“
Kršćani moraju prijeći u napad
Najdrevniji izvor i najraniji dokaz kršćanstva ne samo da je čvrst temelj na kojem mogu stajati kršćani, nego je to i moćan apologetski dokaz, koji može izazvati nevjernike iz današnjeg vremena.
Najraniji Isusovi sljedbenici u 30-im godinama proklamirali su da je Isus umro na križu za njihove grijehe i da je uskrsnuo kao Gospodin svijeta. Isusov brat Jakov, apostol Petar i Isusov bivši neprijatelj Pavao, svatko od njih je tvrdio da im se uskrsnuli Isus ukazao. To da su njih trojica u to vjerovala povijesno je nepobitno. (1. Korinćanima 15, 11) Nadalje, povijesni dokazi da su ta ista trojica bili mučenici zbog vjere, dovoljno su snažni da su čak uvjerili skeptike kao što je bio Ehrman. Ono što su vidjeli smatrali su dovoljno vrijednim da za to položiti svoje živote.
Nadalje, Dvanaestorica i čak više od petsto ljudi tvrdili su da su, prema drevnim spisima, vidjeli Isusa Krista. Dvije tisuće godina kasnije, milijarde, od Jeruzalema do Papue Nove Gvineje, još uvijek vjeruje da su se susreli s uskrsnulim Kristom po vjeri. Kao što je A.N. Wilson, donedavni skeptik, koji je postao vjernik zahvaljujući uskrsnuću napisao: „J.S. Bach je povjerovao u priču i pretvorio je u glazbu. Većina poznatih pisaca i mislilaca proteklih 1.500 godina je povjerovalo.“
Možemo li otići u nevjernički svijet, čvrsto stojeći na ovoj povijesnoj osnovi iz 1. Korinćanima 15, 3–7 i nježno zahtijevajući odgovor: Koja je to sila koja je preobrazila živote apostola, preokrenula Rimsko carstvo i promijenila put ljudske povijesti i života milijardi do danas?
Što ili koga su oni vidjeli?
Autor: Justin Bass; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoaliiton.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalion.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
- Koja je najstarija knjiga Biblije?
- Koja je najstarija religija?
- 5 lažnih priča o ranom kršćanstvu u koje vjeruje velik broj ljudi
