Usta pobožnog muškarca: 7 lekcija za riječi koje izlaze iz naših usta

Koje riječi trebaju izlaziti iz usta jednog pobožnog muškarca? U ovom tekstu donosimo sedam lekcija za riječi koje izlaze iz naših usta. 

Što ako su pastori i crkveni vođe nezreli ili nespremni za službu jer od njih očekujemo premalo? Što ako ih ne držimo dovoljno odgovornima? Osobno želim postati dio skupine muškaraca koji će, umjesto pukog izbjegavanja ovog ili onog grijeha, postati sila za činjenje dobra ili bolje, Božja sila. Želim biti takav muškarac, vrsta muškarca kakvog će moj sin oponašati. 

Kada je apostol Pavao pisao mladom muškarcu, opisujući viziju onoga što bi on mogao postati u Kristu, pokazao je očekivanje prema njemu: „Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći.“ (1. Timoteju 4, 12) Što znači, u praktičnom smislu, biti primjer u vezi onoga što muškarac izgovori ili ne izgovori? Što je ono što nas u vezi naših riječi odvaja od drugih muškaraca?

Riječi su važne. Isus je sam rekao: „A kažem vam: za svaku bezrazložnu riječ koju ljudi reknu dat će račun na Dan sudnji. Doista, tvoje će te riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi.“ (Matej 12, 36-37) 

Svaka bezrazložna riječ. Božji ljudi uče kako umjesto bezrazložnih riječi izgovarati i koristiti promišljene riječi. Iako danas mnogi od nas komuniciraju, što verbalno, što putem društvenih medija, svatko od nas će odgovarati za ono što napiše ili izgovori. Jer Bog gleda kako koristimo naše riječi. 

Sedam lekcija za riječi koje izgovaramo

Ako želimo postaviti primjer u vezi onoga što izgovaramo, kakav bismo primjer trebali postaviti? Kako Božji muškarac zvuči u divljini?

Pavlove poslanice dotiču se jako puno onoga što govorimo, o čemu ćemo govoriti u nastavku ovog članka. No prije nego što prijeđemo na tih sedam poslanica i sedam pravila, postoji jedan stih, koji se posebno izdvaja iznad drugih: 

Riječ neka vam je uvijek ljubazna, solju začinjena: znajte svakomu odgovoriti kako treba.“ (Kološanima 4, 6) 

Ako našim govorim želimo postaviti dobar primjer, trebamo težiti tomu da naše riječi izgovorene drugima uvijek budu ljubazne. Prikazuju li naše riječi ljubaznost i upućuju li naše riječi druge prema Bogu? „Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi izgrađuje i milost iskaže slušateljima.“ (Efežanima 4, 29) 

Kako bi definirao tu milost, Pavao nam iznosi određen broj pravila, koja će nam pomoći u čuvanju naših usta i služenju drugima onime što izgovaramo. 

1. Izgovarajte istinu o Bogu.

Prva i najvažnija lekcija za naš govor, pogotovo u kontekstu dvije Pavlove poslanice napisane Timoteju, odnosi se na naš govori istine o Bogu i Njegovoj Riječi: 

Nitko neka ne prezire tvoje mladosti, nego budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. Dok ne dođem, posveti se čitanju, poticanju, poučavanju.“ (1. Timoteju 4, 12-13, također Titu 2, 7) 

Pavao je pisao mladome pastiru, no ovo nije riječ koja je namijenjena samo pastirima, odnosno pastorima, niti onima koji to planiraju postati. Svaki čovjek trebao bi težiti spoznaji i podučavanju onoga što je istinito o Bogu. Ono što vjerujemo i izgovaramo o Bog je jedna od najvažnijih stvari za nas. Ljudi koji znaju kako ispravno govoriti u svijetu su ljudi koji najprije slušaju Božju Riječ. 

Težimo spoznaji Boga koliko god duboko možemo. Meditirajmo nad Njegovom Riječju danonoćno, kako bismo mogli biti vjerni svjedoci drugima onoga tko Bog jest. (Psalam 1, 1-2) Svakodnevno se naoružavajmo ”mačem Duha, odnosno Božjom Riječju.” (Efežanima 6, 17) Pripremajmo se kako bismo „uvijek bili spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama.“ (1. Petrova 3, 15) Hrabro govorimo drugima ono što nam je Bog otkrio. 

2. Izgovarajte istinu o svemu

Izgovaranje istinu o Bogu u konačnici znači izgovarati istinu o svemu. Kršćani trebaju biti iskreni; ljudi neupitnog integriteta. To u smislu empatije ne znači da su uvijek u pravu, ali su posvećeni izgovaranju istine. 

Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.“ (Efežanima 4, 25, pročitajte također Kološanima 3, 9) 

Božji narod ne izmišlja laži niti ih ne ponavlja. Božji narod ne skriva niti zamagljuje istinu. Naprotiv, on preuzima odgovornost i prihvaća posljedice, čak i kada je cijena velika. A iskrenost košta jako puno. 

Obično lažemo kako bismo zaštitili sami sebe. Pobožni ljudi znaju da iskrenost, bez obzira na to koliko ona bolno i skupo izgledala trenutno, odaje čast Kristu i demonstrira ljubav. Oni znaju da su mir i užici, koji su izgrađeni na prijevari lažni. Isto tako znaju i to su osobno okusili, trajni mir i užitak, koji dolazi od Duhom-ispunjenog integriteta. 

3. Izgrađujmo druge našim riječima

Jedan segment Pavlove poslanice pokazuje se kao posebice dobar ispit za ono što govorimo: „Koristimo li naše riječi kako bismo podignuli druge?“ Apostol Pavao stoga piše: 

Ali, ispovijedajući istinu u ljubavi, mi ćemo porasti u svakom pogledu, prema onome koji je glava, Kristu. A od njega cijelo tijelo, usklađeno i ujedinjeno zahvaljujući svim spojevima koji ga opslužuju, prema jednoj djelatnosti raspodijeljenoj prema mjeri svakog od njih, ostvaruje svoje vlastito narastanje za izgraditi samo sebe u ljubavi.“ (Efežanima 4, 15-16; pročitajte također 4, 12) 

Dok razmišljamo o razgovorima koje smo vodili prošlog tjedna, primjećujemo li obrazac izgrađivanja drugih? Taj obrazac se ne odnosi samo na nepostojanje ponižavanja drugih, kroz stvari kao što su cinizam, tračanje, prikazivanje nestrpljivosti, ljutnje, klevete, itd., nego se odnosi i na prisutnost ohrabrenja. Isto tako, ovdje se ne radi samo o izgovaranju komplimenata, nego i istinskom ohrabrenju; riječima koje kod drugih izgrađuju vjeru i radost u Boga. (Filipljanima 1, 25) Izgradnja je težak posao, što znači da jezik izgradnje nije uvijek lagan niti ugodan za čuti, ali je konstruktivan i od pomoći. 

Stoga, ”težimo međusobnom izgrađivanju u crkvi,” pogotovo kroz ono što izgovaramo. (1. Korinćanima 14, 12) 

4. Izbjegavajmo ludosti i prljavštine svake vrste

Ako ne steknemo naviku izgrađivanja drugih našim riječima, možemo početi stjecati naviku ponižavanja drugih ljudi. Možemo ih početi obeshrabrivati, ranjavati ili ih čak i kvariti. Efežanima 4, 29 uči: „Nikakva pogubna riječ ne treba izići s vaših usana, već, ako je potrebno, kakva dobra riječ, sposobna izgraditi i donijeti milost onima koji ju čuju.“ Neke riječi izgrađuju, druge kvare. Kakva vrsta jezika kvari ljude?

Pavao nam o istome govori u poslanici Kološanima 3, 8, ali s više detalja: „Sada dakle, vi također, otarasite se svega toga: gnjeva, ljutnje, opakosti, uvrjeda, prostota izišli s vaših usana.“ U Efežanima 5, 4 se nadovezuje: „Nikakvih neuljudnih riječi, glupih i sablažnjivih: to je nepristojno; predajte se radije djelima milosti.“ 

Društveni mediji su prepuni, kao što je vrt prepun različitog korova, ovakvim nezdravim riječima. Ako previše vremena provodimo na internetu, naša će osjetila početi slabiti, a pokvarenost koja ondje postoji počet će nam djelovati kao nešto normalno, prihvatljivo i čak opravdano. To nije normalno i takve stvari ne zadovoljavaju Boga. Postavljanje pobožnog primjera u vezi govora obično započinje s odbijanjem u pogledu udovoljavanja ovakvim iskušenjima; odbacivanje riječi koje uzvisuju naša tijela pod cijenu nekog drugog. 

5. Budimo neobično zahvalni 

Postavljanje primjer započinje tako što ćemo naša usta isprazniti od ispraznih govora. Najbolji način kako možemo isprazniti naša usta od takvih govora jest ako ih napunimo drugačijom vrstom govora. „Nikakvih neuljudnih riječi, glupih i sablažnjivih: to je nepristojno; predajte se radije djelima milosti.“ (Efežanima 5, 4) Želimo li da iz naših riječi isijava milosrđe? U tom slučaju zahvaljujmo Bogu često i glasno, na svemu. Neka svatko koga poznajemo zna da je sve ono što posjedujemo dar od Boga. (Jakovljeva 1, 17) Težimo neobičnoj, tvrdoglavoj, čak i pomalo društveno čudnoj zahvalnosti. (Kološanima 2, 7) 

Koliko često se susrećemo s nekime tko zvuči ovako: „Ne opijajte se vinom, ono vodi u propast, već budite ispunjeni Duhom. Izgovarajte zajedno psalme, himne i nadahnute pjesme; pjevajte i slavite Gospodina svim svojim srcem. U svako vrijeme, svakim povodom, zahvaljujte Bogu Ocu u ime našeg Gospodina Isusa Krista.“ (Efežanima 5, 18-20) Koliko smo često pokušavali disciplinirati naša usta na ovakav način? Koliko smo se često, umjesto zahvalnosti, prepuštali gunđanju? 

Postupajte u svemu bez prigovora i oklijevanja, da bi bili bez poroka i bruke, djeca Božja bez mrlje u sred jednog naraštaja zabludjelog i izopačenog, gdje se pojavljujete kao izvori svjetlosti u svijetu,“ kaže Pavao u poslanici Filipljanima 2, 14-15. Zamolimo Boga neka nam pomogne kako bismo mogli postati iznimno zahvalni. 

6. Ispravljajmo u ljubavi, ljubazno

Božji ljudi, koji su posvećeni izgradnji sebe i drugih, neće uvijek odobravati niti pljeskati onome što drugi čine. Oni znaju da izgradnja zahtijeva oprez i redovito ispravljanje, jer pogrješke koje nastaju mogu imati katastrofalne posljedice kasnije. Stoga, kako izgrađujemo sebe i jedni druge, ne možemo dopuštati pogrješke, grijehe i ”siva područja,” koja bi bila neprovjerena. Kako bi odavali čast Bogu u govoru, Božji ljudi se trebaju međusobno ispravljati. No osim ispravljanja jednako je važno kako ispravljamo jedni druge. 

Braćo, ako se dogodi nekom od braće da padne u grijeh, vama je, duhovnima, uspraviti u njemu duh blagosti; pazi na sebe: ne možeš li i ti također pasti u napast?“ (Galaćanima 6, 1) „A jedan sluga Gospodinov ne treba se svađati, već biti ljubazan prema svima, sposoban poučavati, podnoseći neugodnosti. S blagošću on treba poučavati osporavatelje: tko zna neće li Bog njima dati da se obrate za spoznati istinu.“ (2. Timoteju 2, 24-25) On bi, poput svjetovnih ljudi, mogao svoju snagu, znanje i vještine iskoristiti kako bi bio grub, oštar i neugodan prema osobi koju ispravlja. No umjesto toga, Božji čovjek odabire biti nježan i ljubazan, čak i onda kada je netko sagriješio protiv njega. Umjesto da svoju snagu koristi kako bi dominirao i nadvladao druge, Božji čovjek je koristi kako bi se suzdržao u ljubavi. On se i dalje suočava sa svojim grijehom, ali to čini s iznenađujućim strpljenjem i ljubaznošću. On zna da je ”nježan jezik stablo života.” (Izreke 15, 4) 

Jedan dio traženja pobožnosti kroz govor i ispravljanje kroz ljubaznost odnosi se na stvaranje mira. „Ali, ja vas savjetujem, Braćo, u ime našeg Gospodina Isusa Krista: budite svi složni i nek nema podjela među vama; budite ujedinjeni u istom duhu i u istoj misli.“ (1. Korinćanima 1, 10; također i Titu 3, 2) Isus kaže u Matejevom evanđelju 5, 9: „Blagoslovljeni su mirotvorci, jer oni će biti nazivani sinovima Božjim.“ Usred ispravljanja i sukoba, čak i kada trebamo izreći teške riječi, trebamo se uvijek boriti za mir; ne za ”jeftin” i površan mir, nego za dubok, zdrav i stabilan mir u Gospodinu. 

7. Ostavimo iza nas hvalisanja u vezi nas samih

Još jedan vrlo važan aspekt, vidljiv u poslanicama apostola, danas je itekako važan: „Oni koji su oslobođeni milosrđem ostavili su svako hvalisanje iza sebe.“ 

Ali, ono što je ludost u svijetu, Bog je izabrao za zbuniti mudrace; ono što je slabost u svijetu, Bog je izabrao za zbuniti ono što je jako; ono što je u svijetu nisko i prezreno, ono što nije, Bog je to izabrao za svesti na ništa ono što jest, da ni jedno stvorenje ne može se uzoholiti pred Bogom.“ (1. Korinćanima 1, 27-29) Božji ljudi poznati su po izgradnji drugih i po tomu što su iznenađujuće tihi u pogledu svojih osobnih postignuća, sposobnosti i služenja. Božji ljudi ne idu uokolo kako bi podsjećali druge koliko su oni dobri. Oni žive prema izreci: „Neka vas drugi hvale, ne vaša vlastita usta.“ (Izreke 27, 2) 

Ponovno, danas ovdje veliku ulogu igraju društveni mediji. Profil na društvenim medijima daje nam mogućnost predstavljanja onako kako mi to želimo. Nažalost, jako malo nas, kada imamo takav izbor, pokazujemo prema van sebe kakvi zaista jesmo. Odabiremo istaknuti ono za što smatramo da je dobro. Selektivno odabiremo objave i pišemo samo one komentare koji će nas prikazati u najboljem svjetlu. Na takav način, društveni mediji na vrlo lak način postaju platforme za egocentričnost. Učimo, kroz pokušaje, pogrješke i jako puno pregledavanja sadržaja na internetu, što je ono što će kod drugih izazvati simpatije, odnosno oznake ”sviđa mi se” i zbog čega bi nas drugi mogli ”slijediti.” 

„Neka se onaj koji se hvali, hvali u Gospodinu.“ (1. Korinćanima 1, 31; 2. Korinćanima 10, 17) Ponizan, govor ispunjen vjerom i radošću odaje sve manje i manje hvalisanja u osobu, a sve više u Gospodina. 

Gospodine, čuvaj naša usta

Jedna lekcija se ovdje posebno ističe. Pobožni muškarci ne samo da znaju što reći u određenim situacijama i prigodama, nego isto tako znaju kada trebaju govoriti malo, a kada ništa. Ponekad vjernost dolazi kroz tišinu. Kao što Pavlov brat u vjeri, apostol Jakov piše: „Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.“ Ljudi koji govore na pobožan način spori su u govoru, pogotovo u situaciji kada bi većina ljudi željela brzo nešto reći. 

Zbog čega je mudar čovjek spor na govoru? Jer je svjestan nevjerojatne sile svojih riječi, koje mogu ubiti i oživjeti. „Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života.“ (Jakovljeva 3, 5-6) 

Mudri osjećaju opipljivu opasnost koja se krije iza onoga što mogu reći. Oni znaju kako se grijeh suptilno šulja i kako može izazvati veliki požar. „Gdje obiluje riječima ne manjka grijeh, ali tko ponavlja svoj govor čovjek je razborit.“ (Izreke 10, 19) 

Razbor se sprijateljuje sa samokontrolom, strpljenjem i mudrom tišinom. 

Sporost na govoru ne znači da ne trebamo smjelo govoriti. Da, odupiremo se tomu previše stvari izgovorimo prerano, no također naša usta ispunjavamo milosrđem, iskrenošću, ohrabrenjem, zahvalnošću, svime onime što će služiti na izgradnju drugih. Postavljamo pozitivan, pro aktivan, milosrdan primjer i neprestano tražimo od Boga neka pazi na naša usta.

Na usta mi, Jahve, stražu postavi i stražare na vrata usana mojih!“ (Psalam 141, 3) 

Izvor: DesiringGod.org; Prijevod: Ivan H.; Prevedeno i objavljeno uz dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ: