Markovo evanđelje napisano je u prvome stoljeću, kada je kršćane Rimskog Carstva progonio Neron i kada bi ih čak bacao lavovima zbog njihove vjere. To evanđelje bilo je od ključne važnosti i nade, jer su se ti kršćani odricali samih sebe i pogibali zbog vjere u Krista. Stoga, dok pokušavam objasniti Markovo evanđelje 8, 34 u svjetlu značenja, pozivam vas da u svojim Biblijama pročitate Markovo evanđelje 8, 27; 9, 1. 

Doslovni kontekst

U prvome dijelu evanđelja (Marko 1, 1; 8, 26) čitamo o tome kako Isus proklamira Božje kraljevstvo kroz čuda, čime prikazuje svoj autoritet kojeg ima kao Krist. U drugome dijelu (Marko 8, 27; 9,1), čitamo o tome kako Isus govori o svome putu patnje, kao pravi Krist. Ovo evanđelje predstavlja Isusa kao Krista koji pati i u ovome kontekstu, čitamo kako je Isus otišao sa svojim učenicima do Cezareje Filipove, gdje ih je upitao: „Što ljudi govore tko sam ja“? (Marko 8, 27) 

Petar prepoznaje Krista (Marko 8, 28-30)

Učenici su Mu odgovorili da ljudi smatraju kako je On Ivan Krstitelj, Ilija ili drugi Božji prorok. No tada ih je Isus izravno upitao: „No što vi mislite tko sam ja“? Petar, kao predstavnik Dvanaestorice, potvrđuje: „Ti si Krist“ i oni su bili u pravu. No imali su loše razumijevanje o Kristu i djelu kojeg će On obaviti. 

VIDI OVO: 10 ružnih navika kojih se svi kršćani trebaju odreći

Iz tog razloga, Isus im ”strogo zabrani da nikome ne govore o Njemu”, budući da je koncept Krista kojeg su oni imali, bio koncept Krista koji vlada izraelskim narodom, pobjeđuje agresorsko Rimsko Carstvo, a ne koncept pravog Krista, koji se odrekao samoga sebe dok je propatio smrt na križu. 

Isus prekorava Petra (Marko 8, 31-33) 

Isus im je na jednostavan način objasnio da je pravi Krist Onaj za kojeg je prorokovano da će Ga odbaciti i prezreti židovski vođe, Krist koji mora umrijeti i uskrsnuti na treći dan. Za Petra i druge apostole to je značio neuspjeh u vezi svih njihovih aspiracija u vezi pobjedničkog Krista koji ne pati. 

Petar je prijetio Isusu da će zaustaviti Njegovu misiju, pokazujući veliki sram u vezi Isusa i prema Njegovoj patnji koja je bila najavljena. (Marko 8, 38) Isus je prekorio Petra, jer je njegovo ponašanje bilo suprotno Božjem planu. Jer apostol je gledao samo na ono što je tjelesno, na potencijalne dobrobiti koje bi oni dobili time što su učenici ”Krista koji bi pobijedio Rimsko Carstvo”. 

Petar pozvan na to da bude učenik koji pati (Marko 8, 34; 9,1) 

Isus je rekao mnoštvu i apostolima da, ako netko želi biti Njegov učenik, on se treba odreći sebe i uzeti svoj križ. 

Odreći se sebe?

Izraz odreći se sebe sadrži konotacije odricanja od svojih osobnih želja, osobnih ciljeva ili bilo koje ambicije moći, vladanjem ili ljudskom slavom i stavljanje sebe u službu drugih. Slijediti Isusa znači više od pukog identificiranja samoga sebe kao Isusovog službenika. To znači podčiniti se i biti Kristov rob. Apostoli nisu bili spremni za ovo, što je postalo vidljivo kada su Ga u noći kada je trebao umrijeti, svi napustili. 

VIDI OVO: Zašto je važno odreći se samoga sebe?

Uzeti svoj križ?

Rimljani su izrađivali križeve kao njihov omiljeni način pogubljivanja najvećih kriminalaca. Njihov cilj bio je uzrokovati najveće moguće mučenje i najveći stupanj javnog osramoćenja. Stoga, kada je Isus rekao ”uzmi ga”, ovo je impliciralo na to da bi poniženje i patnja trebali biti dragovoljni. Apostoli još uvijek nisu bili spremni prihvatiti ovakvo grozno i ponižavajuće poniženje zbog Krista i širenja evanđelja. 

Ponašanje apostola u ono vrijeme otkrilo je prirodno stanje ljudskih bića; da se na temelju naše slobodne volje nećemo odreći samih sebe, niti ćemo nositi naše križeve. Naš egocentrizam je tako velik, da samo manifestira naše grješno stanje. To je razlog zašto nam je potreban Duh Sveti; kako bi preobrazio naše biće i učinio nas sličnijima Kristu, našem velikom primjeru poricanja i poniženja. 

Nakon Pedesetnice, apostoli nisu bili isti. Mnogi su se odrekli samih sebe, uzeli su svoje križeve i umrli zbog vjere u Krista. Pavao je to ovako sažeo: „Za mene je živjeti Krist, a umrijeti dobit“. (Filipljanima 1, 21) 

Gospodine, neka bude volja Tvoja!

Autor: Giancarlos Ventura Gonzales; Izvor: Biblword.net