Sljedeći citati su preuzeti iz knjige autora Richarda Benneta, Daleko od Rima, bliže Bogu: Svjedočanstva 50 obraćenih rimokatoličkih svećenika. Vrlo su zanimljiva i vjerodostojna budući da daju uvid u katoličanstvo od strane onih koji su bili svećenici u Rimokatoličkoj crkvi, a potom ju napustili kada su pronašli spasenje u Isusu.

U nastavku su izvaci samo nekoliko od pedeset svjedočanstava u knjizi:

OGLAS
  1. Henry Gregory Adams. Rođen u Saskatchewanu, Kanadi. Ušao je u red monaha bazilijanaca i usvojio monaško ime „svetog Hilariona Velikog“. Zaredio se kao svećenik i služio u pet župa u Lemontu, provinciji Alberta.

Sakramenti. „Monaški život i sakramenti koje propisuje Rimokatolička crkva nisu mi pomogli da osobno upoznam Krista i pronađem spasenje… Shvatio sam da su tradicionalni sakramenti moje crkve i moja dobra djela bili uzaludni za moje spasenje. Oni vode u lažnu sigurnost.“ (str. 3)

  1. Joseph Tremblay. Rođen u Quebecu, Kanadi, 1924. Zaređen je kao svećenik u Rimu, Italiji, te bio poslan u Boliviju, Čile gdje je služio narednih 13 godina „kao misionar u kongregaciji Posvećenih Otaca Bezgrešne Marije“.

Spasenje po djelima. „Moja teologija me učila da spasenje dolazi po djelima i žrtvovanju… moja mi teologija nije davala sigurnost spasenja; Biblija mi daje tu sigurnost… Pokušavao sam se spasiti svojim djelima… Gušila me činjenica da moram činiti dobra djela kako bih zaradio svoje spasenje.“ (str. 9, 11-12)

  1. Bartholomew F. Brewer. Prijavio se u red Bosonogih karmelićana, strogi monaški red. Primio je obuku od „četiri godine srednjoškolskog sjemeništa, dvije godine pripravništva, tri godine filozofije i četiri godine teologije (zadnje što postoji nakon ređenja).“ Zaređen je u rimokatoličko svećenstvo u Svetištu Bezgrešnog Marijinog Začeća u Washingtonu, D.C. Na kraju je služio kao dijecezanski svećenik u San Diegu, Kaliforniji te se pridružio mornarici kao rimokatolički kapelan.

Preispitivanje rimskih vjerovanja. „U početku nisam razumio, ali postupno sam opažao nevjerojatnu promjenu svoje majke. Njezin utjecaj mi je pomogao da shvatim važnost Biblije u određivanju onoga što vjerujemo. Često smo raspravljali na neke teme, kao što su Petrov autoritet, papina nepogrešivost, svećenstvo, krštenje djece, ispovijed, misa, čistilište, bezgrešno Marijino začeće i tjelesno Marijino uznesenje u nebo. S vremenom sam shvatio da osim što ova vjerovanja nisu u Bibliji, zapravo se protive jasnom učenju Svetog pisma.“ (str. 21-22)

Oslanjanje na djela. Napustio je Rimokatoličku crkvu, oženio se i kroz razgovor sa svojom ženom i ostalim kršćanima izjavio: „Napokon sam shvatio da sam se oslanjao na svoju vlastitu pravednost i religiozne napore, a ne na dovršenu i dostatnu žrtvu Isusa Krista. Rimokatolička religija me nikad nije učila da je naša vlastita pravednost tjelesna i da ne može ugoditi Bogu, kao ni da se moramo pouzdati samo u Njegovu pravednost… tijekom svih tih godina monaškog života vjerovao sam da će mi sakramenti Rima dati milost i spasiti me.“ (str. 25)

  1. Hugh Farrell. Rođen u Denveru, Colorado. Ušao u red Gospe Karmelske, uobičajenog naziva red Bosonogih karmelićanskih otaca. Zaređen kao svećenik.

Svećenička moć u pretvorbi elemenata. „Prema nauku Rimokatoličke crkve, svećenik ima moć uzeti obični kruh i vino, te izricanjem riječi u posvećenoj molitvi na misi, pretvoriti ih u stvarno tijelo i krv i dušu i božanstvo Isusa Krista. Dakle, budući da se Kristova ljudska narav ne može odvojiti od njegovog božanstva, kruh i vino, nakon što su pretvoreni u tijelo i krv Isusa Krista, zadobivaju pravo da ih se štuje i slavi.“ (str. 28)

OGLAS

Privremena kazna zbog grijeha. „Iz učenja svećenika i časnih sestara znao sam da se ne mogu nadati da ću nakon svoje smrti ići direktno u nebo. Moj rimokatolički katekizam me učio da nakon smrti moram platiti privremenu kaznu zbog svojih grijeha. Rimokatolička crkva uči da ‘duše pravednika koje u trenutku smrti terete laki grijesi, odnosno privremena kazna zbog grijeha, ulaze u čistilište.’“ (str. 29)

Pokora. U vezi života u samostanu i pokore. „Ove pokore se sastoje od stajanja s ispruženim rukama u obliku križa, ljubljenja nogu redovnicima, primanja udaraca u lice od strane redovnika, te ispruženog ležanja pred ulazom u blagovaonicu na kraju obroka kako bi redovnici na odlasku morali prekoračiti nečije tijelo. Ove i druge pokore trebaju zadobiti jednu zaslugu u nebu i povećati nečiji ‘duhovni bankovni račun.’“ (str. 36)

Misa i vračanje. „Prema nauku Rimokatoličke crkve, bez obzira koliko svećenik bio osobno nedostojan, čak i ako je upravo sklopio pakt s đavlom u vezi svoje duše, ima moć pretvoriti elemente kruha i vina u stvarno tijelo i krv, dušu i božanstvo Isusa Krista. Ako ispravno izgovara riječi posvećenja i provodi svrhu posvećenja, Bog mora sići na oltar i preuzeti elemente.“ (str. 39)

  1. Alexander Carson. Kršten u Rimokatoličkoj crkvi kao dijete. Svoje svećeničke studije završio je u sjemeništu Svetog Ivana, Brighton, Massachusetts. Zaredio ga je biskup Lawrence Shehan iz Bridgeporta, Connecticut, 1955. Bio je i svećenik u Alexandrii, Louisiani. Također je bio župnik Presvetog Srca Katoličke crkve, Rayville, Louisiani.

Biblija ili tradicija. „…Duh Sveti me vodio da prosuđujem rimokatoličku teologiju prema standardima Biblije. Prije toga, uvijek sam prosuđivao Bibliju prema rimokatoličkom nauku i teologiji.“ (str. 53)

Misa nasuprot Pismu. „U svom pismu napuštanja Rimokatoličke crkve i službe, biskupu sam naveo kako odlazim iz svećenstva zato što ne mogu više služiti misu, koja se protivi Božjoj Riječi i mojoj savjesti.“ (str. 54-55)

OGLAS

  1. Charles Berry. Ušao je u red pustinjaka sv. Augustina i postao svećenik nakon 17 godina. Dobivao je naredbe da nastavi studiranje dok nije dobio diplomu doktora kemije i potom „bio prebačen u sjedište Augustinskog reda u SAD-u.“

Praznovjerje. „U SAD-u se Rimokatolička crkva najbolje ponaša, dajući najbolje od sebe zbog kritičara i protivnika. U rimokatoličkoj zemlji, gdje nema puno protivnika ni kritičara, stvar je drugačija. Neznanje, praznovjerje i idolopoklonstvo su posvuda, i malo je nastojanja da se situacija promijeni. Umjesto da ljudi slijede kršćanstvo kako uči Biblija, koncentriraju se na štovanje kipova i njihovih lokalnih zaštitnika svetaca.“ (str. 59)

Idoli i kipovi. „Kada sam na Kubi upoznao pravog poganina koji je štovao idole (religiju koju su iz Afrike donijeli njegovi preci), pitao sam ga kako može vjerovati da će mu gipsani idol pomoći. Odgovorio je da ne očekuje od idola da mu pomogne, već idol samo predstavlja moć u nebu koja to može. Ono što me užasnulo u vezi njegovog odgovora bilo je da rimokatolici daju skoro isto objašnjenje u vezi odavanja časti svojim kipovima svetaca.“ (str. 59)

  1. Bob Bush. Otišao je u sjemenište Isusovaca i školovao se 13 godina prije nego što se zaredio 1996. Upisao je postdiplomski program u Rimu.

Djela: „Kada sam pristupio redu, prvo što su mi rekli bilo je da se moram držati pravila i propisa, da ću tako ugoditi Bogu i da je to ono što on želi za mene. Učili su nas moto: ‘Čuvaj pravilo i pravilo će čuvati tebe.’“ (str. 66)

Spasenje je po vjeri: „Trebalo mi je mnogo godina da shvatim da kompromitiram Riječ ostajući u Rimokatoličkoj crkvi. Tijekom svih tih godina nastavio sam isticati da se spasenje zadobiva samo dovršenim djelom Isusa Krista na križu, a ne krštenjem djeteta; da postoji samo jedan izvor autoriteta, a to je Biblija, Riječ Božja; te da ne postoji čistilište, već da kad umremo, idemo ili u raj ili pakao.“ (str. 69)

Spasenje po djelima: „Rimokatolička crkva nastavlja i kaže da ako želimo biti spašeni, moramo držati njezine zapovijedi, pravila i propise. A ako se ti zakoni krše (npr. zakoni koji se tiču kontracepcije, posta ili dolaska na misu svake nedjelje), tada činite grijeh… ‘individualna i zajednička ispovijed i odrješenje su jedini način na koji se vjernik, svjestan ozbiljnosti grijeha, može pomiriti s Bogom, kao i sa crkvom’ (Kanonski zakonik 9609.).“ (str. 75)

OGLAS

Djela: „Rimokatolička crkva dodaje djela, kao i da morate činiti određene stvari [držati crkvene zakone, pravila i propise] kako biste bili spašeni, bez obzira što Biblija u Efežanima 2,8-9 kaže da smo spašeni milošću po vjeri, a ne po djelima.“ (str. 75-76)

Kao što možete vidjeti, čak i rimokatolički svećenici mogu otkriti istinu koju nalazimo u Božjoj riječi te izbjeći zabludu rimokatoličkog sustava u vezi djela pravednosti. Slava Bogu!

„Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to nije od vas, Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko pohvalio“ (Ef 2,8-9).

Autor: Matt Slick; Prijevod: Vesna L:, Izvor: CARM