U Luki 16 Isus je ispričao priču o bogatašu koji je za živio samo za sebe i zanemarivao Boga. Nakon smrti, iskusio je posljedice svojih izbora – vječno odvojenje od Gospodina.

Isus ga je opisao kao osobu koja je svakodnevno uživala u luksuzu (stih 19), osiguravajući za sebe najbolje što novac može kupiti, ali dajući malo siromašnima pred njegovim vratima. Važno je shvatiti da ovom čovjeku nije Bog strogo osudio zato što je bio bogat. Nebeski Otac se ne protivi našem uspjehu. Niti je čovjek bio odvojen od Gospoda zbog nedostatka milosrđa prema drugima. On nije namjerno nanosio štetu drugima, već je previdio one u potrebi i fokusirao se na sebe.

Pogreška bogataša je da je spremio sve što je potrebno za tijelo, ali ništa za dušu. Naša kultura prakticira sličan stil života.

Zadobivanje materijalnog bogatstva i zadovoljavanje sebe je primarna težnja mnogih u našem svijetu. Ispunjavanje želja je izgleda cilj, bilo da je u pitanju borba da se spoji kraj s krajem ili da je prepun bankovni račun.

Pismo kaže kako smo stvoreni da budemo u odnosu s Ocem kroz vjeru u Njegova Sina. Bogataš je zanemarivao Boga i na kraju je platio za to. Naša vječna sudbina ovisi o našoj odluci o Kristu.

Unatoč onome što naša kultura misli, u životu se ne radi o nama. U životu se radi o odnosu s Gospodinom. Tko god prihvati Kristov dar spasenja će živjeti vječno s njim u raju. Oni koji odbacuju Boga patit će. Ako znate neke duhovno kratkovidne osobe, molite se da svoje pouzdanje stave u Krista.

Autor: Charles Stanley; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Crosswalk