Prva Ivanova poslanica je pismo ili opća poslanica koju je napisao apostol Ivan. Što nas Bog po toj poslanici želi naučiti?
„Što bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo i ruke naše opipaše o Riječi, Životu.“ (Prva Ivanova 1, 1)
„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.“ (Ivan 1, 1)
Nevjerojatna je sličnost između prvih stihova ova dva dijela evanđelja. No te sličnosti nisu ograničene samo na početak tih dijelova Biblije. Stil, izbor riječi i teme u ovim dijelovima Novoga zavjeta vrlo su lako usporedivi.
Ivanovo evanđelje i Prvu Ivanovu poslanicu napisao je apostol Ivan, koga je Isus volio, Ivan sin Zebedejev i Jakovljev brat. Taj je Ivan proveo mnoge godine s Gospodinom Isusom. Slušao Ga je, gledao Ga je vlastitim očima, držao Ga je i dodirivao, kako i piše pedeset godina kasnije. U nastavku ćemo pobliže promotriti njegovu poslanicu.
Prva Ivanova poslanica – pozadina
Prva Ivanova nije uobičajena poslanica; ne vidimo uvod, niti pozdrav. Ivan odmah ulazi u glavnu stvar. Poslanica nema niti standardni završetak. Umjesto toga, apostol upozorava svoje čitatelje na ovakav način: „Draga djeco, držite se podalje od idola.“ (1. Ivanova 5, 21)
Stil pisanja i struktura također se razlikuje od većine novozavjetnih poslanica. Ne vidimo dugačku raspravu koja je osnažena argumentima. Izgleda kao da Ivan luta s jedne teme na drugu, bez jasne strukture.
Spominje temu, nakon toga govori o nečemu drugome i nakon toga se vraća na tu temu, kako bi o njoj govorio iz drugačijeg kuta. Njegov misaoni proces stoga više podsjeća na krug, umjesto da je linearan.
Isprva, Ivanovo pisanje je vrlo jednostavno. No, svaki izraz sadrži duboko značenje i zrači posebnom molbom. Ivan svoje čitatelje poziva na vraćanje na tri osnove kršćanskog življenja: istinsko učenje, poslušan život i žarku posvećenost.
Bog je Svjetlost, a Krist je Prolaz (Prva Ivanova 1, 1; 2-6)
Kao što smo već vidjeli, na početku svoje poslanice Ivan privlači pozornost čitatelja na ono čemu je sam svjedočio. Ivan proglašava da je Krist Bog i čovjek, kao i Njegovo otkupljujuće djelo koje je nastalo u sjeni Božje svetosti i ljudske grješnosti. Jer Bog jest svjetlo i u Njemu ne prebiva nikakve tame. (1. Ivanova 1, 5) Stoga, moramo priznati i ispovijedati naše grijehe, kako bi ih vjerni Bog mogao oprostiti, zahvaljujući posredovanju našeg Zastupnika, Isusa Krista, pravednog.
Trajna zapovijed o ljubavi (Prva Ivanova 2, 7-17)
Naša vjera u Krista mora dati plod poslušnosti. To znači da vjernici slijede zapovijed ljubavi. Onaj koji hodi u svjetlosti voli svoga brata, ne svijet. „Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka.“
Priznavanje činjenice da je Isus Bog (Prva Ivanova 2, 18- 3, 10)
Ivan upozorava na ”antikrista”, koga definira kao osobu koja tvrdi da Isus nije Krist. Takva osoba poriče i Oca i Sina. Apostol snažno upozorava u pogledu opasnosti takve prijevare. Kako bismo se sačuvali od činjenja takvih pogrješaka, trebamo se držati onoga što smo čuli o Isusu. Nakon toga ćemo prebivati u Sinu i Ocu i dobit ćemo obećanje vječnoga života. Priznavanje činjenice da je Isus Krist također uključuje življenje posvećenog života, u kojem je sila grijeha slomljena.
Nadvladavanje zla (Prva Ivanova 3, 11- 4, 6)
Primjer Kaina i Abela demonstrira nam da su pravednici izloženi mržnji od nastanka svijeta. Tko god mrzi svoga brata ubojica je. Trebamo činiti suprotno od toga: kao što je Isus dao svoj život za svoju braću, tako i mi trebamo biti spremni poricati same sebe i živjeti požrtvovnim životima. Ako budemo slijedili tu zapovijed ljubavi, tada će Njegov Duh ostati u nama. Prepoznajemo taj duh tako što priznajemo da je Isus živio kao čovjek. Poslušnost Bogu i ovakvo priznanje Bogu načini su kako možemo razlikovati istinu od laži.
Božja ljubav (Prva Ivanova 4, 7-21)
Ivan, ”apostol ljubavi”, nas nakon toga potiče ponovno na ljubav koju trebamo pokazivati jedni prema drugima, jer ljubav dolazi od Boga, a svatko tko voli, nanovo je rođen i poznaje Boga. (1. Ivanova 4, 7)
Po ovome vidimo da se ljubav Božja prikazala u našim životima; po tomu da je Bog poslao svoga jedinoga Sina na ovaj svijet, kako bismo mogli imati vječni život po Njemu. (1. Ivanova 4, 9) Volimo jer je On nas prvi volio. (1. Ivanova 4, 19)
Vjera u Sina (Prva Ivanova 5, 1-20)
Ivan je dosad puno toga pisao o ljubavi i poslušnosti, no jako malo toga o vjeri. Posljednje poglavlje u njegovoj poslanici govori o važnosti ovakve vjere. Ivan je napisao poslanicu kako bismo znali da imamo vječni život, ako vjerujemo u Sina Božjega. To pouzdanje je izraženo u zaključku poslanice. Ondje čitamo o vjerovanju u pogledu odgovora na molitvu i o Kristovom ponovnom povratku na Zemlju. Isus je istiniti bog i vječni život. (1. Ivanova 5, 20)
Prva Ivanova poslanica – lekcije za nas:
- Ako se ne pokajemo od grijeha, ne možemo imati odnos s Bogom, no po Kristu možemo dobiti oprost.
- Vjera u Krista ukazuje na poslušnost Njegovim zapovijedima ljubavi.
- Antikrist poriče da je Isus Krist. Trebamo se pripremiti protiv takve hereze ispravnim priznavanjem.
- Bog je ljubav. Isus je pravi Bog i vječni život.
Autor: Hildert Bronkhorst; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Biblword.net
PROČITAJTE JOŠ:
- Novi zavjet: O čemu govore knjige Novog zavjeta?
- Poslanica Hebrejima: Što nas Bog uči u toj knjizi?
- Prva poslanica Timoteju: Što nas Bog po njoj uči?
