“Ne sudite.” Nekoliko Isusovih riječi je poznato, čak i nekršćanima. Kada se razumiju, rijetko koje su razornije.
„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ (Matej 7, 1-2)
Pred tuđim prijestupima i grijesima, njihovim nepromišljenim komentarima i dosadnim tonovima, bezosjećajnim smijehom i neuspjehom u pobjedi, koliko je prirodno osjećati ih osuditi na sudu naše mašte. Kako je zadovoljstvo čuti kako naš unutarnji tužitelj izgovara svoje optuženičke riječi, a zatim zaključiti slučaj prije nego što obrana uopće može išta reći.
Kako je lako zaboraviti da će jednog dana nad nama biti izrečeni sudovi koje smo izrekli drugima; mjere koje smo koristili za procjenu drugih koristit će se za procjenu nas. Jednog dana ući ćemo na sud svoje mašte, ovaj put ne kao sudac, već kao optuženik.
Koliko bi e-poruka bilo napušteno, a tekstualnih poruka neposlano, koliko bi misli odbačeno, a riječi neizgovorenih, koliko bi razgovora preusmjereno, a Facebook objava nepročitanih, samo da smo čuli našeg Spasitelja, koji s vječnom budnošću govori: „Ne sudite“?
Pogrešan sud
Naravno, “ne sudi” ne znači ono što bi neki htjeli da znači. Matej 7, 1 životni je stih mnogih koji bi jednostavno htjeli neometano živjeti u grijehu. Rijetko čitaju ostatak poglavlja, gdje Isus upozorava na “pse”, “svinje” i “lažne proroke” i očekuje od nas da prosudimo tko su oni (Matej 7, 6; 15–20). Još rjeđe čitaju Mateja 7 uz Ivana 7, gdje Isus zapovijeda: “Ne sudite prema izgledu, nego sudite ispravno”. (Ivan 7, 24)
Kritičko razmišljanje, rasuđivanje i “ispravan sud” sastavni su dio svakog zrelog Kristovog učenika. No postoji i druga vrsta suda za koju Isus kaže: “Ne sudite”, vrsta proizvedena u tvornici našeg neotkupljenog tijela, obilježena sklonostima (1) prepuštanja licemjerju i (2) uskraćivanja milosrđa.
Licemjeran sud
„Dopusti da izvadim trn iz tvoga oka.“ (Matej 7, 4) Naše riječi suda, bez obzira na to jesu li izgovorene ili smo ih samo pomislili, mogu nam djelovati neoborive, čak i ljubazne. Zaista primjećujemo trn u oku drugoga, neki maleni obrazac grijeha ili pogrješke, koje naš drago brat u Kristu nikako ne vidi. Kada malo bolje razmislimo, svatko od nas cijeni prijatelja koji će reći kada nam je komadić špinata zapeo za zubima.
No pričekajte. „Postoji brvno u tvom oku.“ (Matej 7, 4) Često puta one osobe koje tako rado primijete nedostatke kod druge osobe i same imaju određene nedostatke, ali toga nisu svjesne i to skrivaju. Drugim riječima, licemjeri su. (Matej 7, 5)
Greške i ono što nam smeta kod drugih, odnosno njihovo trnje, često puta dovode to toga da analizirajući pogled odvraćamo od sebe samih i da te druge osobe stavljamo pod povećalo. U trenutku uvrede, vrlo često pretpostavljamo, bez ikakve molitve ili promišljanja, da smo mi samo puki promatrači trnja i balvana, no da takvo što mi ne nosimo. Čujemo glasno uzvraćanje druge osobe, bez da smo prethodno razmislili o našim komentarima koji su mogli dovesti do toga. Lako se uvrijedimo zbog toga što nas osoba nije shvatila, a da sami ne uvidimo koliko možda ne znamo dobro izreći ono što trebamo. Brzo odigravamo ulogu tužitelja, no sami sebe nećemo i ne želimo preispitati.
Oni koji sude ”ispravnim sudom” ne zaobilaze tuđe trnje bez komentara, no prije nego što ukažu na tuđi trn, provedu određeno vrijeme u analizi samih sebe. „Licemjeru, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!“ (Matej 7, 5)
Nemilosrdan sud
Licemjerje naravno, nikada nije prijatelj milosrđa. Kada provedemo više vremena u primjećivanju tuđih grijeha, tada ne uspijevamo u njegovanju ”duha ljubaznosti”, o kojem Pavao govori u Galaćanima 6, 1. Budući da smo slijepi za našom vlastitom potrebom za milosrđem, naš sud postaje oštar i nemilosrdan.
„Onom mjerom kojom mjeriš druge i tebe će se mjeriti,“ upozorava Isus u Matejevom evanđelju 7, 2. No u stisku pogrešnog suda, često jedan sud koristimo za sebe same, a drugi sud za druge. Oštre riječi prijatelja su jednostavno okrutne i to je to. No kada mi izgovorimo oštre riječi, za njih postoji opravdanje; bili smo iscrpljeni kada smo ih izrekli, pod stresom, gladni ili smo bili isprovocirani. Dobro nam je poznat način pretvaranja tuđeg trnja u balvane, a naših balvana u trnje.
John Stott piše: „Zapovijed o tome da ne sudimo ne zahtijeva sljepoću, nego je to molba za time da budemo ljubazni.“ (Poruka o Propovjedi na gori, 177) Apostol Jakov to opisuje kao pokazivanje milosrđa. (Jakovljeva 2, 13) No velikodušan, milosrdan sud zahtijeva energiju i vrijeme. On zahtijeva sposobnost uviđanja kompleksnosti, spremnost iskazivanja povjerenja i vlastiti stav tijela u molitvi. To je znatno lakše nego bezobzirno osuditi.
Dva velika suda
Kako stoga začepiti usta naših licemjernih sudova? Kako odložiti naše nemilosrdne mjere i kako ”ne suditi”, pogotovo kada smo suočeni sa stvarnim prijestupom druge osobe? Započinjemo ondje gdje je započeo Isus u ovome stihu i time što se prisjećamo da mi nismo ti koji sude; nama se sudi. S obzirom na to, nastavljamo živjeti život u svjetlu dva velika suda, prošlog i budućeg.
Sud prošlosti
Svaki kršćanin zna nešto od iskustva kojeg Pavao opisuje u poslanici Rimljanima 3, 19:
„A znamo: što god Zakon veli, govori onima pod Zakonom, da svaka usta umuknu i sav svijet bude krivac pred Bogom.“
U jednoj točki, dolazimo ispred Božjeg suda. Svako opravdanje je uklonjeno, niti jedna obrana nije uspješna. Suočavamo se sa svetim, svetim, svetim Bogom i jedino što možemo reći jest da smo krivi.
Isus o ovome govori u Propovijedi na gori. Kako bismo drugačije mogli biti ”siromašni u duhu” i ”plahi”? Kako bismo drugačije mogli ”tugovati” i gladovati i žeđati za pravednošću? (Matej 5, 3-6) Prisjećamo se kako je to kada smo odmjereni i kada smo proglašeni krivima. Ne možemo si pomoći, osim da se prisjetimo. Kao što Sinclair Ferguson piše: „Biti utišan ispred Božjeg prijestolja je nezaboravno iskustvo! Ono se pokazuje svaki puta kada govorimo s i o drugima.“ (Kršćanski život, 41)
No naravno, ne samo da smo ispred Božjeg prijestolja utišani; ondje nam je i oprošteno. Božji gorući ugljen milosrđa dotiče naše usne, govoreći: „Tvoja krivnja je maknuta, tvoj grijeh je otkupljen.“ (Izaija 6, 7) Ispred Božjeg prijestolja susrećemo se s milosrđem, koje na potiče na izgovaranje riječi koje su bolje od suda.
Kada se prisjetimo osude iz prošlosti, tada nepravedni sudovi više ne počivaju tako lako na našim usnama. Zločinac kojemu je oprošteno više ne može tako lako osuditi svog brata, kao što je činio ranije. Milosrđe ga je dotaknulo, a ono što milosrđe čini jest poticanje na novo milosrđe.
Nadolazeći sud
Isus nakon toga naš pogled usmjerava prema sudu koji tek dolazi:
„Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se.“ (Matej 7, 1-2)
Dolazi uskoro dan kada ćemo ”stajati ispred Božjeg svetog prijestolja suda.” (Rimljanima 14, 10) Maleni, veliki, siromašni i bogati, dobro poznati i nepoznati. Što će se dogoditi kada ondje budemo stajali? Sud kojim smo sudili drugima bit će izrečen nad nama.
Oni koji su sudili bez milosti, neprestano i bez kajanja, suočit će se sa ”sudom bez milosti”. (Jakovljeva 2, 13) Njihov nemilosrdan sud bit će dokaz da oni nikada nisu primili niti njegovali milosrđe Boga koje smo dobili po Kristu. Zbog toga će požeti isti onaj sud kakav su sijali.
No oni koji su naučili, po milosrđu i kroz mnoga pokajanja, koristiti milosrđe, neće biti suđeni! (Matej 7, 1) Neće im biti suđeno na Sudnji dan. Samo je milosrđe Krista moglo donijeti tako čudesan rezultat.
Oni koji uživaju u tom budućem sudu danas, ne mogu, a da danas ne razmišljaju i ne govore na drugačiji način. Oni i dalje koriste kritičan način razmišljanja i promišljaju, ali isto tako teže ”sudu na ispravan način”, s Božjom pomoći. (Ivan 7, 24) No čak i kada se moraju suočiti s prijestupnikom, kada moraju prekoriti ili maknuti trn iz oka svoga brata, to čine kao oni koji su nekoć hodili prema sudu, no sada su umotani u vječno, nepromjenjivo milosrđe.
Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.
PROČITAJTE JOŠ:
- Suditi smijete, no jednu stvar nikako ne smijete činiti
- Isus kao Sudac: Kako će Bog suditi svijetu po Isusu Kristu?
- Posljednji sud: Događaj koji će se sigurno dogoditi
