Tko su pogani i što Biblija kaže o njima?
Foto: churchofjesuschrist.org

Možda će se isprva činiti čudnim, ali ako želimo znati tko su pogani, moramo početi od razumijevanja identiteta Židova.

Židovi su oni koji svoje nasljeđe i lozu vuku od Abrahama. Oni su Božji izabrani narod, svet i voljen. Oni žive u zavjetnom odnosu s Bogom; klanjaju se u Hramu; oni imaju prvo mjesto u Božjem planu spasenja. Čak je i Isus potvrdio da “spasenje dolazi od Židova” (Ivan 4, 22). Veliki dio Biblije opisuje Božju bliskost s Njegovim izabranim narodom.

Nasuprot židovskom narodu postoje pogani ili bolje rečeno svi ostali. Jednostavno rečeno, pogani nisu Židovi. Grci, Rimljani, Barbari, Hrvati, Srbi … – ako niste Židov, vi ste poganin.

Nežidov je, po definiciji, bio poganin – netko iz druge nacije. Naravno, ljudski ponos i grijeh neminovno su ovaj izraz pretvorili u uvredu. Pogan je postao sinonim za “grešan” (Galaćanima 2, 15). Ipak, gleda li Bog ovako na pogane?

Pogani – što Biblija kaže o njima?

Umjesto određivanja pogana po tome tko oni nisu, možda je bolje razmisliti o tome tko oni jesu. Na kraju krajeva, kada gledamo na Božje postupanje s nežidovima, ne vidimo uvijek jasnu razliku između njih i Židova.

Bog je obećao da će Abraham biti otac mnogih naroda (Postanak 17, 4). Ovo nije samo referenca na budućih 12 plemena. Božja je želja bila da cijelo čovječanstvo bude u savezu s njim.

Za tu svrhu izabran je Izrael. Kao Božji izabrani narod, Izrael je trebao biti svjetlo Božje ljubavi narodima (Izaija 60, 1-3). Umjesto ponosnog isticanja svoje privilegije, Izrael je trebao biti narod koji služi, blagoslivljajući druge i svjedočeći o Božjoj veličini.

Izrael je trebao biti zastupnik Božje ljubavi u svijetu. Vjernost Bogu i život u Obećanoj zemlji nužno je uključivao i brigu za pogane. Iz ovoga možemo zaključiti da pogani nikada nisu bili “isključeni” iz Božje ljubavi ili brige. Bog voli sve ljude, bez obzira na nacionalno ili etničko podrijetlo.

Pogani su imali mjesto u Hramu

Svake godine milijuni ljudi putovali bi u Jeruzalem kako bi sudjelovali u jednom od glavnih praznika i molili se u Hramu. Zajedno s mnoštvom vjernih Židova, brojni obraćeni pogani također bi krenuli na ovo putovanje. Poganski obraćenik bio je netko tko je napustio idole svoje matične nacije da bi prigrlio Boga Izraelova.

Bili su poznati kao “bogobojazni” (Djela 10, 2). Unutarnja dvorišta Hrama, međutim, nisu bila otvorena za pogane. Stoga je jedno od vanjskih dvorišta posebno nazvano “dvorište pogana”. Ovo je bilo jedino mjesto gdje se poganski obraćenik mogao moliti u Hramu.

Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: “Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku! Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. (Marko 11, 15-18)

Kada Isus istjeruje mjenjače novca iz Hrama, nije samo uzrujan zbog omalovažavanja mjesta molitve, već i zbog uzurpacije jedinog mjesta unutar Hrama rezerviranog za bogoslužje pogana.

Isus prekorava mjenjače povikom: “Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode”. S pravom je ljut zbog nedostatka brige i poštovanja za nežidovske štovatelje.

Ovo ograničavanje poganskog štovanja u izravnoj je suprotnosti s Božjom namjerom za Hram. Isusov plač je citat iz proroka Izaije. Ovdje Bog izjavljuje da će poganski narod imati mjesto u Božjoj kući.

“A sinove tuđinske koji pristadoše uz Jahvu da mu služe i da ljube ime Jahvino i da mu budu službenici, koji poštuju subotu i ne oskvrnjuju je i postojani su u Savezu mome, njih ću dovesti na svoju svetu goru i razveseliti u svojem Domu molitve. Njihove žrtve paljenice i klanice bit će ugodne na mojem žrtveniku, jer će se Dom moj zvati Dom molitve za sve narode.” (Izaija 56, 6-7)

Hram nikada nije bio mjesto u kojem su isključivo uživali samo Izraelci. Čak je i Salomonova molitva posvećenja izvornog Hrama sadržavala molbu za blagoslov pogana (1. Kraljevima 8, 41-43). Štovanje u Hramu uvijek je trebalo uključivati ​​priliku za nežidove da se susretnu sa živim Bogom.

Pogani su uključeni u Božja obećanja

Kada pogane nazivamo “nežidovima”, može se pretpostaviti da se na njih ne odnose Božja obećanja. To nije istina. Bog neprestano uključuje pogane u obećanja vjere.

Iako vidimo naznake toga u Starom zavjetu (prvenstveno kroz osobe kao što su Rahaba ili Ruta), ovo postaje glavna tema u Novom zavjetu. Pogani su potpuno usvojeni u narod vjere; ne postoji niti jedno Božje obećanje koje se ne primjenjuje na njih.

Petrova interakcija s Kornelijem izvrstan je primjer za to. Petar u početku vjeruje da je zajedništvo s poganima zabranjeno. Ipak, u viziji, Petru je rečeno: “Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!” (Djela 10, 15)

Vođen Duhom, Petar putuje u Kornelijev dom gdje se Duh Sveti izlijeva na Kornelija i ljude koji su bili pogani. Silazak Duha jasan je pokazatelj da “Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.” (Djela 10, 34). Pogani su uključeni u obećanje vjere.

Božje obećanje preko proroka Joela

“I poslije ću izliti duh svoj na svako tijelo, i proricat će sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati sne, mladići će vaši viđati utvare.” (Joel 2, 28)

Ovaj silazak Duha na pogane je ispunjenje Božjeg obećanja danog preko proroka Joela. Duh Sveti je dostupan svima.

Uključivanje pogana u narod vjere, međutim, nadilazi primanje Duha. Primanje Duha znak je nečijeg nasljedstva u vječnom životu. Biblija jasno kaže da nema razlike između Židova i pogana kada je riječ o spasenju.

Pavao izjavljuje da su pogani “subaštinici i “sutijelo” i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju” (Efežanima 3, 6). Kao što su pogani punopravni članovi Božjeg naroda na zemlji, oni su punopravni članovi Božjeg naroda u nebu.

Zapravo, ovo je jedan od najdubljih elemenata Ivanove vizije u Knjizi Otkrivenja. Ivan dobiva viziju neba koja uključuje pogane! Dok je Ivan vođen kroz svoju viziju, on vidi veliko mnoštvo u bijelim haljinama “iz svakoga naroda, i plemena, i puka, i jezika!” (Otkrivenje 7, 9).

Svi stoje pred prijestoljem Božjim, klanjajući se moćnom Jaganjcu. Ono što je intrigantno u vezi s ovom vizijom jest da je odjeća koja se pripisuje mnoštvu pogana upravo ona odjeća koja bi se povezivala sa židovskim svećenstvom. Ne samo da Ivan vidi pogane na nebu, nego pogani služe uskrsnulom Jaganjcu na najintimniji i svećenički način – odjeveni u bijele haljine s palmama u rukama.

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare