Je li ikada prekasno vratiti se Isusu? Istina bi vas mogla iznenaditi

“Nikada nije prekasno vratiti se Isusu” – različite verzije ove izjave se pojavljuju u komentarima članka koji sam napisao prošlog ljeta.

U članku se radilo o otpadništvu, a prisjetio sam se kako sam promatrao nekoliko svojih prijatelja kako odlaze od Boga i Spasitelja kojeg su nekada slijedili.

Mnogi čitatelji su me navodili (i sve ostale koji su čitali) da ne odustajem od onih koji su naočigled ugasili djelovanje Duha u svojim srcima. Rekli su kako nikad nije kasno da osoba povrati život ispunjen milošću, te da bi mi trebali usrdno moliti za one koji su se povukli od Krista, kako bi se pokajali i vratili Kristu

Jesu li ovi komentari točni? Je li zaista nikad nije kasno da se vratimo Isusu? Mislim kako su bili u potpunosti u pravu kada su rekli da nikad ne trebamo prestati molimo za naše pale prijatelje da se vrate Isusu.

Bilo je vremena u mom životu, kada je izgledalo kao da sam odbacio vjeru. Zbog svog ponašanja i zbog riječi koje su izlazile iz mojih usta bi se svaka osoba upoznata s Biblijom zapitala jesam li ikada bio nanovo rođen (1. Ivanova 2,19). Ali stvari nisu bile crno bijele kao što su činile. Nakon nekog vremena, prestao sam sa svojim buntovništvom i trčeći sam se vratio Isusu, a za moje pokajanje su dijelom zaslužne molbe koje su moja braća i sestre upućivali Kristu.

Nikada nije kasno vratiti se Isusu?

Međutim, izjava: “Nikada nije kasno vratiti se Isusu”, mi ne zvuči najbolje. Mislim da ova izjava može biti točna, ovisno od onoga što osoba pokušava reći kada je izgovore. Misle li da će one koji su otpali, kasnije se pokajali i vratili Kristu Bog prihvatiti? Ako tako misle, ja se u potpunosti slažem. Isus je to predivno dočarao u svojoj priči o izgubljenom sinu. Ali ako misle da će oni koji neprestano guraju Krista sa strane imati mogućnost pokajanja i povratka Njemu, ne mogu se složiti.

Shodno mom razumijevanju onoga što Pismo uči, izgleda da postoji točka kada osoba koja stalno odlazi od Krista postaje nesposobna za istinsko pokajanje. Neka Biblija govori sama za sebe:

“Zaista, onima koji su jednom prosvijetljeni, i okusili dar nebeski, i postali dionici Duha Svetoga, i okusili lijepu riječ Božju i snage budućega svijeta, pa otpali, nemoguće je opet se obnoviti na obraćenje kad oni sami ponovno razapinju Sina Božjega i ruglu ga izvrgavaju.” Hebrejima 6,4-6

“Jer ako svojevoljno griješimo pošto primismo spoznanje istine, nema više žrtve za grijehe, nego strašno iščekivanje suda i bijesa ognja što će proždrijeti protivnike. Je li tko prekršio Zakon Mojsijev, bez milosrđa biva pogubljen na osnovi dvojice ili trojice svjedoka. Zamislite koliko li će goru kaznu zavrijediti tko Sina Božjega pogazi, i nečistom smatra krv Saveza kojom je posvećen, i Duha milosti pogrdi? Ta poznajemo Onoga koji je rekao: Moja je odmazda, ja ću je vratiti; i još: Sudit će Gospodin svome puku. Strašno je upasti u ruke Boga živoga.” Hebrejima 10,26-31

Točka kada Duh Sveti prestaje dozivati osobu?

Ovo je možda teško za probaviti, ali izgleda da postoji granica Božjem strpljenju prema osobi koja stalno “nečistom smatra krv Saveza” voljno ustrajavajući u grijehu ispunjenom i nevjerujućem načinu života. Izgleda da postoji točka kada Duh Sveti, koji se ljuti na nevjernost osobe unatoč jasnom razumijevanju evanđelja, prestaje ga dozivati na pokajanje u Kristu i vraćati na život poslušnosti koji zahtijeva.

A mislim da pisac poslanice Hebrejima nema samo na umu osobe koje verbalno odbijaju Krista ili se vrlo očito rastaju s njim. Mislim da isto tako opisuje ljude koji ispovijedaju Krista svojim usnama, a ipak žive u suprotnosti s onim što ispovijedaju. U 10. poglavlju, on ne govori da će oni koji otvoreno pokazuju svoje odbacivanje Isusa doći na sud. On kaže da će oni koji svojevoljno griješe biti obuzeti vatrom Božjeg bijesa. Bez obzira na ono što netko govori da vjeruje, način na koji žive ukazuje na pravo stanje njihovog srca. Odbijanje da prestanemo s grešnim načinom života je pokazatelj nepromijenjenog srca (1. Ivanova 3,9). Ovakvoj osobi će Isus reći: “Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!” (Matej 7,23)

Bog je strpljiv

Bog je nevjerojatno strpljiv. On je “Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću” (Izlazak 34,6). Ali Ga ne bismo trebali iskušavati (Ponovljeni zakon 6,16, Luka 4,12). Ako sada iskušavate Njegovu dobrotu – dobrotu koja vas vodi na pokajanje (Rimljanima 2,4) – molim vas da se pokajete od svog buntovništva dok još možete. Bilo da ste osoba koja je zaista nanovo rođena, pa otpala, ili ste osoba koja nikada nije bila promijenjena, ali shvaća osnovne ideje kršćanstva, Božji poziv vama je da se odmah pokajete od nevjere i vjerujete u njegova Sina. Nemojte to odlagati.

“Pripazite da se tko ne sustegne od milosti Božje … da tko ne postane bludnik ili svetogrdnikom kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio.” Hebrejima 12,15-17

Autor: Matt Moore; Prijevod: Ivana R.; Izvor: Moorematt.org

PROČITAJTE JOŠ: