Put života: Kakav je to put o kojemu je Isus govorio?

Postoji put života o kojemu je Isus govorio. Prije nego što mu dođe kraj, taj put je uzak i teško je njime ići. Lagodni put vodi prema uništenju. Lagani put ne sadrži izazove, ali ne nudi ni nagrade. Uski put prepun je izazova, ali nudi vječni život

Kršćanstvo je puno više od filozofije, a stihovi 7, 13-20 iz Matejevog evanđelja više su od poziva na odabir puta kojim će putnik putovati. Poput stihova 7, 1-12 i u ovim stihovima Matejevog evanđelja Isus zahtijeva od svojih slušatelja da ga ispravno čuju i razumiju. 

Kao što ovi stihovi pokazuju, moguće je pogrešno koristiti Isusova učenja, možemo ih upotrijebiti kako bismo osudili druge zbog pogrešaka, umjesto da te stihove primijenimo na nama samima. (Matej 7, 1-5) Zbog naše nemogućnosti da Mu budemo poslušni, možemo upasti u očaj. Isus nam daje tri savjeta koja nam pomažu da Isusove naputke ispravno čujem i razumijemo. 

Prvo, trebamo služiti Bogu i tražiti Božju pravednost. Trebamo voljeti naše bližnje i ”činiti ono što bismo željeli da oni čine nama.” (Matej 6, 24; 33; 7, 12)

Drugo, kada nam izgleda da su ove zapovijedi nemoguće za slijediti, trebamo zamoliti Boga za pomoć. Kada potražimo Njegovo milosrđe, On je daje. (Matej 7, 7-11) 

Treće, cesta učeništva je zahtjevnija, no daleko je bolja od lutanja zajedno sa svijetom. Trebali bismo odabrati put koji je zahtjevniji, ali bolji. (Matej 7, 13-14) 

Postoje dva puta (Matej 7, 13-14); široki put koji je lagodan, no koji vodi u uništenje i uzak put koji je zahtjevan, ali koja vodi prema vječnom životu. 

Velik broj nas hodi lagodnim putem, možda nenamjerno. No samo nekolicina nas pronalaze zahtjevni put, što ukazuje na to da ga oni traže. Kojim putem ćete vi ići? 

Postoje dva stabla. (Matej 7, 15-20) Dobra stabla daju dobre plodove, a loša stabla loše. 

Postoje dva načina kako možemo zazvati Isusa. (Matej 7, 21-23) Neki zazivaju Njegovo ime, prorokuju i obavljaju čudesa u Njegovo ime. No oni Ga ne poznaju i nisu spašeni. Drugi zazivaju Njegovo ime i proglase Isusa svojim istinskim Gospodinom i bivaju spašeni. 

U posljednji dan, kada svi budemo stajali ispred Isusa, Suca, postavit će se jedno pitanje: „Poznaješ li Isusa kao svog Spasitelja ili ne?“ 

Dva graditelja grade kuće na dva temelja. (Matej 7, 24-27) Kada je vrijeme lijepo, sve izgleda u redu. No kada dođu oluje i nevremena, rijeke nabujaju i vjetrovi zapušu; sve se otkriva. Kuća koja je izgrađena na pijesku će propasti, no ona koja je izgrađena na stijeni će ostati stajati. 

Izbor u biblijskoj misli

Isus kaže da postoje dva puta, uzak i prostran, dvije vrste proroka, istiniti i lažni, dva temelja, stijena i pijesak. S obzirom na ovakvu retoriku, Isus ulazi u dublji segment biblijske misli. 

Ranije u povijesti Izraela, Gospodin je počeo govoriti svome narodu o postojanju dva načina življenja. Mogli su biti u savezu s Njime, biti blagoslovljeni ili slijediti svijet i biti prokleti. 

David započinje knjigu Psalama tako što izraelskim štovateljima govori o potrebi odabira ceste života i Božjeg autoriteta: 

Blago čovjeku koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca, već uživa u Zakonu Jahvinu, o Zakonu njegovu misli dan i noć. Jer Jahve zna put pravednih, a propast će put opakih.“ (Psalam 1, 1-2; 6) 

Ovdje postoji nekoliko mogućnosti. Hoćemo li slijediti savjet opakih ili Božji savjet? Ako odaberemo Božji savjet, hoćemo li taj savjet slijediti dovoljno ozbiljno da ćemo meditirati nad njime? Hoćemo li neprestano razmišljati o Božjem savjetu kako bismo vidjeli kava je primjena Božjeg savjeta nad našim životima? 

Ili ćemo Božji savjet uzimati kao naš standard danas, da bismo ga ignorirali sutra? Kojim putem ćemo ići: putem pravednosti ili putem grješnika i opakih? Hoćemo li izabrati put života ili put smrti?

Božji put je najbolji, jer vodi u vječni život. No, bolji put također je i zahtjevniji put. 

Uzak put, zahtjevan put 

Govorio je velikom broju ljudi kada je učio: „Prođite kroz uska vrata.“ (Matej 7, 13) Većina ljudi u toj gomili bili su učenici, no samo u širokom smislu te riječi. 

Oni nisu bili u potpunosti obraćeni kršćani; nisu niti mogli biti sve do uskrsnuća i Pentekosta. Većina njih nisu bili učenici posvećeni Isusovom učenju. Isus ih je želio zadobiti, no ne prijevarom, stoga im je rekao jednostavnu istinu. 

Isus kaže da Njegov put vodi u život, no prije nego što se završi, postane uzak i zahtjevan. Danas, svi oni koji su ”blago” posvećeni Kristu trebaju čuti ovo. Na laganoj, širokoj cesti, ljudi čine ono što žele. Kršćansko učeništvo je teško. Vrata su također uska, što znači da nas ograničavaju na određene načine. 

Prvo, vrata su uska jer su Isusove zapovjedi vrlo ograničavajuće. Osam od deset zapovjedi započinje sa ”Nemoj.” Kada Zakon zabranjuje određena djela, on smanjuje i naše mogućnosti. No sam Zakon nije ograničavajući princip. 

Božji karakter obrazac je za naše karaktere, a to nas isto ograničava. Bog je vjeran. Stoga i mi moramo biti vjerni i ispunjavati naša obećanja. Bog je velikodušan. Posljedično i mi bismo trebali postati velikodušni. 

Bog je ljubazan. Posljedično i mi bismo trebali biti ljubazni. Udovoljavanje lošim raspoloženjima koja vode do zločestoće i okrutnosti nije opcija. Učenici se odupiru iskušenju kršenja Zakona i ignoriranja Božjeg karaktera. 

Drugo, vrata su uska jer Biblija naučava istine; učenja, u koja moramo vjerovati. Biblija kaže da je Bog stvorio svijet iz ničega, da je Isus uistinu Bog i čovjek i da će ovo doba završiti nakon Isusovog povratka i suda čovječanstvu. 

Biblija nas usmjerava na određen način razmišljanja i to nas ograničava. Ne možemo reći da smo kršćani i odbijati glavne istine vjere. 

Treće, vrata su uska zbog toga što možemo promašiti vrata. Promašujemo ih ako ne vjerujemo u Krista. Promašujemo ih ako poričemo da smo grješnici, u potrebi za Spasiteljem. Isusova cesta je zahtjevna. To znači da ćemo, hodajući Njegovom cestom, trpjeti patnje i progone. 

To nas podsjeća na to da je Isusov put težak jer može voditi do protivljenja. Ulazimo u kraljevstvo nakon što prođemo kroz mnoge poteškoće. (Djela apostolska 14, 22) 

Zašto ići uskim putem?

Postoji nekoliko razloga zbog čega je dobro ići uskim putem. 

Prvo, lagodni put kasnije postane zahtjevan. Ako udovoljavamo našim tjelesnim zahtjevima dovoljno dugo, zbog toga ćemo trpjeti štetu. Ako se hranimo lošom hranom određeno vrijeme, naše će zdravlje trpjeti. Ako nastavimo ne ispunjavati obećanja, u konačnici nam nitko više neće vjerovati. 

Drugo, postoji velika radost u suočavanju s dobrim izazovom. Većina ljudi želi ići lagodnim putem. Isus kaže da većina hoda lagodnim putem i da prolaze kroz široka vrata, dok nekolicina pronalazi uzak put i prolazi uskim vratima. 

Treće, težak put je bolji jer je to pravi put. Privlači nas težak put, jer želimo znati kako stvari zaista stoje. Mrzimo pomisao na življenje za lažnu vjeru ili filozofiju, čak i ako to ”funkcionira.” Aristotel, u svojoj Metafizici je rekao: „Svi ljudi, po prirodi, teže spoznaji.“ Jednostavna činjenica da više volimo da su naše oči otvorene, nego da su zatvorene to dokazuje, tvrdi on. 

S druge strane, T. S. Eliot (”Umorstvo u katedrali”) je rekao: „Čovječanstvo ne može podnijeti previše stvarnosti.“ Obojica su vjerojatno u pravu. Često želimo odbaciti neugodne istine, no zadovoljni smo kada spoznamo kako stvari zaista stoje. 

Zbog čega bismo trebali imati poteškoća u otkrivanju teških istina u kršćanstvu? Jer, konačno, zahtjevni put vodi prema životu. Jednog dana život će završiti. Jednoga dana, svemu ovome doći će kraj. 

Zahtjevni put ograničava, no nakon toga otvara pristup vječnom životu. Lagodni put vodi do uništenja. On ne stvara zahtjeve, ali ne nudi ni nagrade. Zahtjevni put stvara velike zahtjeve, no isto tako nudi i veliku nagradu. 

Autor: Dave Jenkins; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: