Trebamo li vjerovati u sebe?

Trebamo li vjerovati u sebe? Trebamo li odisati samopouzdanjem i izgledati nepobjedivo? Je li naš život u našim rukama? 

Često čujemo izraze: “Vjeruj u sebe!” ili “Slijedi svoje srce.” Popularna kultura preplavljena je ovim porukama, a nažalost, možda ste ih čuli i od kršćana.

Riječi zvuče dobro. Međutim, koliko god poticale i jačale vaše samopouzdanje, one su opasni. Zašto?

Vjerovati u sebe – da ili ne?

Današnja kultura nam govori da trebamo preuzeti stvari u svoje ruke, odlučivati o svojoj sudbini i biti kapetan vlastitog broda. Možete učiniti sve što vam padne na pamet. Vjerujte i uspjet ćete! Ovakvi savjeti najčešće dolaze od lifecoachera i dovode do zavaravanja ljudi jer nameću stvari koje mnogi nikako ne mogu postići.

Svrha izraza “vjerujte u sebe” usredotočuje se na vas. To znači da vjerujete u svoje sposobnosti, vještine, snagu i u svoje srce. Ali ono što vam svijet o tome govori jesu laži. Istina je ono što Biblija kaže o vašem srcu:

Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? (Jeremija 17, 9)

Srce se može uzdići protiv Boga, misleći da su njegovi izbori mudriji od onoga što Bog govori u Bibliji. Uzdiže naše osjećaje i postavlja ih kao “male bogove”. Kaže: “Ja sam svoj bog”, umjesto da je Bog na tronu srca. A to nas može odvesti krivim putem u propast.

Sjećate se što se dogodilo Sotoni? On je u svom srcu rekao:

“Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.” A sruši se u Podzemlje, u dubine provalije! (Izaija 14, 13-15)

3 razloga zašto ne biste trebali vjerovati u sebe

Biblija nam daje velike razloge zašto ne bismo trebali vjerovati u sebe.

1. Vjerovanje u sebe je uzrokovalo čovjekov pad

Zmija iskušava Adama i Evu istim onim što ju je svrgnulo s neba, govoreći im u biti: “Možete biti poput Boga. Nema razloga više vjerovati Bogu, jer i sam možeš biti poput Njega.” Ovo je bilo veliko iskušenje u rajskom vrtu. Bilo je to više od zagriza ploda sa stabla spoznaje dobra i zla. Čovječanstvo je željelo biti Bog, poslušalo je zmiju umjesto Stvoritelja i “vjerovalo u sebe”.

2. Vjerovanje u sebe je Božjem narodu stvaralo probleme

Jedna od najžešćih optužbi koju je Bog imao prema Izraelcima bila je da su nastavili činiti “sve što je bilo u njihovim očima”, umjesto da su Mu vjerovali. Ljudima Bog nije trebao jer su vjerovali u istu izjavu u koju mnogi danas vjeruju. Izraelci su “vjerovali u sebe” i smatrali su da nemaju potrebu vjerovati u Boga za smjer.

3. Vjerovanje u sebe je suprotne onome što je Isus učio

Tada Isus reče svojim učenicima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” (Matej 16, 24)

Odricanje sebe je više od puštanja nekog sna ili želje. Slijediti Isusa znači zanijekati cijelog sebe, sve svoje prirodne motive i porive koji se sukobljavaju s Njegovim tvrdnjama.

Iskrena vjera je vjerovanje u Boga, a ne u sebe. Isus je umro da umre naše ja; pokopan je kako bi bio pokopan stari ja i živ je da po svome Duhu može živjeti u nama.

“Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.” (Galaćanima 2, 20)

Ugasite arogantnu, nezdravu ljubav prema sebi, koja se postavlja iznad Boga i usmjerite svoju ljubav prema Isusu jer nas je On prvi ljubio (1. Ivanova 4, 19).

PROČITAJTE JOŠ: