Što nam Isus želi dati? Čitamo u Bibliji da je Isus prošao zemljom čineći samo dobro. Na kraju je trpio i umro na križu.
Prema liku nekih ljudi ocjenjujemo da su sretni: osmijeh, šminka i moderna odjeća mogu stvoriti dojam unutarnjeg mira i zadovoljstva. No, iznutra su mnogi u ropstvu. Mnogi su zapravo nesretni, jer nemaju Isusa u svom životu.
“Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.” (Luka 4, 18-19)
U ovom odlomku Isus pojašnjava svoju svrhu: došao je osloboditi one koji su u zatočeništvu. Mislio na nekoliko stvari koje mogu zarobiti našu dušu.
Što nam Isus želi dati?
Prvo, Isus prekida lance grijeha. Svi su ljudi prekršili Božji zakon i stoga žive odvojeno od Njega (Rim 3, 23). Ali Isusova smrt i uskrsnuće oslobađaju nas kad prihvatimo Njegov dar oproštenja i u Njega se pouzdajemo. Tada možemo imati odnos s Bogom.
Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni.” (Ivan 14, 3)
Drugo, oslobađa nas ustrajnih grijeha poput požude, mržnje, gorčine, laganja … Njegov Duh prebiva u svakom vjerniku i pruža moć nadvladavanja pogrešnih izbora za koje se činilo da nas “posjeduju”. Omogućuje nam da radimo ono što On želi – davanjem smjernica i snage u svako životnoj bitci.
Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. (Ivan 8, 36)
Isus popunjava prazninu u nama
Stvoritelj čovječanstva stvorio je s nama prazninu u našim srcima da je Isus ispuni. Sve što tamo stavimo – čini li se to u tom trenutku dobrom stvari ili očitim lošim izborom – u konačnici će nas ostaviti praznima. I ostat ćemo u ropstvu dok nas Bog ne oslobodi i tada pruži jedino istinsko zadovoljstvo.
Jeste li jedan od onih ljudi koji izgledaju sretno i čini se da su život shvatili, a opet se iznutra osjećaju nelagodno i prazno? Isus Krist je jedini koji vas može otkupiti, oprostiti grijehe i popuniti upražnjeno mjesto u vašoj duši. Dopustite Mu da vas danas oslobodi.
