Radost neostvarenog života: Zašto trebamo živjeti jednostavno?

Neostvareni život bi za kršćane trebao biti radost. Toliko toga želimo ostvariti nauštrb naše obitelji ili jednostavnih stvari koje zanemarimo. 

Slikali smo prstima u vrtiću, vozili smo tricikle na pločniku, kada je sjeme bili posijano u tlo naših mladih srca. Pjesme na radiju su ih napajale. Televizijske serije su ih navodnjavale. Nakon toga su rasla. Cvjetala su. Širila su se, ta sjemena pod nazivima kao što su Veličanstvenost, Izvanrednost, Isticanje, Postignuća.

Bili smo maleni kada smo počeli upijati imperative koji dominiraju našim modernim životom: budi prvi, budi najbolji, budi netko. Istakni se iz gomile. Istakni se iznad svojih vršnjaka. Neka tvoje ime bude poznato. Budi sve samo ne prosječan.

Ovakve su žudnje uklesane, kao ortodoksne u nacionalno biće mnogih naroda svijeta, pogotovo na Zapadu. „Sanjamo onako veliko kako mi to želimo,“ Brooks i Dunn, country duo.

No vrlo često, takvi veliki snovi postanu još veće noćne more. Pretpostavke koje guše vjeru, uništavaju nadu, istiskuju ljubav, koje se odnose na ono što smatramo da je bit naših života.

Neuspjeh uspjeha

Imao sam 18 godina kada sam započeo ovo dvadesetogodišnje putovanje, koje se sastojalo od toga da se izgubim u tim snovima, izgubim u magli ambicije i potragom za sretnim životom, koji će biti definiran trofejima i uokvirenim diplomama. Moje su ocjene bile bolje od ocjena svih drugih. Moja je crkva morala biti superiorna u odnosu na druge crkve u svemu: slavljenju, davanju desetka, naučavanju. Kada sam dobio poziciju profesora na fakultetu, moja su predavanja morala biti najbolja. Svim silama sam se penjao prema vrhu eshatoloških ljestvi. Zaradio sam zvanje, pa još jedno i onda još jedno.

Na posljetku, mogao sam citirati iz Augustinovih Ispovijesti na latinskom, Bereshit na hebrejskom, Lutherov katekizam na njemačkom, no nisam imao pojma koja je omiljena plišana životinja moje kćeri. U pogledu mojih postignuća, doživio sam neuspjeh samo u onim segmentima moga života koji su bili najvažniji.

Kao posljedicu toga, naučio sam na sveučilištu križa, radost neostvarenog života. Sreću toga kada je osoba ”prosječna”. Nemjerljivo zadovoljstvo koje dolazi iz toga kada čovjek sanja ”malene” snove.

Dobrota koja leži u tihome životu

Pavao u 1. Solunjanima 4, 11 piše sljedeće: „Imajte u srcu živjeti u miru, baviti se svojim vlastitim poslovima, i raditi svojim rukama, kao što smo vam to zapovjedili.“ Da je ovu poslanicu pisao američkoj zajednici umjesto onoj u Solunu, vjerojatno bi trebao imati dodatan svitak, kako bi mogao nadodati na ovaj stih. Neka vaša ambicija bude da ne budete ambiciozni, tvrdi apostol. Istaknite se nošenjem kamuflaže poniznosti. Sanjajte velike snove o življenju običnih života. Drugim riječima, neka vaša ambicija bude takva da vaša osobna slava ne zaslijepi vašu biografiju, vodi vaše odnose, da ne može proglasiti ono što je važno, niti da vas vodi u razlikovanju onoga gdje se može pronaći Boga. Neka vaša ambicija bude da ne pijete iz istog kulturološkog energetskog napitka.

Živjeti mirnim životom ne znači snižavanje očekivanja: to znači snižavanje pogleda. Gledamo pokraj nas. Gledamo oko nas. Umjesto gledanja prema idućem potencijalnom trofeju kojeg ćemo osvojiti, idućoj povišici koju ćemo dobiti, gledamo oko nas, na ljude koje je Bog postavio u naše živote, kako bismo im mogli služiti. Razmišljamo o njihovoj dobrobiti, njihovim potrebama, kao o potrebama koje su važnije od naših. (Filipljanima 2, 3) Naše poglede prebacujemo sa ”iduće velike stvari” na sve one male stvari koje propuštamo, kada dopuštamo da nas zavode idoli većega, boljega, hrabrijega.

U isto vrijeme, snižavamo naše poglede, kako bismo mogli vidjeti Boga na djelu, u malenim, jednostavnim stvarima uobičajenih, svakodnevnih života. Umjesto gledanja na iduću stvar koja bi mogla biti izvrsna, nabijena elektricitetom, nevjerojatna, gledamo dolje i pronalazimo Boga, kako prolazi kroz smrću ispunjenu uličicu s onima slomljenih srca. Kako pere prašinu sa stopala svojih učenika. Kako iz njegovih žila teče krv na onome mjestu na kojem su rimski vojnici bacali kockice. On je Gospodin poniznih. Kada je vrijeme za imenovanje najvećih u Njegovom Kraljevstvu, On imenuje malenu, ranjivo, o Njemu ovisnu djecu. Kada je vrijeme za imenovanje prvih, On ističe posljednje.

On se skriva ispod svoje suprotnosti. Njegova odjeća djeluje premalena, previše ograničavajuća, za njegov neograničeni okvir tijela, no On svoju prisutnost utiskuje u malene prostore. Njegova gozba milosrđa stane u koricu kruha. Njegov glas, koji je stvorio svijet, stane u nezgrapna usta ostarjelog propovjednika.

Krist nije došao kako bi nas zadivio, nego kako bi nam dao svoju ljubav, koja je stisnuta u najobičnije stvari ovoga svijeta.

Daj mi tu istu staru religiju

U ”Pismu starijeg đavla mlađemu”, stariji đavao piše mlađemu neka ”poradi na ljudskom strahu od Iste Stare Stvari”. Taj je užas, hvali se on, ”jedna od najvrjednijih strasti koje smo stvorili u srcu čovjeka.” Taj užas je perverzija naše radosti. Ista stara stvar je istoznačnica za ”istog starog Boga”. Onoga koji je isti jučer, danas i koji će biti isti zauvijek. Onaj koji posvećuje naše iste stare živote, istom starom ljubavlju, kroz istog starog Duha. Umjesto stvaranja novih stvari radi stvaranja novih stvari, naš nas Bog poziva neka Ga pronađemo u potrebama naših bližnjih, koje su neslavne i neugledne.

Božja slava i naša radost u toj slavi, trenutno ne izgledaju slavno prema svjetovnim standardima. Ona se ne pronalazi u velikim postignućima, nego u naizgled malenim darovima, kao što su jaslice i prazna grobnica. Jednostavnost života na papiru način je kako Bog upakira našu radost. Maleno dijete. Raspeti Mesija. Gladan susjed. Dijete s potrebama. U Njemu i u njima, učimo da se punina života pronalazi tako što ćemo isprazniti nas same u ljubavi i time što će nas ispuniti ljubavlju Spasitelj, koji se nalazi na mjestima gdje bismo Ga najmanje očekivali.

Autor: Chad Bird; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Thegospelcoalition.org; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Thegospelcoalition.org koje vrijedi za Novizivot.net

PROČITAJTE JOŠ: