Duhovi su jedan od najfascinantnijih fenomena za mnoge ljude širom svijeta. Trebaju li kršćani vjerovati u postojanje duhova?
Približava nam se još jedno takozvano ”jezivo” vrijeme ili Noć vještica. S obzirom na taj dan, mnogi ljudi razmišljaju o stvarima koje su povezane s tim danom, kao što su bundeve, kostimiranje i duhovi. Duhovi su jedan od najfascinantnijih fenomena za mnoge ljude širom svijeta.
Postoje knjige, televizijske serije i filmovi, koji govore o duhovima. S obzirom na ogroman naglasak i zanimanje, koje postoji širom svijeta i koje se odnosi na duhove, postavlja se pitanje trebamo li mi kršćani vjerovati u duhove.
Jesu li duhovi stvarni?
Glavnina društva vjeruju da su duhovi prikaze pokojnika, koji ”prebivaju” na određenim mjestima. Tijekom svog odrastanja, postala sam fascinirana s duhovima, iako su me prestravljivali.
Nisam sigurna odakle je ova zapanjenost došla, no vjerojatno je došla od narodnih predaja i priča. Prije nego što sam prihvatila Krista kao svog Spasitelja i prije nego što sam postala kršćanka, u potpunosti sam vjerovala u duhove. U potpunosti sam vjerovala da je moguće da duh neke osobe ”progoni” nekoga ili da ”prebiva” negdje, sve dok taj duh ne odluči da je vrijeme ići dalje, u ”zagrobni život”. Tek nakon što sam postala vjernica, počela sam na ovu temu gledati drugačije i počela sam je preispitivati.
Biblija nam govori da će svaki čovjek umrijeti i da će se nakon toga suočiti sa sudom. (Hebrejima 9, 27) S obzirom na to da je za svakoga od nas određeno da ćemo umrijeti i da ćemo se nakon toga suočiti sa sudom, ne postoji mogućnost da se bilo tko od nas vrati kao duh. Nitko od nas se ne može vratiti kao duh jer Biblija tako ne uči i to nema smisla. Mnogi ljudi i dalje vjeruju u postojanje duhova, jer su sami iskusili različita iskustva susreta s duhovima.
Iako ne želim negirati ničije osobno iskustvo, ono što želim reći jest da to što su ti ljudi vidjeli nisu bili ”duhovi”. Duhovi nisu biblijski, jer se preminula osoba ne može vratiti iz mrtvih i ne može ni na koji način ”posjetiti” niti ”prebivati kod” živih osoba. Taj fenomen, koji se naziva ”susret s duhovima”, vrlo je vjerojatno demonske prirode.
Demoni su poznati po tome što nas pokušavaju prevariti. Apostol Pavao nas uči sljedeće: „I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti. Svršetak će im biti po djelima njihovim.“ (2. Korinćanima 11, 14-15)
S obzirom na to da Sotona i njegovi demoni uživaju u tome da nas varaju, ne bi li odličan način varanja bio pretvaranje u naše preminule, voljene osobe? Na isti način, ako demoni znaju da mogu pojedinca navesti da se počne zanimati za okultno tako što će se pretvarati da su duhovi, to će činiti kako bi ljude odveli ondje gdje ne trebaju ići.
Demoni žele uzrokovati naš pad. Njihovo pretvaranje u naše voljene je savršen način uzrokovanja našeg pada. S obzirom na ovo, jasno je da kršćani ne smiju vjerovati u duhove, jer duhovi nisu stvarni, dok demoni jesu. Mnogi imaju stav da demoni nisu stvarni, no Biblija govori o stvarnosti demona kroz cijeli Stari i Novi zavjet.
U Knjizi o Jobu, Elifaz govori sljedeće: „Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu. Stajao je netko – lica mu ne poznah – ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat…“ (Job 4, 15-16) Iz ovoga možemo pomisliti da se Elifaz susreo s ”duhom”, no to je zapravo bio demon.
Krist se susretao s demonima tijekom svoje zemaljske službe. (Matej 12, 22; Marko 3, 11) Demoni su se bojali Krista, jer su znali tko On jest; Sin Božji. Znali su da ih On može istjerati i da ih može poslati u Bezdan. (Luka 8, 31) Kao što možemo vidjeti, demoni su stvarna duhovna bića, koja žele uzrokovati naš pad. Ne smijemo misliti da demoni nisu stvarni i ne smijemo umanjivati ono što oni mogu.
Je li sve ovo natprirodno?
Oni što mi podrazumijevamo pod ”duhove” su najvjerojatnije demoni. Premda ovo za mnoge od nas može biti zastrašujuće, možemo biti smireni u spoznaji da je Bog s nama, da nam daje sve što nam je potrebno kako bismo se suočili s ovime i da nam daje svoj oklop. (Efežanima 6, 10-18) S obzirom na ovo, Jakovljeva 2, 19 nas uči: „Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.“ Ovaj biblijski stih jasno govori o postojanju demona. Nije mudro misliti da oni ne postoje, jer su vrlo stvarni.
Ako se počnemo pretvarati da demoni ne postoje, to neće umanjiti utjecaj, koji mogu imati na naš život. Umjesto poricanja njihovog postojanja, trebamo se aktivno suprotstavljati đavlu i njegovim demonima.
Neznanje nije blaženstvo, jer nas neznanje može ostaviti otvorenima za djelovanje đavla. Bog želi da znamo istinu Biblije i da imamo pouzdanja u Njegovu Riječ. S obzirom na sve ovo, jasno je da ne postoje duhovi; ali postoje demoni. Budući da je ovo istina, ne smijemo se zanimati za duhove. Duhovi nisu prijateljski naklonjeni i ne radi se o duhovima naših voljenih preminulih.
Naše voljene, preminule osobe nalaze se na jednom od dva mjesta, s obzirom na to jesu li prihvatili Krista kao svoga Spasitelja i Gospodina. Ako je osoba povjerovala u Krista, ići će u raj, no ako osoba nije povjerovala u Krista, ići će u pakao. Ne postoji ”mjesto između”, niti duh osobe može ostati na zemlji.
Moderna kultura predstavlja duhove kao nešto što je zanimljivo ili ”cool”, čak ponekad i ”slatko”, kao što je u slučaju Caspera. No ti duhovi su, prema onome što piše u Bibliji, demoni. Iz tog razloga, za kršćane bi bilo najbolje da se drži podalje od duhova i da ne budu fascinirani njima.
Što ovo znači?
Kao vjernici, trebamo pomoći drugima u spoznaji istine o tome da su duhovi vrlo vjerojatno demoni, koji se pretvaraju u duhove osoba i da nitko ne bi trebao imati posla s njima. Ako nekoga počnu privlačiti ovakve stvari, ta osoba će vrlo lako biti otvorena za okultno. Nakon što osoba bude uključena u okultno, to je može odvesti do širokog spektra drugih stvari, koje su povezane s demonskim stvarima. Trebamo učiniti sve što možemo kako bismo obrazovali druge o potrebi stajanja podalje od utjecaja, koji se širi paranormalnim. Kroz pomaganje drugima u pogledu spoznaje istine o duhovima, možemo im postati da postanu svjesniji o duhovno ratovanju, kao i različitim načinima kako nas demoni pokušavaju prevariti. Nakon što postanemo svjesniji o demonima, naše zanimanje za ”duhove” će nestajati.
Televizijske serije, kao što su ”Lovci na duhove”, dovele su do toga da je velik broj ljudi postao zadivljen mogućnošću da se duhove može gledati ili fotografirati kamerama. No vjerojatno je da ta serija govori o i prikazuje demone. Mi kao vjernici trebamo se držati podalje od svega što je povezano s demonskim, uključujući knjige, filmove ili televizijske serije, koje promiču demonsko.
Sotona i njegovi demoni žele nas odvesti daleko od Boga i žele da se više usredotočimo na duhove, umjesto na Boga. Ideja o postojanju duhova protivna je Bibliji. Preminule osobe ne mogu se vratiti iz mrtvih kao duhovi.
Sve ono što se može smatrati ”duhom”, mogao bi biti demon. Stoga, kršćani ne trebaju vjerovati u duhove, jer te ”duhove” trebamo nazivati njihovim pravim imenom: to su demoni.
Autorica: Vivian Bricker; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com
