Mnogi biblijski junaci su postavili i ostvarili svoje životne ciljeve, a ove tri osobe posebno. U nastavku doznajte o kojim osobama se radi.
Određivanje ciljeva nešto je o čemu se puno razgovara, pogotovo na početku godine. Lako se povezati s postavljanjem ciljeva, jer oni mogu izgledati drugačije ovisno o situaciji.
Možda ste već propustili neke odluke koje ste donijeli nakon Nove godine ili možda imate planove za korizmu. Možda ste si odredili ciljeve koji djeluju preveliki, ali pokušavate ih ostvariti korak po korak. Kako godina prolazi, prirodno je da ćemo neke od zadanih ciljeva ostvariti, dok ćemo druge propustiti, promijeniti ili će biti zaboravljeni.
Uspješno ostvarivanje ciljeva jako je povezano s djelovanjem, dosljednosti i kako nas Bog podsjeća u Izrekama 16, 9, planovima koje On ima za naše živote: „Srce čovječje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.“ Ako tražite motivaciju za određivanje ciljeva, Biblija je odlično mjesto gdje možete pronaći ljude koji su imali ciljeve koje im je odredio Bog, koji su određeni i koje su oni uspješno postigli.
U nastavku pročitajte tri biblijske osobe, koje nas mogu naučiti o vjernosti, upornosti i uspjehu u kršćanskom životu.
1. Mojsije
Kada čitamo Stari zavjet, ne treba nam dugo da dođemo do čovjeka po imenu Mojsije, kojemu je određen posao kojeg mora odraditi. Mojsije je rođen u vremenu kada su svi prvorođenci bili ubijani po zapovjedi faraona. Mojsijeva majka je Mojsija položila u košaru i pustila ga je neka ide niz Nil, nakon čega ga je pronašla faraonova kćer. Mojsije će kasnije dobiti ime koje je dobio i bit će poznat kao sin faraonove kćeri. Mojsije je po nacionalnosti bio Hebrej i kako je odrastao vidio je kako se Egipćani ponašaju prema njegovom narodu.
Mojsiju je Bog odredio neka spasi Njegov narod, Izraelce, od Egipta. Prije toga, Bog je Mojsiju odredio što će učiniti kroz gorući grm: „Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu”, nastavi Jahve, “i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove. Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju – u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca. Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače. Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta.“ (Izlazak 3, 7-10)
Mojsije je imao mnoštvo problema, dok je pokušavao nagovoriti faraona neka pusti njegov narod iz Egipta. Morao se susresti s mnoštvom nevolja. Stvar u vezi Mojsija je bila ta da, iako je bio ”spor na govoru” i dalje je vodio i slijedio Božje zapovijedi najbolje kako je mogao. Mojsije je čak molio Boga neka se predomisli, nakon što je vodio da je Bogu dosta grješne prirode Izraelaca. Nakon prolaska kroz Crveno more i nakon što ih je Bog danonoćno čuvao, Izraelci su pokleknuli svojim grješnim potrebama za idolom kojeg su željeli štovati te su počeli štovati zlatno tele. „Gospodine moj! Ako sam stekao blagonaklonost u tvojim očima, onda, o Gospodine, pođi s nama! Premda je narod tvrde šije, oprosti naše grijehe i naše opačine i primi nas za svoju baštinu!“ (Izlazak 34, 9)
Tijekom četrdesetogodišnjeg putovanja, Mojsije je imao mnoštvo ciljeva. Napisao je dvije kopije Deset zapovijedi, nakon što je prve dvije ploče razbio u bijesu, i s vremenom je svoj narod odveo u Obećanu zemlju. No umro je a da nije zakoračio u nju zbog sljedećeg: „A to zato što ste mi se iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pustinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. Zato ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući – u zemlju koju dajem Izraelcima.“ Mojsije je i dalje postigao svoj cilj, podučio je svoga nasljednika Jošuu i Izraelci su ušli u Obećanu zemlju.
2. Ruta
Rutina priča započinje s njezinom svekrvom Noemi. Noemi je nedavno izgubila svoga supruga i dvojicu sinova; jedan od njih bio je Rutin muž te se planirala vratiti u rodni grad, Betlehem. Noemi je željela da njezine dvije snahe krenu dalje sa životima, što im je i rekla. Orpa, jedna od njih, učinila je upravo to, no Ruta nije željela otići od Noemi: „Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog.“ (Ruta 1, 16) Ruta si je postavila cilj da želi ostati sa svojom svekrvom i da želi da Betlehem postane i njezin dom.
Nakon što su stigle u Betlehem, Ruta je odlučila raditi i brinut se o njih dvije: „Tada Ruta Moapka reče Noemi: “Htjela bih ići u polje pabirčiti klasje za onim u koga nađem milost.” Ona joj odgovori: “Hajde, kćeri moja!“ (Ruta 2, 2) Tijekom svoga rada Ruta je probudila zanimanje kod ljubaznog neženje, Boaza. S obzirom na to da se Ruta brinula za svoju svekrvu, Noemi je isto tako željela da se netko pobrine za Rutu. Potaknula je Rutu neka ode k Boazu odjevena u najbolju odjeću, namirisana parfemom, jer je Noemi vjerovala da je Boaz posljednji čuvar-otkupitelj njezine obiteljske loze. Ruta je učinila upravo to i jedne je večeri otišla Boazu: „”Tko si?” – upita on, a ona odgovori: “Ja sam Ruta, sluškinja tvoja. Raširi skut svoje haljine na sluškinju svoju jer si mi skrbnik”.“ (Ruta 3, 9) Boaz je znao da postoji još jedan muškarac u obitelji za kojeg bi se Ruta mogla udati, no nakon razgovora s njime saznao je da njega Ruta ne zanima te je on uzeo Rutu za svoju ženu.
Ruta je bila vjerna; postavila si je cilj da će se brinuti za svoju obitelj i taj cilj je ostvarila. Bog ju je blagoslovio zbog njezine vjernosti. Vidite, Ruta i Boaz imali su Obeda. Obed je bio otac Jišaja, Jišaj je bio otac Davida, a David je bio izravan predak iz loze Isusa Krista. Rutina vjernost postignula je daleko više od onoga što je ona mogla zamisliti.
3. Isus
U mojoj je knjizi Isus najbolja osoba u pogledu ispunjavanja i postavljanja ciljeva. O Njegovom rođenju je prorokovano mnoštvo godina prije nego što se rodio: „Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“ (Izaija 7, 14) Isus je znao od svoje mladosti što Njegov Otac traži od Njega: „Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega? A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.“ (Luka 2, 49; 52)
Isusov cilj bio je slijediti plan kojeg je Njegov nebeski Otac postavio za Njega u Njegovom životu. Iako je bio rođen kao čovjek, kao i svatko od nas, također je i Bog i dio Trojstva. Kada je bio kršten, nebesa su se otvorila i dogodilo se sljedeće: „Siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!“ (Luka 3, 22) Isus je svoju službu započeo sa 30 godina, kada je okupio učenike za koje je znao da će jednoga dana biti ključni po pitanju širenja Radosne vijesti spasenja, kroz Njegovo raspeće i uskrsnuće.
Za vrijeme svoje trogodišnje misije, putovao je i podučavao ljude Radosnoj vijesti o Božjem kraljevstvu, ozdravljivao je bolesne, istjerivao je demone, oživljavao mrtve, učio svoje učenike neka idu i neka i oni propovijedaju Radosnu vijest te je molio i pokazivao ljubav prema ljudima. Čak je i onima koji su Ga mrzili oprostio u umro za njih. Isus je ostao blizak svome Ocu kroz molitvu i osamu i osjećao je iste one osjećaje koje i mi osjećamo. Čak je bio kušan i na grijeh, ali je bio bezgrješan i bez mane. Za vrijeme posljednje večere, Isus je znao što slijedi i drugima je to pokušao natuknuti: „Svom sam dušom čeznuo ovu Pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem.“ (Luka 22, 15-16) Te večeri, Isus je otišao na Maslinsku goru kako bi molio. znao je što Ga čeka, no i dalje je bio vrlo tjeskoban te je molio: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude! A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.“ (Luka 22, 42-44) Nedugo nakon toga Krista su uhitili, pretukli i razapeli, a Njegov cilj je zamalo bio ostvaren.
Usudila bih se reći da je najveće postignuće bilo kojeg cilja bilo Kristovo uskrsnuće. Trećega dana, žene su donijele pomasti do grobnice, no vidjele su da je ona prazna. Kod grobnice su stajala dvojica muškaraca u sjajnoj odjeći koji su im rekli: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: `Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.` I sjetiše se one riječi njegovih.“ (Luka 24, 5-8)
Isus je imao najvažniji od svih ciljeva. Njegovo postignuće tog cilja znači veliku razliku za naše živote, kao i za našu budućnost u vječnosti. Nastavimo širiti ljubav i Radosnu vijest evanđelja. Rekla bih da je najvažniji cilj za svakog vjernika postavljanje i ostvarivanje cilja širenja evanđelja.
Autorica: Mandy Smith; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com
