7 stvari koje Bog mrzi

Postoji sedam stvari koje Bog mrzi koje se često nazivaju i sedam smrtnih grijeha. Oni su navedeni u knjizi Izreka koja je dio mudrosne književnosti Biblije. Što su ti „smrtni grijesi“, i što može vjernik učiniti kako bi ih izbjegao?

Zašto se zovu „smrtonosni“?

Nije li svaki grijeh uzrok smrti? Pavao je napisao da je „plaća grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.“ (Rimljanima 6,23), a svaki čovjek koji je ikada živio je griješio i lišen je slave Božje (Rimljanima 3,23). Stvarno, svaki je grijeh smrtonosan, ali jesu li neki grijesi smrtonosniji od drugih? U Božjim očima, grijeh je grijeh i to sve donosi vječnu smrt, ali Bog nam daje izlaz po svome Sinu Isusu Kristu, jer „Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu.“ (Druga Korinćanima 5,21)

Sedam smrtnih grijeha

Mudre izreke 6,16-19 bilježe sedam stvari ili grijeha koje Bog smatra mrskima. Ovdje je popis u kojem On kaže: „Šest je stvari koje Gospod mrzi, sedam koji su mu mrski.“

Ohole oči – Izreke 6,17

Oholi duh ili ohole oči znači da gledamo druge na snishodljiv način. O sebi imamo veće mišljenje nego što bi trebali. Tako drugima djelujemo prezrivo, nadmeno, ili gotovo bahato. Izraz „gledajući niz naš nos“ prema nekome vrijedi i ovdje. Stvarno, ponos je u pozadini svakog grijeha i postoji u korijenu svake vrste grijeha i to je razlog zašto se Bog opire ponosnima, a daje milost poniznima. Kada pogledamo druge na snishodljiv način, način na koji se osjećamo kao superiorni, mi razljutimo Boga jer Bog ne gleda tko je tko (Djela 10,34). Ponos je izazvao da David broji svoje trupe, ponos je izazvao da Salomon padne, i ponos je uzrokovao da kralj Nabukodonozor pripiše svoje ogromno kraljevstvo svojoj zasluzi. Izreka je istinita… „Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.“ (Izreke 16,18). Činjenica je da “S ohološću dolazi sramota, a u smjernih je mudrost“. (Izreke 11,2). Bog nam govori „Pred slomom se oholi srce čovječje, a pred slavom ide poniznost“. (Izreke 18,12). Ako „Oholost ponizuje čovjeka, [tada] ponizan duhom postiže časti.“ (Izreke 29,23).

Lažljiv jezik – Izreke 6,17

Prvi grijeh koji se dogodio u Edenskom vrtu bila je laž. Sotona je slagao Evi i uzrokovao pad čovječanstva, a on otada laže. Jedna laž može uništiti tako mnogo. Bog ne može lagati jer je to protiv njegove vlastite prirode, ali „svaki čovjek [je] lažljiv“ (Rimljanima 3,4). Ponos je iza svih laži, jer ima tendenciju da lažljivca prikaže boljim od ostalih i može prikriti nešto što može učiniti da izgleda još gore. Kad lažemo Bogu počinili smo kozmičku izdaju jer smo stvoreni na sliku i priliku Božju (Postanak 1,27). Ovo je smrtonosno, jer kršimo zapovijed da ne svjedočimo lažno.

Ruke koje su prolile nevinu krv – Izreke 6,17

Šesta zapovijed nije „Ne ubij“, nego „Ne počini ubojstvo“. Ubijanje je ponekad potrebno u vremenima nacionalnih ratova ili u slučajevima samoobrane. Policija je ponekad prisiljena ubijati ili bi bila ubijena, ili ubiti da bi spriječila da ostali budu ubijeni, međutim Isus izjednačava ubojstvo s mržnjom brata ili sestre. Isus je bio jasan o tome da je mržnja ubojstva u srcu govoreći: „Čuli ste da je davno rečeno ljudima, „Čuli ste da je rečeno starima: „Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne „Glupane!“, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: „Luđače!“, bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ (Evanđelje po Mateju 5,21-22). Ovo je smrtonosno, jer možemo počiniti ubojstvo u našim srcima, a ubojstvo je razbijanje šeste Božje zapovijedi.

Srce koje smišlja grešne sheme – Izreke 6,18

„Srce koje smišlja grešne sheme“ je srce koje stvara odluke s  predumišljajem, jer ako netko osmišljava činiti zlo, oni su donijeli odluku prije nego ruke za napraviti nešto što oni znaju da je pogrešno. To nije nešto što oni kažu: „Pa, ja nisam znao bolje“, jer Rimljanima 2,15 kaže: „o tom svjedoči i njihova savjest, a i prosuđivanja kojima se među sobom optužuju.“ Na primjer, univerzalno moralno je da je pogrešno ubiti. Netko tko počini ubojstvo s predumišljajem je spletkario unaprijed za to, iako mu vlastita savjest govori da je u krivu. To je smrtonosni grijeh, jer oni ne osjećaju grižnju savjesti, nemaju pokajanje, i znaju bez sumnje da je ono što oni rade razbijanje zapovijedi da se ne ubije.

VIDI OVO: Vjerovali ili ne – Bog mrzi!

Noge koje brzo hrle u zlo – Izreke 6,18

To može biti jedan od najčešćih grijeha. Čini se da danas postoji više bijesnih puteva, plamtećih ćudi, bijesne ljutnje, nekontroliranih osjećaja, i kratki fitilji i emocije previše lako nadvladaju ljude. Te „noge koje brzo hrle u zlo“ su onih koji se brzo pridružuju u vrijeme pobune, iskorištavaju i pljačkaju domove i tvrtke nakon katastrofe ili lome u prvoj borbi nad posve trivijalnim stvarima. Sjećam se da sam čuo priču u kojoj su se dva kupca upustila u prepirku oko toga tko je sljedeći na redu na šalteru brze hrane i jedna osoba je pucala u drugu osobu do smrti. Pretpostavljam da je stari običaj „brojanja do deset“ zastario danas. Nekontrolirani gnjev i bijes u osnovi su kao ubojstvo nekoga u svom srcu, kao što je Isus rekao: „A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne „Glupane!“, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: „Luđače!“, bit će podvrgnut ognju paklenomu.“ (Matej 5,22).

Lažni svjedok koji širi laži – Izreke 6,19

Ako počinite ovaj grijeh na sudu, vi podliježete visokoj novčanoj kazni, zatvoru ili oboje, tako da i sekularno društvo zna intrinzično da je davanje lažnog iskaza ili svjedočenja pogrešno. Krivokletstvo je vrlo ozbiljan zločin, ali zar laganje nije već spomenuto i zar to nije ista stvar kao laganje? U suštini da, ali to je lažljivac ili lažni svjedok koji ih izlijeva kao punjenje šalicu iz vrča. Kad govorimo lažna svjedočanstva, kršimo ne samo zapovijed, nego činimo i lažne optužbe protiv nekoga. Postoje iznimke, naravno, kada se to smatra potrebnim kako bi se spriječilo da netko umre. Mnogi koji su skrivali Židove tijekom Drugoga svjetskog rata su lagali nacističkim vlastima kako bi zaštitili nevine žrtve. Veći, moralni princip je spasiti živote. Nakon što smo to rekli, ne postoje stvarno takve stvari kao „bijele laži“. Izreke 26,28 govore sve,  „Lažljiv jezik mrzi svoje žrtve, laskava usta propast spremaju.“

Ili da osoba govori istinu ili daje lažno (ili krivo) svjedočanstvo. Ova zapovijed je jedna od najčešće održanih grijeha i netko tko laže gotovo uvijek to čini da sam izgleda bolje ili da izbjegne krivnju za nešto što je učinio, a bilo je pogrešno. Uočite da Sveto pismo kaže „tko širi laži“.  Čini se da ovaj jezik upućuje na to da je osoba nepokajnički i nesažaljiv grešnik koji često laže. Problem s kojim se ovakva  osoba suočava nije samo Božji gnjev, nego i to nakon nekog vremena, nitko im neće vjerovati. Oni će izgubiti sav kredibilitet s ljudima. Oni mogu postati poput dječaka koji viče vuk, a ljudi mogu reći o njima, „Pa samo uzmite u obzir izvor“. Davati lažno svjedočenje ili biti lažni svjedok o drugima zapravo je ubojstvo njihovog karaktera, a raditi to iza njihovih leđa je izuzetno kukavički.

Čovjek (bilo koja osoba) koja izaziva razdor među braćom (lii sestrama) – Izreke 6,19

Kao pastor, vidio sam i doživio taj najteži od grijeha. Osoba koja izaziva podjele može podijeliti crkve, uzrokovati rastave, razbiti prijateljstva, upropastiti odnose, i donijeti svađu gdje god bi se mogli naći. Vidio sam crkvu koja se u jednom trenutku podijelila oko izbora odluke o boji foaje tepiha. Kako je tragično donijeti razdor među kršćanima zbog nečega tako trivijalnog. Primijetite da Sveto pismo kaže da su „prodrmali“ ovaj razdor, što pokazuje da je to učinjeno s namjerom, zlobom, i svrhom da se čini zlo.

Pogledajte groznu skupinu grijeha koju Pavao Galaćanima spominje u istoj rečenici sa razdorom; „idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomore, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja“ (Galaćanima 5,20). Misli li Pavao ovo zaista? On spominje razdor u istom dahu sa idolopoklonstvom, vračanjem, sebičnosti i bijesom! Uočite da to sve uključuje ​​ponos, koji je u osnovi u korijenu svih grijeha. Kada osoba uzrokuje podjele u Crkvi, radi ono što je u suprotnosti s Gospodnjom zapovijedi da svi trebamo biti kao jedan i da smo jedno tijelo, tijelo Krista Crkve. Koliko ozbiljno je izazvati podjele u Tijelu Krista? Dapače, najozbiljnije. Dovoljno ozbiljno da se smatralo osnovom za odstranjenje iz zajednice u ranoj Crkvi.

Stavite u svoj um ovu sliku o razdoru ili podjeli. Zamislite nevjestu kako prilazi oltaru trenutak prije nego što se vjenča s mladoženjom. Njezin rukav je rastrgan, nos je krvav, ona ima crne oči i njezin veo je rastrgan.  Netko izvan crkve, tko nije spašen, misli, „Pa evo, dolazi Kristova mlada i izgleda kao da se bori sa sobom opet.“ Izazivanje podjela ili razdora je grijeh, i to takav da ga Bog uzima vrlo ozbiljno.

Zaključak

Svjestan sam da mnoge crkve ili teolozi mogu imati različite poglede na ono što su točno sedam smrtnih grijeha, ali uzimajući ih iz Mudrih izreka 6,16-19, to su stvari koje Bog mrzi. Neki prijevodi kažu da su mrski Bogu. Stvari za koje se kaže da su mrske Bogu su one stvari koje su napravili ljudi koji neće dobiti vječni život i ući u Kraljevstvo nebesko. Ne kažem da svi ne činimo ovo s vremena na vrijeme, jer ako bih bacio kamen, bilo bi na čovjeka u ogledalu, ali kad vidimo kako Bog gleda na to, može biti dovoljnim razlogom da se molimo kako bi ih izbjegli. Biti upozoren je naoružanje. Kažem to više za sebe nego za vas, znam moje srce i ono je perfidno grešno… i tko to može znati osim Boga (Jeremija 17, 9)?

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Aleksandar J.

PROČITAJTE JOŠ: