“Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1,11)
Nakon uskrsnuća i ukazivanja svojim učenicima, Isus im je poslije svoje muke pružio mnoge dokaze da je živ; ukazivao im se četrdeset dana i govorio im o kraljevstvu Božjem (Djela 1,3). Govorio im je da će primiti snagu pošto Duh Sveti dođe na njih i da će mu biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje. Zatim je uzašao na nebo. Apostol Luka u Djelima apostolskim opisuje uznesenje Gospoda Isusa ovako: “Kad to reče, bi na njihove oči uzdignut u zrak, i oblak ga ote očima njihovim. Dok su očiju oprtih u nebo gledali kako odlazi, najednom stadoše kraj njih dva čovjeka u bijelu i rekoše im: ‘Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.'” (Djela 1,9-11) Dakle Gospod Isus je uzašao na nebo otkud je i došao, pošto je izvršio svoju misiju zbog koje je došao na ovu zemlju.
Od davnina čovek upire pogled u nebo, traži nešto tajanstveno, veliko, traži kakav znak, pomoć. Psalmist govori: “Gledam ti nebesa, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti — pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? (Psalam 8,4.5) U Bibliji ili Svetom pismu nalazimo da je Gospod Isus otišao na nebo i sjeo s desne strane prijestolja svog nebeskog Oca. To prijestolje je vidio Psalmist: “Jahve je u svom svetom hramu, na nebeskom sjedi prijestolju. Oči njegove motre, vjeđama proniče sinove ljudske. Jahve proniče pravedna i nepravedna, iz dna duše mrzi silnika. Na grešnika će izliti žeravu i sumpor, vjetar ognjeni bit će dio njine sudbine. Pravedan je Jahve i pravednost ljubi, čestiti će gledati lice njegovo.” (Psalam 11,4-7) Dakle, nebo je postojbina Božanstva, a zemlja je dana sinovima čovječjim i ona je Božije podnožje (Izaija 66,1). Bog se diže i spušta da bi pohodio ljude na zemlji. Tako čitamo u Postanku da se Jahve spustio da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji, a radilo se o gradnji Babilonske kule. Također, kad je završio razgovor s Abrahamom, od njega se podigao. U Psalmu 18,10 i Izaiji 19,1 nalazimo da je oblak prijevozno sredstvo, pa čitamo: “On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni.” i “Gle, Jahve sjedi na brzu oblaku, u Egipat dolazi, dršću pred njim idoli egipatski u njedrima premire srce Egipćanima.” Anđeli koji su na nebu također silaze da bi izvršili svoje zadatke kao službujući duhovi, a potom se opet vraćaju na nebo (1. Korinćanima 22,19 i Matej 28,2). Sve su to uzlaženja i silaženja kojima se uspostavlja veza između neba i zemlje (Ivan 1,51; Postanak 28,12).
Ova putovanja su za ljude nemoguća, ali je zato moguće da se njihove molitve uzdižu na nebo. Navest ćemo samo jedan od mnogih primjera gdje su molitve došle do Boga te da su mu bile po volji. “Tvoje molitve i dobročinstva — odvrati anđeo — uziđoše pred Boga kao žrtva podsjetnica.” Molitva stotnika Kornelija opisana u Djelima 10,4 došla je pred Boga i bila uslišana.
Krist je uzašao na nebo i stoluje na nebesima iznad svih vlasti, Bogu s desne strane, uzvišen iznad anđela. Kako smo naveli na početku, Isus će se ponovo vratiti, onako kako je otišao na nebo, a dotad ostaje skriven za ljude dok se ne dogodi njegovo posljednje očitovanje o kojemu čitamo u Poslanici Kološanima 3,1-4: “Dakle, ako ste uskrsnuli s Kristom, tražite ono što je gore, gdje se nalazi Krist sjedeći Bogu s desne strane! Svraćajte misao na ono što je gore, ne na ono što je na zemlji, jer ste umrli i vaš je život sakriven s Kristom u Bogu! A kad se pojavi Krist, vaš život, tada ćete se i vi s njim pojaviti zaodjenuti slavom. Jer će sam Gospodin sa zapovijedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba na oblacima, a njegovi izabranici izaći mu u susret na oblacima.”
Gospod Isus je, pobijedivši smrt, započeo nov život kod Boga. On je prvi ušao u taj obnovljeni svijet da nam pripravi mjesto i da se vrati po svoje izabrane kako bi ih uzeo k sebi u taj novi svijet, gdje će zauvijek s njim biti. U svim Božjim djelovanjima prisutni su Božiji anđeli kao neposredni izvršitelji Božjeg djelovanja. Tako će i Gospod Isus doći u pratnji nebrojene nebeske vojske. On sada sjedi na prijestolju s desne strane Oca nebeskog, a okružuju ih nebrojene nebeske vojske, koje izvršavaju njihove naloge. U 1. Kraljevima 22,19 o tome čitamo: “A Mihej (prorok) reče: ‘Zato čuj riječ Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svom prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.'” Gospod Isus često govori o nebu, ali ne kao o nekoj stvarnosti bez Boga, jer nebo je Božja postojbina; dakle nebo je Božje, a zemlja je dana sinovima čovječjim. Obzirom da je čovjek sagriješio i da je zemlja zbog njega prokleta, da je čovjek izgubio zajedništvo s Bogom, svojim Stvoriteljem, jedina mogućnost za spasenje i povratak u zajedništvo sa svetim Bogom je priznanje grešnosti, pokajanje i prihvaćanje žrtve Isusa Krista za opravdanje svoje krivice.
Kada si u vjeri siguran da je Krist na križu trpio i za tvoje grijehe i uskrsnuo za tvoje opravdanje, možeš s veseljem iščekivati njegov povratak, jer je Krist i za tebe pripremio mjesto da budeš s njim u vječnosti. Židovski vođe su očekivali mesiju koji će osnovati zemaljsko kraljevstvo, slično onomu kralja Davida. Razočarali su se u Isusa jer je on došao osnovati jedno novo kraljevstvo, potpuno različito od zemaljskog. Govorio je o kraljevstvu nebeskom, o nagradi koja je pripravljena na nebesima, o blagu koje treba sabirati za nebo i o Ocu koji je na nebesima. Govorio je o nebu kao o svijetu kojeg dobro poznaje. Uveo je molitvu koja između ostalog govori i ovo: “Kako na nebu tako i na zemlji…” Sišao je s neba da ovo ostvari i da se opet tamo vrati. “I po njemu pomiriti za nj sve što je na zemlji ili na nebu, uspostavljajući mir krvlju njegova križa.” (Kološanima 1,20) Po uskrsnuću mu je dana sva vlast nebeska i zemaljska (Matej 28,18), jer je ušao krvlju svoje žrtve u Božje svetište, prošavši kroz nebesa u Božje svetište.
Dakle Krist je sada na nebu i priprema mjesto za svoje izabranike po koje će doći da ih uzme k sebi. Apostol Pavao u Poslanici Filipljanima 3,20 opisuje kako će se to dogoditi: “A naša je domovina na nebesima odakle i Spasitelja postojano očekujemo, Gospodina Isusa Krista, koji će prema djelotvornosti kojom može sve podložiti sebi preobraziti naše bijedno tijelo i učiniti ga jednakim svome slavnom tijelu.” Po riječima apostola Pavla, kao i drugih apostola koji su osobno bili s Gospodom Isusom i koji nam govore i prenose ono što su vidjeli, čuli i doživjeli, možemo samo poželjeti i u vjeri čekati ispunjenje. Možemo se pridružiti apostolu Petru, jednom od glavnih Isusovih učenika kad kaže: “Ali mi očekujemo prema njegovom obećanju nova nebesa i novu zemlju gdje prebiva pravednost.” (2. Petrova 3,13) Apostol Ivan, jedan od najmlađih Isusovih učenika, koga je Gospod posebno volio, doživio je duboku starost. Bio je zatočen na otoku Patmosu, gdje mu se Gospod Isus objavio, i tu objavu je Ivan zapisao u posljednjoj knjizi Biblije — Otkrivenju. Navest ćemo zasad samo 3. redak 21. poglavlja: “Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako viče: Evo stana Božjeg među ljudima. On će stanovati s njima: oni će biti njegov narod, i on sam, Bog bit će s njima. On će otrti svaku suzu s njihovih očiju. Smrti više neće biti; neće više biti ni tuge, ni jauka, ni boli, jer stari svijet prođe.” Dragi prijatelju, to je taj novi svijet, novi dom koji priprema Gospod Isus onima koji ga ljube. Želiš li i ti biti tamo s Isusom?
Moja je želja i molitva da svi vi koji sada čitate ovu poruku, kad budete morali otići s ove zemlje, poput svih smrtnika, dođete u ovaj novi svijet kakav nam priprema naš Spasitelj, Gospodin Isus.
Autor: Đuro Sremac
