Oprašta li Bog baš svakome?

Mnogi ljudi su u nedoumici oprašta li Bog baš svakome sve grijehe. Kako Bog oprašta? Postoje li neki grijesi koje On ne želi oprostiti?

Jedna od najtežih životnih istina je da se ne možemo vratiti i promijeniti prošlost. Osvrćući se unatrag, učinili bismo stvari drugačije – ali ono što smo učinili, učinili smo.

Bog zna svaki čin koji smo ikad učinili i svaku misao koju smo ikad imali, ali jedini može oprostiti prošlost! On se ne odnosi prema nama onako kako se često odnosimo jedni prema drugima. Ako nas netko duboko povrijedi, sjećanje ostaje, a mi često odbijamo oprostiti – čak i ako to od nas zatraži. Ali Bog nije takav. Biblija kaže:

Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv. (Psalam 103, 8)

Kako možemo znati da Bog oprašta svakome?

Bog je spreman svakome oprostiti zbog Isusa Krista. Grijeh nas je odvojio od Boga – ali Bog nas voli i poslao je svoga Sina na svijet da nam oprosti i očisti nas od svih grijeha. To je učinio umrijevši na križu i postajući savršenom žrtvom za grijehe svijeta. Bog te toliko voli!

Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu. (2. Korinćanima 5, 17)

Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen. (Rimljanima 10, 9)

Ne moramo više nositi svoj teret krivnje i grijeha. Umjesto toga, možemo dati svoj život Kristu i primiti oprost svih grijeha. Nijedan grijeh nije prevelik, a da ga Bog ne može oprostiti. Božje je obećanje istinito: “Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde” (1. Ivanova 1, 9)

Postoji li netko kome Bog ne može oprostiti?

“Danas ako glas mu čujete, ne budite srca tvrda kao u Pobuni! Jer, koji su to čuli pa se pobunili? Zar ne svi koji su pod Mojsijem izašli iz Egipta? Koji li mu dodijavahu četrdeset godina? Zar ne oni koji sagriješiše, kojih mrtva tijela popadaše u pustinji? Kojima se zakle da neće ući u njegov počinak, ako li ne nepokornima? I vidimo da ne mogoše ući zbog nevjere.” (Hebrejima 3, 15-19)

Autor poslanice Hebrejima se pita na koga se Bog toliko naljutio. To su ljudi koje je Mojsije izveo iz Egipta. Ti su ljudi sami sebi nanijeli kaznu. Nisu željeli nijedan dio Božjih obećanja. Tako nisu ni ušli u zemlju koju je Bog obećao. Nisu htjeli živjeti prema Njegovoj riječi. Tako su i umrli od Njegove riječi, odnosno Njegove presude. Nisu željeli znati Njegovu ljubav. Umjesto toga, okusili su Njegov bijes.

I Božji je bijes prema njima bio težak. Biblija nam drugdje govori da Božji bijes traje trenutak (Psalam 30, 5). Ali Božji gnjev prema njima trajao je 40 godina. To je trajalo do kraja njihovog života – sve dok svi nisu umrli u pustinji. Dakle, svi su umrli izvan zemlje koju je Bog obećao njihovoj naciji. Njihova su djeca nakon toga dobila korist od Božjih obećanja.

Bog nije Bog koji se želi ljutiti na ljude. On oprašta sve vrste krivih stvari koje Njegov narod čini (Izlazak 34, 6-7). Ali On ne može oprostiti ljudima koji ne žele da im oprosti. Ne može oprostiti ljudima koji se ponose svojim zlim djelima. Ne može oprostiti ljudima koji neprestano odbijaju prihvatiti Njegovu ljubav.

Za takve ljude Bog je strog sudac. Uvijek radi ono što je ispravno. Oni su krivi, pa će zasigurno iskusiti Njegovu kaznu.

Bog je obećao oprostiti svakome tko Mu dođe s vjerom. Božje se opraštanje temelji na Isusovoj pravednosti, a ne na našoj vlastitoj. Jednom kada osoba zatraži od Boga oprost, grijesi su joj oprošteni i zaboravljeni. Zaboravljeni su u smislu da im Bog to ne zamjera.

On će se nama opet smilovati, pogazit će opačine naše i baciti u dubinu morsku sve grijehe naše. (Mihej 7, 19)

PROČITAJTE JOŠ: