Na smrtnoj postelji se uplašio smrti, a onda je jedan susret prouzrokovao potpunu preobrazbu

Na smrtnoj postelji se uplašio smrti
Foto: Facebook

Nakon bitke kod Pittsburgha, bio sam u bolnici u Murfreesboru. Usred noći su me digli i rekli da me neki čovjek na jednom od odjela želi vidjeti. Otišao sam k njemu. Nazvao me kapelanom – što ja nisam bio – i rekao mi da želi da mu pomognem umrijeti.

Rekao sam: “Kad bih mogao, digao bih te svojim vlastitim rukama i odnio ravno u kraljevstvo Božje, ali ne mogu. Ne mogu ti pomoći umrijeti.”

A on je pitao: “A tko može?”

Rekao sam: “Gospodin Isus Krist može; on je došao radi toga.”

Odmahnuo je glavom i rekao: “On me ne može spasiti; griješio sam čitav svoj život.”

A ja sam rekao: “Ali on je došao da spasi grešnike.”

Sjetio sam se njegove majke na sjeveru i bio sam siguran da se ona brine hoće li on umrijeti spokojno te sam odlučio da ću ostati s njim. Molio sam dva ili tri puta i ponovio sva obećanja koja sam znao; bilo je naime očito da će za nekoliko sati otići.

Rekao sam mu da bih mu htio pročitati razgovor koji je Krist imao s čovjekom koji je bio zabrinut za svoju dušu. Otvorio sam 3. poglavlje Evanđelja po Ivanu. Oči su mu se prikovale na mene, a kad sam došao do 14. i 15. retka, shvatio je poruku:

“Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni.”

Zaustavio me i rekao: “Piše li tako?”

Rekao sam: “Da.”

Rekao mi je da to ponovno pročitam i ja sam pročitao.

Naslonio se laktima na krevet i, sklopivši ruke, rekao: “To je dobro; ne biste li mi to još jednom pročitali?”

Pročitao sam i treći put, a zatim sam pročitao čitavo poglavlje. Kad sam završio, oči su mu bile zatvorene, ruke sklopljene, a na licu mu je bio osmijeh. O, kako je sjao! Kakva je promjena nastala! Vidio sam da mu se usne miču te sam se nagnuo nad njega i čuo tihi šapat:

“Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin Čovječji, da svatko tko vjeruje u njega ima život vječni.”

Otvorio je oči i rekao: “Dovoljno je; ne morate mi više čitati.” Još je živio nekoliko sati oslanjajući se na ta dva retka, a zatim je Kristovim kočijama otišao kako bi zauzeo svoje mjesto u kraljevstvu Božjem.

Autor: D. L. Moody; Izvor: Put života