PRAVA ISTINA O ALKOHOLU: Što Biblija doista govori o alkoholu?

Biblija o alkoholu
Foto: Pixabay

Prema starom savezu, vino je blagoslov (Ponovljeni zakon 7,13; 11,14), a odsustvo vina je prokletstvo (28, 39; 51). Kada je Izrael gledao u budućnost, Bog obećava izlijevanje vina s vrhova planina (Amos 9,14; Joel 3,18) i bačve prepune svježeg vina (Joel 2,19;24).

„Evo vaših ključeva“, promrmljala je tajnica kada sam došao uzeti ključeve u svoj ured na Sveučilište Aberdeen, gdje ću studirati za doktorat iz teologije. „Izgleda kao da ste u Staroj Pivnici.“

Zaintrigiran imenom, kasnije sam saznao da je to odražavalo originalnu namjenu zgrade. Aberdeen je osnovan u 15. stoljeću i korišten je za obuku redovnika za službu. U pivovari, redovnici su pili ogromne količine škotskog piva, koje je služeno u litrima za vrijeme obroka. I ovdje sam bio, post-fundamentalist dr. sc. student proučavatelj Pisma, u svetilištu u kojem se pravio alkohol, gdje su kasnosrednjovjekovni kolege studenti jednom pljeskali šalicama u znak obožavanja.

Tijekom kršćanske povijesti, alkohol je rijetko bio tabu kao što je to u nekim krugovima danas. John Calvin je imao plaću od 250 litara vina godišnje u svom crkvenom ugovoru. Supruga Martina Luthera je bila glasoviti pivničar, što je svakako osvojilo Martinovo srce. I obitelj Guinness je stvorila čuveni Irski stout, kao čin štovanja Isusa. Od Bordeauxa do Berlina, vino i pivo su uvijek bili dio crkvene tradicije. Ali ono što je nekada smatrano nebeskim nektarom je kasnije osuđeno kao đavolski prinos.

Pametan pristup

Iako se neki kršćani zalažu za potpunu apstinenciju od alkohola, kao moralni mandat za sve vjernike, Biblija nikad ne zahtijeva od vjernika da se suzdrže od alkohola. Osuđuje pijanstvo i robovanje vinu (Efežanima 5,18; Titu 2,3), ali ne kaže da je totalni prekid bolji način da se povinuju Bogu. Zapravo, Biblija nikada ne kaže da je suzdržavanje od alkohola najmudriji način da se izbjegne pijanstvo. Razmislite o tome. Alkoholizam je obijestan kroz svaku dob, ali Biblija nikada ne kaže da se dakle svi vjernici trebaju suzdržavati od pića.

Ako kršćani žele zabraniti svu konzumaciju alkohola kako bi se izbjeglo pijanstvo, onda da bude dosljedno, trebali bi izbjegavati stvaranje mnogo novca kako bi se zaštitili protiv razornog grijeha materijalizma i zlouporabe bogatstva.

Alkohol kao svjedok

Ponekada čujem da, kada kršćani piju, to narušava njihovo svjedočenje. Ali, iskreno, nikad nisam razumio taj način razmišljanja. Jedna je stvar ako ste se borili s alkoholizmom ili služite u muslimanskoj zemlji, ali u većini slučajeva, većina nekršćana koje poznajem su isključeni nasumičnim što se smije, a što ne, stvorenim od strane modernih kršćana. Nisam uvjeren, ako moj susjed nevjernik vidi da ulazim u pub, da ću izgubiti puno trakcije za moje evanđeosko svjedočenje. U mnogim slučajevima, Evanđelje će zasjati sjajnije kada razbijete pogrešne pretpostavke o kršćanima koji popiju pivo sa svojim susjedom.

Kada izuzmemo svaki nered koji je čovjek napravio koji prigušuje Evanđelje, puna slava Isusu sja mnogo sjajnije. Dobar dio umirućeg svijeta koji je odbacio kršćanstvo nije rekao ne Isusu, nego farizejskoj verziji Njega. Neki ljudi su odustali od Evanđelja jer su mislili da postati Kristov sljedbenik znači odustati od piva s prijateljima nakon posla. Ako je to „dobra vijest“ koju propovijedamo, onda istinska ljepota raspetoga i uskrsloga Kralja će postati pokrivena maglom koju je čovjek stvorio, farizejskim „nemojte piti“ evanđeljem. Anonimni alkoholičari nisu raspeti na križu za vaše grijehe, i suzdržavanje od alkohola neće vam dati uskrsli život. Bilo koje nalik na kršćanske, umjetne, nebiblijske fusnote evanđelja su zapravo odvraćanje pažnje i uvreda Evanđelja.

Manje alkohola?

Sada, neki kažu da vino u Bibliji nije ništa drugo nego sok od grožđa, stoga ni Isus ni pisci Biblije se nisu zalagali za piti alkohol. Drugi kažu da je vino bilo razrijeđeno toliko da je jedva sadržavalo alkohol. No, ni jedan od ovih pogleda ne može potkrijepiti ono što Sveto Pismo zapravo kaže. Ako je vino zaista bilo nefermentirani sok od grožđa, zašto je onda Pavao upozorio Efežane: „I ne opijajte se sokom od grožđa, u kojem je raskalašenost, nego se ispunjavajte duhom?“ Ovo nema smisla. Istina je da je vino tada vjerojatno imalo manje alkohola po količini negoli danas. Ali bez obzira na količinu alkohola, ljudi su bili sasvim u stanju da se napiju popivši previše. (Izreke 20,1; Izaija 5,11) Ipak, Biblija ne kaže da se ne pije.

Još se jedno alkoholno piće spominje u Bibliji, nazvano kao „snažno piće“. Hebrejska riječ za žestoko piće, šakar, se odnosi na fermentirani ječam, što je razlog zašto je u nekim prijevodima nazvan „pivo“. Šakar je imao količinu alkohola od oko 6 do 12 %, slično kao i belgijski Trippel Ale ili dupli IPA (vrste piva). Poput svih alkoholnih pića, Biblija zabranjuje zlouporabu piva (Izaija 05,11; 28,7, Mudre izreke 20,1; 31,4). No, u umjerenim količinama, ispijanje piva je moguće (Izreke 31,6). Ustvari, Ponovljeni zakon 14,26 zapovijeda Izraelcima da uzmu dio od svoje desetine novca za kupnju piva i slave pred Gospodinom. (Jeste li kad čuli taj stih koji je čitan kao uvod prijeđen preko ploče?) Također im je naređeno da prinesu dvije litre piva Bogu, šest dana u tjednu, a još više na Sabbath (vidi Brojevi 28,7-10). Ovo je razlog zašto je izostanak piva (ili vina) bio ishod Božje presude o naciji.

Vino je blagoslov

Ali Biblija ide dalje od priznanja da je pijenje jednostavno dozvoljeno. Kroz Sveto Pismo, proizvodnja i potrošnja piva i vina su često povezani sa savezom obećanja Bogu.

Prema starom savezu, vino je blagoslov (Ponovljeni zakon 7,13; 11,14), a odsustvo vina je prokletstvo (28, 39; 51). Kada je Izrael gledao u budućnost, Bog obećava izlijevanje vina s vrhova planina (Amos 9,14; Joel 3,18) i bačve prepune svježeg vina (Joel 2,19;24).

Isus daje znak početka takvih blagoslova stvaranjem izobilja (150 galona) vina u Kani (Ivan 2,1-10). Uoči njegove smrti, posvetio je čašu vina kao „novi savez u mojoj krvi“ (Luka 22,14-23). Kad se Krist vrati, pripremit će „vino dobre dobi“ (Izaija 25,6) – ono što uvijek primijetim na polici u trgovini, ali ne mogu si priuštiti – i, iz teoloških razloga, će biti posluženo, kao u Kani, u obilju.

Iako su dobro pivo i vino bogati blagoslov od Boga, treba ih konzumirati s oprezom. Tu je, međutim, rastući trend među mladim evangelicima da proslave svoju slobodu bez discipline. Ovi mladi, nemirni, i pomalo opijeni liberali rade neke velike stvari za Kraljevstvo. Oni hrane siromašne, žive u zajednici i postavljaju autohtone crkve – ili misiološke zajednice – sve na slavu Božju.

Da, Bog brine o siromašnima; On se također brine o vašoj trezvenosti. Uživanje alkohola u umjerenim količinama zahtijeva disciplinu, a mnoge pivopije, mrzim to reći, nisu poznati po toj disciplini. Dobra čaša piva može biti slavljenička; i nije joj mjesto u rukama nediscipliniranog 16-ogodišnjaka koji igra video igre u maminom podrumu. Belgijsko pivo je jako i složeno. Uživajte u njemu, posvetite mu se, dopustite mu meditirati na vašim nepcima. Dajte slavu Bogu, ne samo vašoj žeđi, kada uživate u blagodatima koje teku iz raja. Pijanstvo ne može biti na vrhu Božjeg popisa odvratnih grijeha; niti se treba baciti u stranu kao relikt američkog fundamentalizma.

Pijenje alkohola, bez da slavi Križ i Kraljevstvo, je teološki anemično. Zlouporaba alkohola se ruga krvi Kristovoj i ismijava Božju svetost. No, umjereno, namjerno, slavljeničko i odražavajuće pijenje vina i piva, koje kontemplira raspetoga i uskrsloga Kralja i predviđa našu buduću slavu, ukorijenjeno je u milosti koja se izlila iz Kristovih vena na Golgoti.

Autor: Preston Sprinkle; Prijevod: Vesna L.