4 znaka odupiranja Duhu Svetom

Odupiranje Duhu Svetom je opasno za naš duhovni život. Koji su najčešći znakovi da se odupirete Duhu Svetom? Jeste li ih primijetili u svom životu? 

Kada moja djeca odaberu oduprijeti se mojim savjetima, uputama i vodstvu, znaju da se uvijek mogu vratiti svojoj majci, gdje će biti prihvaćeni. Trudim se biti suosjećajna majka, puna milosrđa i istine.

No kada se dogode neke situacije, često puta znam reći svojoj djeci: „Da si me poslušao/la to se ne bi dogodilo.“ Da, znam, takva retorika ne prikazuje da sam stručan roditelj. No kada djeca odluče ići u suprotnom smjeru od onoga što sam im rekla i kada nakon toga pogriješe, smatram da je važno dati im do znanja što je dovelo do njihovih pogrešaka.

Sama sam se znala naći u nezgodnoj situaciji i sama sam znala biti opomenuta na ljubazan način, nakon čega bih naučila lekcije iz tih situacija. Bit ću iskrena, bilo je mnoštvo situacija kada me je Duh Sveti opomenuo i naložio mi neka budem poslušna, što sam samo ignorirala uz riječi: „Ne želim.“ No, zahvaljujući Božjem milosrđu, preživjela sam posljedice takvih svojih odluka. 

Zbog čega se odupiremo Božjem Duhu?

Prečesto ignoriramo snagu Duha, koju imamo po Kristu. Sjetimo se, to je isti Duh koji je uskrsnuo Isusa od mrtvih. Imamo Vodiča, koji nas može voditi u životu. Izaija 11, 2 opisuje Duha, koji je počivao na Isusu, kao Duha koji je dat i nama: „Na njemu će duh Jahvin počivati, Duh mudrosti i umnosti, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja i straha Gospodnjeg.“

Iako imamo na raspolaganju takvu mudrost i razumijevanje, takvu moć i snagu, zbog čega se odupiremo vodstvu Duha? Većinu vremena, iz razloga zbog toga što nas nam naša tjelesna priroda pjevuši zlokobne pjesmice, kojima nas želi odvući od vođenja Duha.

Naša tjelesna priroda izgovara laži da ćemo, ako budemo poslušni Bogu, biti lišeni mnoštva dobrih stvari. Polako počinjemo popuštati ljudskoj prirodi i počinjemo se odmicati od svetoga Boga. Ono za čime naša tijela žude jest ”instant” zadovoljstvo.

Dobra je vijest da se možemo oduprijeti našim tijelima i njihovim žudnjama i da umjesto toga možemo odlučiti hodati u Duhu, jer iako je tijelo uporno i varljivo, Duh će uvijek biti snažniji. Tijelu će jednoga dana doći kraj, dok je Duh vječan. 

Svakoga dana moramo aktivno tražiti pomoć Duha Svetoga u borbi protiv žudnji tijela, jer smo rijetko kada savršeno poslušni. Pokazatelji, o kojima ću govoriti u nastavku, mogu nastati zahvaljujući različitim uzrocima. No oni također mogu biti snažni pokazatelji da trebamo proanalizirati naše živote i naša srca, u potrazi za bilo čime što bi se moglo odupirati Duhu. 

Osjećaj ”pregorenosti” 

Ako nastavimo prelaziti granice unutar kojih nam je Bog dao snagu za život, možemo doživjeti osjećaj kao da smo ”izgorjeli”. Stvari koje volimo više nam neće pružati zadovoljstvo. Ono što smo nekoć činili sa zadovoljstvom sada će nam izgledati kao nešto što moramo obaviti. Osjećaj ”izgaranja” pratit će nas kamo god se okrenuli. Možemo odustati od snova i izgubiti nadu, no nikada ne bismo trebali misliti da te snove možemo ostvariti sami bolje od Boga. 

Molimo za Njegovo vodstvo, slušamo Njegov glas. Ako to ne činimo, naši snovi i služba brzo će se pretvoriti u idole, koji će od nas tražiti da žrtvujemo bogatstvo onoga u što nas je Bog pozvao.

Ako trčimo za postignućima, titulama ili bilo čime za što nam Bog nije dao milosrđe, samo ćemo se premoriti do te mjere da više u nama neće ničega ostati. Kada ignoriramo usmjerenja Duha, shvatit ćemo da smo ”izgorjeli” u pepelu onoga što je nekoć bio život posvećen Bogu. 

Tjeskoba

Tjeskoba će se povećati kada zatvorimo uši za vodstvo Duha Svetoga. Jer, ako smo zaista Isusovi sljedbenici, naša najdublja čežnja jest da budemo blizu Njega. Kada počnemo djelovati izvan Njegove volje, iako toga možda nećemo biti svjesni, počet ćemo osjećati da smo izgubili mir. Pogledajmo kako se Petrov strah povećao nakon što je tri puta zanijekao Isusa u Matejevom evanđelju 26, 70-75: 

On pred svima zanijeka: “Ne znam što govoriš. Kad iziđe u predvorje, spazi ga druga i kaže nazočnima: “Ovaj bijaše s Isusom Nazarećaninom. On opet zanijeka sa zakletvom: “Ne znam toga čovjeka. Malo zatim nazočni pristupiše Petru i rekoše: “Doista, i ti si od njih! Ta govor te tvoj izdaje! On se tada stane zaklinjati i preklinjati: “Ne znam toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao. I spomenu se Petar riječi koju mu Isus reče: “Prije nego se pijetao oglasi, triput ćeš me zatajiti.” I iziđe te gorko zaplaka.“

Možemo vidjeti kako se Petrova tjeskoba sve više povećavala kako je sve više poricao Krista. Njegov impuls ”bori se ili bježi” bivao je sve snažniji, kako se odupirao istini. Vidimo kako je kontrolu preuzela panika, sve dok se u konačnici nije prisjetio Isusovih riječi, nakon čega je sjeo i gorko zaplakao. Kada poričemo Duha, poričemo samoga Isusa, što prirodno uzrokuje da se više bojimo. S vremenom, taj strah prerasta u strah i tjeskobu, koja nas okružuje. 

Osjećaj straha

Osjećaj straha pokazuje nam da smo nadišli tjeskobu i da očekujemo da će se svakog trenutka dogoditi nešto loše. Obeshrabrujuća činjenica u vezi osjećaja straha jest da, kada je on prisutan u našim životima zbog toga što nismo željeli slušati Duha Svetoga, taj je osjećaj samo nametnut. Osjećamo ga jer znamo u sebi da živimo živote izvan Božje volje. No, osjećaj straha može biti i znak upozorenja od Duha Svetoga; Njegov poziv na promjenu prije nego što okusimo posljedice, koje bi nas mogle zadesiti zbog naše neposlušnosti. 

Ne smijemo se odnositi prema Duhu Svetome onako kako su se Izraelci odnosili prema Izaiji i prorocima: 

I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da čujete. I govorahu vam: Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih, i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena; i ne idite za tuđim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neću ništa nažao učiniti. Ali me niste poslušali – riječ je Jahvina – nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreću!“ (Jeremija 25, 4-7) 

Da, očekivanje da će se nešto loše dogoditi može nastati zbog nedostatka nade. No trebamo paziti: ne smijemo propustiti prilike za poslušnost Duhu, jer bi nas u suprotnom mogla zadesiti katastrofa. 

Depresija

Možda nas ne opterećuje strah. Možda se radi o osjećaju duboke tuge, koji nas polako odmiče sve dalje od Boga. To je mučenje depresijom. Možda znamo što nije u redu, ali možda smo povjerovali u laž koja govori da ne postoji ništa što možemo učiniti po tom pitanju. Odlična vijest jest ta da, čak i ako nemamo volju ni za čime, Duh Sveti, koji je u nama, čak i ako smo mu se odupirali, ima. Ako u potpunosti predamo vodstvo Duhu, On će nam pokazati način kako izaći iz ovakvog stanja i kako ponovno pronaći nadu i život u izobilju. 

U prisutnosti našeg Spasitelja nalazi se velika nada. Psalmisti su se s pravom podsjećali na to kada su pisali Psalme i ohrabrivali njima vlastite duše. Pročitajmo ono što sinovi Korahovi pišu u Psalmu 42, 3-6: 

Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? Suze su kruh moj danju i noću, dok me svakodnevno pitaju: “Gdje ti je Bog tvoj? Duša moja gine kada se spomenem kako koračah u mnoštvu predvodeći ih k Domu Božjem uz radosno klicanje i hvalospjeve u povorci svečanoj. Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!“ 

Ovdje psalmist, čak i tijekom svojih strahova i suza, pronalazi način kako se prisjetiti Boga. Ono što se dogodilo ovdje jest maleni pomak u načinu razmišljanja, usvajanje drugačijeg obrasca razmišljanja, što je bilo dovoljno da se psalmist makne iz stanja očaja u stanje nadanja. Kada se prisjetimo onoga što nam je Bog rekao i nakon što se počnemo nadati u to da se možemo pokajati i vratiti pod krilo Njegove volje, počet ćemo iskusiti natprirodnu energiju, koja dolazi samo iz poslušnosti prema Duhu Svetome. 

Sjetimo se: „Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.“ (Rimljanima 8, 11) Duh Sveti Gospodinov je dar nama. Isus je rekao: „No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.“ (Ivan 16, 7) Odupirati Duhu Svetome jako je opasna stvar. Ne samo da će nas to voditi prema katastrofi, nego nas neposlušnost zarobljava i onemogućava da rastemo kao ljudi koji su stvoreni na Božju sliku. Borimo se za slobodu kada se odupiremo predati vodstvu Duha, nakon čega nas On vodi prema sve snažnijoj slavi u Kristu. (2. Korinćanima 3, 17-18) 

Autorica: Chara Donahue; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: