Ako želite iskusiti trajni Božji mir, ovu istinu trebate spoznati

Možda si i ti bio ojađen. Sav iziritiran i utučen osjećajući kako nema šanse da te Bog zavoli. Bio bi u potpunosti zgrožen zbog pada tvog tijela. Znajući da možeš zaslužiti jedino Božju osudu. I onda iznenada, k’o grom iz vedra neba, Bog ti pokloni najčudesniji blagoslov.

U istom trenu se spontano slavljenje izlijeva iz tvog srca prema Bogu u obožavanju. Ovo je to istinsko slavljenje – vrsta slavljenja koja proizlazi spontano iz nas, kao odgovor na Božju milost. To je ta vrsta slavljenja koja govori “Bog je toliko, toliko dobar prema meni. A ja ne zaslužujem ni mrvu toga.”

Baš zbog toga što Bogu mogu prići na osnovu milosti, ja nikada, nikada neću biti odsječen od Njegovih blagoslova. S druge strane opet, ako očekujem Božju intervenciju u mom životu na osnovu moje dobrote ili djela, ja bivam odsječen od tih blagoslova u većini slučajeva. Otkrio sam da nedostatak Božjih blagoslova u mom životu nema nikakve veze sa mojim učinkom koji se izvana vidi, nego više ovisi od nedostatka moje osobne vjere u Božju milost. Naučio sam da su Božji blagoslovi bezuvjetni. Što više vidim Njegovih blagoslova u svom životu, to više shvaćam koliko sam ih nezaslužan. Zbog ove istine, mogu imati taj čudesni mir. Nema potrebe da sam zabrinut.

Ako se pouzdajemo da je osnova za naše zajedništvo s Bogom naša pravednost, nikada nećemo iskusiti stalan mir.

Pokušaj da se Bogu priđe na osnovu naših napora i djela predstavlja uvijek borbu, stalno naprezanje, pod stalnim pritiskom. Ako ikada želimo doći do Boga kako bi iskusili Njegov mir, moramo shvatiti da se ova čudesna milost Božja izlijeva prema nama čak i onda kada smo pokvareni i nezaslužni nje.

Nakon što smo primili tu čudesnu milost Božju, taj mir Božji može zaživjeti i ispuniti nam srca. Znamo da nas On voli iako smo daleko od savršenosti, iako smo podbacili. Čak i tada kada se čini da nas niko drugi nije u stanju voljeti (i ne krivimo ih, jer čak ni mi sami ne volimo sebe), čak nas i tada Bog voli.

Jesi li ikada čuo za sijamske blizance Novog zavjeta? To su dvije male riječi: “milost i mir”. One uvijek idu jedna uz drugu, baš po tom redosljedu. Možemo reći da je stariji blizanac milost. Uvijek se spominje milost i mir, nikada ne čitamo u Riječi Božjoj pozdrave poput: mir vam i milost. Zbog čega? Jer bi to bilo kao da zaprežna kola stavljamo pred konja. Pravilan redoslijed je uvijek milost i mir, jer ne možemo spoznati mir Božji u našim srcima sve dok prvo nismo iskusili milost Božju u našim životima.

Autor: Chuch Smith