Tajno oružje Crkve nije nešto materijalno, ali može donijeti puno blagoslova Crkvi i vjernicima.
U novozavjetnoj knjizi Djela apostolskih čitamo da je Jakova, jednog od vođa rane Crkve, uhitio kralj Herod i ubio ga. Tada je Petar uhićen i činilo se da će biti pogubljen.
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakanivši izvesti ga nakon Pashe pred narod. Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega. (Djela apostolska 12, 1-5)
Crkva nije organizirala bojkot niti protestirala protiv odluke kralja. Umjesto toga, molili su se. U danima u kojima živimo mislim da je Crkva izgubila iz vida neke od najvažnijih stvari. Kada gledamo kako stvari stoje oko nas i pitamo se što bismo trebali učiniti, uvijek kažem da bismo se trebali moliti za to.
Tajno oružje Crkve
Bog je dao svoj recept za probuđenje ili za iscjeljenje nacije kada je rekao: “ako se ponizi moj narod na koji je prizvano Ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju.” (2. Ljetopisa 7, 14)
Ovo je naše tajno oružje, a mi ga ne koristimo dovoljno. Moramo se češće moliti. Moramo češće iznositi svoje potrebe pred Boga. To je ono što je rana Crkva činila.
PROČITAJTE: Zašto bismo trebali voljeti ići u crkvu?
Molitva je privilegija. Molitva je Njegov poziv da Ga upoznamo. Bog nam dopušta da Mu se približimo. Zapravo, On to želi. Molitva je naš način komunikacije s Bogom. Kao što prijatelji i članovi obitelji provode vrijeme razgovarajući jedni s drugima kako bi produbili svoje odnose, tako molitva produbljuje naš odnos s Bogom.
Pavao u 1. Solunjanima 5,17 piše: “bez prestanka molite”. Filipljanima 4,6 kaže: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvaljivanjem očitujte svoje želje Bogu.” Molitva treba biti dio našeg života. A molimo li često i za što molimo?
Važna molitvena načela
Vraćajući se na gornji stih iz Djela apostolskih, vidimo da su prije svega molitve bile upućene Bogu. “Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.”
Možda mislite: “Nije li svaka molitva upućena Bogu?”
Nije nužno. Ponekad kada se molimo, naš um je okupiran mislima o tome što želimo ili što nam treba, a vrlo malo razmišljamo o tome kome se obraćamo. Kada je Isus poučio učenike da se mole, započeo je: “Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje” (Matej 6, 9).
Prije nego iznesemo molbe, trebali bismo razmišljati o Bogu, razmišljati o Njemu, slaviti Ga i obožavati Ga. Kao rezultat toga, mijenja se ono za što molimo. Molitva nije dobivanje naše volje u Nebu, nego dobivanje Božje volje na zemlji. Dakle, prije nego što tražimo nešto od Boga, prvo se moramo uskladiti s Njegovom voljom.
A kako znamo Božju volju? Nalazimo je u Božjoj Riječi, Bibliji. Što je više čitamo, što više učimo o Bogu, to ćemo bolje znati što je Njegova volja i kako se moliti u određenoj situaciji. Kada naučimo o Božjoj prirodi i karakteru, tada će naše molitve biti upućene Njemu.
Drugo načelo koje nalazimo u Djelima 12, 5 je da je prva Crkva molila bez prestanka. Izvorni jezik ukazuje na to da su molili u mukama.
Razlog zašto mnoge naše molitve nemaju snagu u sebi je taj što u njima nema srca. Ako uložimo malo srca u naše molitve, onda ne možemo očekivati da će Bog odgovoriti. Ako neozbiljno kažemo: “Bože, spasi svijet. Amen!”, ne ulažemo nimalo srca u svoje molitve. Razmislimo o tome što tražimo.
Treće načelo koje vidimo je da je prva Crkva molila zajedno. A kada se kršćani okupe i mole, stvari se mijenjaju. Nema sumnje u to. Dobro je udružiti snage s drugim vjernicima.
“Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima.” (Matej 18, 19)
Ovo je jedan od razloga zašto moramo biti uključeni u crkvu. Ako želite duhovno rasti, onda morate biti dio zajednice vjernika. Neki ljudi mijenjaju crkve “kao čarape”, odlaze u jednu crkvu jedan tjedan, a sljedeći u drugu. To ne ide. Kršćani trebaju graditi odnose i prijateljstva i biti produktivan dio tog tijela. Bog ima mjesto za tebe. A ako niste redovito uključeni u crkvu, onda bih se usudio reći da duhovno posrćete.
PROČITAJTE: Što znači moliti se bez prestanka?
Baš kao što moramo jesti, piti i disati da bismo fizički živjeli, moramo čitati Bibliju, moliti se i biti uključeni u crkvu da bismo duhovno živjeli. Nikada ne prerastemo te stvari. Ipak, postoje kršćani koji misle da znaju bolje, ali još uvijek zanemaruju ove bitne stvari.
Na kraju Djela 12 čitamo da je anđeo Gospodnji udario kralja Heroda i on je umro. Dakle, poglavlje završava s Herodovom smrću, Petrovom slobodom i Božjom Riječi koja pobjeđuje. Zato, ne odustajte. Nemojte se obeshrabriti. Nastavite moliti i gledajte što će Bog učiniti.
