Duhovi ili demoni: Biblijske istine o duhovnom svijetu koje svi trebaju znati

Mnogi ljudi vjeruju u postojanje duhova. No jesu li to zapravo duhovi ili demoni? Nekoliko biblijskih istina o duhovnom svijetu svi trebaju znati.

Demoni

Demoni su pala duhovna bića, koja su nekoć bila sveta, no sada su pokvarena. Demoni su se svojom voljom pobunili, zajedno s Luciferom, kasnije Sotonom i zbog tog razloga su postali pali anđeli. Demoni slijede Sotonine planove. Njihove primarne mete su kršćani i kršćanski vođe u crkvama. Budući da Bog zna naziv svake zvijezde, iako postoje milijarde zvijezda, vrlo je vjerojatno da Bog zna ime i svakog anđela. Bog je dao imena arkanđelima, Mihaelu i Gabrielu. Nadjenuo je ime i Luciferu, što znači ”svjetlonoša”, ili ”jutarnja zvijezda”. (Psalam 147, 4) No on je sada princ tame.

U nekoliko slučajeva ti su demoni izrekli vlastita imena kada ih je Isus upitao, jer Isus ima vlast nad njima. Nisu imali izbora nego poslušati. „Isus ga nato upita: “Kako ti je ime?” Kaže mu: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!“ (Marko 5, 9) Zašto Legija? Većina rimskih legija brojala je oko 4.800 ljudi, što znači da se ovdje nije radilo o jednom demonu, nego o više tisuća njih. To objašnjava silnu snagu zaposjednutog čovjeka. 

Šaul se savjetuje s vračarom 

Neki tvrde da je komunikacija s mrtvima dopuštena, jer se kralj Šaul savjetovao sa Samuelom. No želimo li zaista za ovo koristiti Šaula kao primjer? Šaul je otišao od Boga i čak je prekršio zapovijed koja govori o savjetovanju s mrtvima, što znači da Bog nije odobrio ono što je Šaul činio. U stvari to je bio veliki grijeh i Bog to naziva idolopoklonstvom. (Ponovljeni zakon 18, 10-12; Izaija 8, 19) No točnije, Šaul nije uistinu komunicirao sa Samuelom, jer se čak i vračara iz Endora, koja je bila posrednica, šokirala kada je vidjela da se netko pojavio i progovorio. (1. Samuelova 28)

Prikaza je podsjećala na proroka Samuela, no to je razlog zbog kojih te duhove nazivaju ”poznatim duhovima”, jer se ponekad mogu prikazati kao netko tko nam je poznat. Bez obzira na to je li to bio Sotona, koji je i sam prevarant i lažljivac ili demon koji je oponašao Samuela ili je to zaista bio Samuel, Biblija ne daje detalje o tome. No ovo znamo, na temelju onoga što nam govori Biblija: „Ne savjetujte se s mrtvima“! To je gadost prema Bogu. 

Poznati duhovi 

Jedan je pastor posjetio jedno prenoćište, koje je navodno bilo zaposjednuto. Domaćini i gosti prihvatili su činjenicu da je ondje prebivao duh i nisu ga se bojali, no nakon toga je pastor rekao: „Biblija tvrdi da u svijetu postoje poznati duhovi, za koje ljudi vjeruju da su duhovi, no zapravo su demoni koji su poznavali preminule. Zbog toga ih nazivamo ”poznatim duhovima”. Vlasniku prenoćišta nije se svidjelo to objašnjenje te su i dalje koristili izraz ”duh”. Jer, kako su mislili, izraz ”duh” zvuči daleko dobroćudnije. No ti duhovi nisu ništa slično duhu Casperu iz crtanog filma.

Biblija kaže da nakon smrti dolazi sud (Hebrejima 9, 27) i kao što smo naučili iz primjera Lazara i bogataša, bezdan je prevelik da bi ga bilo tko moga prijeći i vratiti se iz mrtvih, čak i kako bi nas upozorio o stvarnostima pakla. (Luka 16, 27-28) 

Duhovi

Biblija puno toga govori o duhovima, kao i o onima koji pokušavaju komunicirati s mrtvima. Ti ljudi mogu vidjeti i čuti ”nekoga”, no taj ”netko” nije onaj netko za koga se oni nadaju da jest. To zasigurno nije preminula osoba, nego zli duh, koji je poznavao preminulu osobu. S obzirom na poznavanje preminule osobe, demoni vrlo lako mogu oponašati glas i čak mogu izgledati poput djeda. No to nije djedica.

Božja Riječ uči: „Ne obraćajte se na zazivače duhova i vračare; ne pitajte ih za savjet. Oni bi vas opoganili. Ja sam Jahve, Bog vaš!“ Ljudi žude za komuniciranjem sa svojom voljenima. Iz tog razloga čine sljedeće: „Reknu li vam: “Duhove pitajte i vračeve koji šapću i mrmljaju” – dakako, narod mora pitati svoje “bogove” i za žive u mrtvih se raspitivati!“ (Izaija 8, 19) Odgovor na ovo retoričko pitanje je logično: ne! 

Plodovi tijela 

Neki od plodova tijela ili plodovi onih koji nisu spašeni su: „…idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja.“ (Galaćanima 5, 20) Bog izjednačava vračarstvo ili bajanje sa svim ostalim grijesima. Vjerujem da je i danas na snazi ono što je vrijedilo u drevnim vremenima: „Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom.“ (Ponovljeni zakon 18, 10) Iako možda više ne bacaju svoju djecu u vatru, no ipak se i dalje igraju vatrom. 

Igranje s vatrom

Skeva ili ”glavni židovski svećenik” (Djela 19, 14) imao je sedmoricu sinova ”koji su odlazili uokolo istjerujući zle duhove”. (Djela 19, 13) No oni su se igrali s vatrom, ne znajući da imaju posla s natprirodnim bićima, koja su imala natprirodne moći. Kada su pokušali istjerati demona iz čovjeka, rekli su: „U imenu Isusa, o kojem propovijeda Pavao, zapovijedam ti, izađi”! No jednoga dana naletjeli su na pogrješnog demona! Demon je divljački skočio na njih „i nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće.“ (Djela 19, 16) Sedmorica Skevinih sinova nisu se mogli nositi s demonskom silom, kojom je upravljao Sotona. Njihovom umjetnom egzorcizmu vjerojatno je toga dana došao kraj. 

Isusova vlast 

Zbog čega se sedmorica sinova nisu mogli nositi s demonom? Za početak, oni uopće nisu imali vlast Isusa Krista za istjerivanje demona. Nadalje, oni uopće nisu imali osoban odnos s Isusom. Isus je sedamdesetorici svojih učenika dao vlast kakvu je i sam imao nad demonima. Sedmorica sinova nikada nisu imali takvu vlast. Jedini način kako su mogli imati takvu vlast jest ako bi im je Isus dao. (Luka 10) Nećemo uspjeti ako bilo što budemo radili bez Boga. Sedamdesetorica su mogli istjerivati demone, no imali su tu moć samo zato što im je Isus dao tu moć i to je nešto što su i  demoni znali. Demoni su rekli Skevinim sinovima da su poznavali Pavla i Isusa, no njih su upitali: „Tko ste pak vi“?! Poanta priče jest u tome da demoni znaju one koji pripadaju Isusu i one koji Mu ne pripadaju. Ako niste spašeni, nemojte ni pokušavati tražiti demone ili ih istjerivati. Ne možete znati što će se dogoditi. Da onih sedamdeset učenika nije dobilo vlast od Isusa, prošli bi jednako loše kao i sedmorica Skevinih sinova. 

Zaključak

Bog je vrlo ozbiljan u vezi pokušavanja komuniciranja s mrtvima, čitanja tarot karata ili pokušavanja komuniciranja s duhovima. Te su stvari zabranjene za kršćane. Novi zavjet ne uči da bi Isusovi učenici trebali pokušavati istjerivati demone, nego širiti Božju Riječ o Božjem Sinu i nakon toga dopustiti ”snažnom čovjeku” neka se obračuna sa Sotonom i neka ga istjera u ime Duha Svetoga. Duh ima vlast nad Sotonom i njegovim demonima, a kada je netko nanovo rođen, ta osoba zna da Bog živi u njoj! To znači da nema mjesta za Sotonu niti za njegove demone.

Zapamtite: „Ako se tko obrati na zazivače duhova i vračare da se za njima poda javnom bludu, ja ću se okrenuti protiv takva čovjeka i odstranit ću ga iz njegova naroda.“ (Levitski zakonik 20, 6) To je bio ozbiljan prekršaj. „Čovjek ili žena koji među vama postanu zazivači duhova ili vračari neka se kazne smrću; neka se kamenuju i neka njihova krv padne na njih.“ (Levitski zakonik 20, 27) Ako je to bilo toliko ozbiljno da se zbog toga usmrćivalo ljude, ne trebamo se tomu niti približavati. 

Autor: Jack Wellman; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Whatchristianswanttoknow.com

PROČITAJTE JOŠ: