Sve što znate o kršćanskoj vjeri u Boga nema smisla dok vam ne postane jasno da se vječno živi Bog smilovao nad vama i vašem životu.
Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga. (Galaćanima 1, 15-16)
Najveći događaj koji nam se mogao dogoditi sigurno je to: što se vječno živi Bog smilovao nad nama; što je dao svjetlo u naše zamračeno srce i što nam je objavio svoga Sina, Gospodina Isusa Krista, u nama.
Prije nego se to dogodi, čovjek može satima govoriti i diskutirati o “kršćanstvu”. A pritom samo luta “s rudom po magli” uokolo.
PROČITAJTE: Kako možemo primiti spasenje od Boga?
Kako je to, onda, kada nam Bog objavi svoga Sina u nama? Čovjek upoznaje centar evanđelja i shvaća, kako je ono nužno i predivno za naš život.
Luther je ovaj središte evanđelja jednom predivno izrazio u nekoliko rečenica:
“Krist je sišao s neba i o Bogu rekao sve najslađe –svu milostivost, naime: da nam je Otac oprostio sve naše grijehe. A iza toga je ponovno uzišao k Bogu da bi Bogu rekao sve najbolje o nama. Naime: “Oče! Oni više nemaju grijeha. Ja sam ih natovario na sebe i odnio na križ.”
To je središte evanđelja!
Dokle god nam Bog ne objavi svoga Sina u nama, nama je sve ovo neshvatljivo. Mi smo poput slijepca koji ulazi u katedralu u kojoj orguljaš prekrasno svira.
No kada Bog započne svoje djelo u nama, onda se događa kao kad se gluhome odjednom otvore uši i on zaneseno sluša predivne tonove.
Da, tako je to kada Bog objavi svoga Sina u nama.
Gospodine! Otvori i naše uši, oči i srca da upoznamo Tvoga Sina! Amen.
Autor: Wilhelm Busch
