Naslovnica Život Zašto Bog dopušta razočaranja?

Zašto Bog dopušta razočaranja?

Bog dopušta razočaranja u naš život, no zašto to radi? Koja je svrha tih teških razdoblja kroz koja često prolazimo? 

Možete li se sjetiti kada ste posljednji puta osjetili da vas obuzima gotovo paralizirajuća tama razočaranja; ona vrsta razočaranja koja donosi beživotnost, koja okreće želudac i koja vas iznenađuje više od neočekivanog aperkata? Ja se takvih razočaranja mogu sjetiti, jer su se dogodila ne tako davno i ne tako rijetko. 

Osjećala sam takvu vrstu boli nakon prekida odnosa, odbijanja molbi za posao, uslijed ustrajne bolesti i nakon što se moji planovi ponovno nisu ostvarili. Možda ste osjetili razočaranje kada niste dobili promociju na radnome mjestu koju ste očekivali, kada vaše dijete nije dobilo stipendiju, nakon neuspješnog dogovora za posao ili zbog toga što je slavlje, koje ste planirali, odgođeno na neodređeno vrijeme zbog ovih mjera. 

Iskustva razočaranja u prošlosti mogu imati snažan odjek u sadašnjosti; mogućnost budućih razočaranja tada se pojavljuje kao neprolazna prijetnja, koja vreba iza ugla. No, sa svakim razočaranjem dolaze Božja obećanja. Njegova su obećanja dovoljno snažna da nas očvrsnu, daju nam utjehu i da zbog njih naše poglede podignemo prema Bogu. 

1. Koliko blizu će se naš Bog približiti?

Jedno od prvih imena za Boga koje je zabilježeno u Bibliji je ono koje je izrekla Hagara, Abramova služavka, nakon što je u očaju, trudna pobjegla u pustinju, kako bi izbjegla nemilost svoje vlasnice Saraje. Ondje ju je pronašao anđeo, utješio ju je i usmjerio. (Postanak 16, 7-10) Kao odgovor, Hagara je zazvala Gospodina sa El Roi, objavljujući: „Ti si Bog koji vidi. Jer sam zaista vidjela onoga koji mene vidi i ostala sam živa.“ (Postanak 16, 13) Ovo se ime neprestano koristili u Starome zavjetu. Bog je vidio Leinu bol srca. (Postanak 29, 31-32) Vidio je nepravdu koja je učinjena Jakovu. (Postanak 31, 42) Vidio je patnju, ropstvo, vapaje i jad Izraelaca u Egiptu. (Izlazak 2, 23-24; 3, 7-9) Vidi i bol vašeg srca danas. 

Osim što vidi, Isus sam, odnosno Bog u ljudskom tijelu, ponio je našu tugu i naše jade zbog ljubavi prema nama. (Izaija 53, 4) Na kraju, Bog sam će obrisati svaku suzu s očiju svoje djece. (Otkrivenje 21, 4) No dotad, Bog obećava da će biti blizu onih slomljena srca i da će spasiti one slomljenog duha. (Psalam 34, 18) 

Ondje u vašoj sobi, dok ležite nepomično u nijemoj tuzi, ondje u automobilu gdje udarate upravljač u ljutnji, ondje u vašem uredu, dok spuštate svoju glavu u očaju, ondje u vašem susjedstvu, gdje u tjeskobi ubrzavate svoj korak; dok se približavate Bogu, On obećava da će se približiti vama. (Jakovljeva 4, 8) 

2. Kakve su opasnosti možda izbjegnute? 

Jedna od starozavjetnih priča, za koje smatram da je jedna od najbizarnijih i vrlo utješnih jest priča o proroku Bileamu i magarici. Protivno Božjoj volji, Bileam je želio otputovati u Moab. No Bog je poslao anđela kako bi se suprotstavio Bileamu. (Brojevi 22, 21-23) 

Bileam nije mogao vidjeti opasnost po njegov život koja ga očekuje, no njegova je magarica mogla. Zbog toga, magarica se najprije okrenula i nakon toga pritisnula Bileamovo stopalo uz zid i na kraju legla te tako izrazila protivljenje za nastavljanjem putovanja. Sve to rezultiralo je Bileamovoj sve većoj želji za nastavljanjem. (Brojevi 22, 23-27) No nakon što je Bog otvorio oči Bileamu kako bi mogao vidjeti opasnosti koje ga čekaju naprijed, Bileam je pao ničice, u zahvalnosti i pokajanju. (Brojevi 22, 31-34) 

Često puta sam se osjećala vrlo pouzdana u vezi puta kojim sam željela ići. Čak sam osjećala poziv ići tim putem. No kasnije bih otkrila kako se, ponovno i ponovno, na tom putu nalaze nepomične prepreke. Takve prepreke koje se nađu na putevima kojima želimo ići mogu kod nas stvoriti nestrpljivost, ljutnju i sramotu, kao što je bio slučaj s Bileamom. (Brojevi 22, 29)

No je li moguće da se na putevima kojima želimo ići nalaze opasnosti koje sada ne možemo vidjeti? Je li moguće, da su naše oči u potpunosti otvorene i da vide onako kao što Bog vidi, da bismo Mu zahvalili na onome što nam danas izgleda kao bolna prepreka, a što je zapravo prepreka koju Bog koristi za naše dobro? 

Ovakva mogućnost mojoj je duši donijela utjehu i olakšanje, a meni je pokazala da ne moji putevi možda i nisu najbolji. Zasad, možda smo naišli na nagli zastoj. No ako je svrha zastoja da nas se poštedi od rana koje bi nas čekale naprijed i mi ćemo jednoga dana zahvaliti toj tvrdoglavoj magarici na tome što se usprotivila našoj volji. 

3. Kakvo dobro nam je nedostajalo? 

Bog obećava da onima koji Ga traže neće nedostajati ničeg dobrog. (Psalam 34, 10) U stvarnosti, naša najbolnija razočaranja izgledaju nam kao da nam Bog ne želi dati nešto što bi bilo dobro za nas. Vjenčan par želi dijete, nedavno diplomirani želi zaposlenje, pobožan političar želi biti izabran, oboljeli od raka želi ozdravljenje, novi studenti žele prijatelje; sve ovo usmjereno je prema naizgled dobrim završecima. 

No ako Bog uvijek sve izvede na dobro onima koji Ga vole (Rimljanima 8, 28), onda ono za čime žudimo zapravo nije bilo dobro ili Bog nije završio s otkupljenjem ovog razočaranja za dobro. 

U međuvremenu, imamo samoga Boga. Bog sam je dobar. (Matej 19, 17) Svaki dobar i savršen dar dolazi od Boga. (Jakovljeva 1, 17) S Bogom kao našim Pastirom, dobrota će nas pratiti u sve dane našega života. (Psalam 23, 6) Ništa, čak niti najgora razočaranja, ne može nas odvojiti od Božje ljubavi. (Rimljanima 8, 31-39) 

Svako razočaranje s kojim sam se susrela bio je poziv, u poniznosti i kroz osvjedočenje, na ispit u vezi toga žudi li moje srce zaista samo za jednom stvarju; čezne li samo i jedino za Božjom prisutnošću. (Psalam 27, 4) Bog je konačno i jedino dobro koje nas u potpunosti može zadovoljiti. Niti jedno razočaranje ne može nas iščupati od Boga, ali nas razočaranja mogu često usmjeriti prema Bogu. 

4. Hoćemo li vjerovati Njegovoj suverenoj mudrosti? 

Zapanjujuća stvarnost Božje suverenosti ukazuje na to da je Bog mogao dovesti do rezultata kakvog smo priželjkivali. Iako ova istina meni nije uvijek bila utjeha, Božja suverenost nad našim razočaranjima podiže jaram odgovornosti, kojeg mi ne možemo nositi. 

Na fakultetu, kada sam dobila svoju prvu odbijenicu za ljetno stažiranje u Coloradu, bila sam devastirana. Dok sam o tome razgovarala s prijateljicom, spomenula sam da je ljetno stažiranje zasigurno bila Božja volja za mene, no da su se u tome ispriječile moje nesposobnosti i nedostatak iskustva. Njezin odgovor me naveo na dobro razmišljanje: „Znaš, da je Bog želio da dobiješ to stažiranje, dobila bi ga.“ U toj jednoj rečenici, ukazala mi je na to da se u poniznosti trebam prisjetiti da ono najbolje što Bog ima za mene ne ovisi o mojoj sposobnosti, nego o Božjoj suverenosti. 

Naravno, Bog nam zapovijeda neka poduzmemo namjerne, odgovorne korake inicijative, jer tako prikazujemo izravnu poslušnost prema Njemu. No isto to činimo ako spoznamo da naša snaga, inteligencija i šarm nisu zaslužni za svaku našu pobjedu. Slično tomu, ne trebamo okrivljavati naše nemogućnosti, slabosti i neuspjehe za svako razočaranje. 

Za ostvarivanje svega što želimo, Božja suverenost nas oslobađa od ponosa koji nastaje kada se željeno ostvari i od srama, koji nastaje kada se željeno ne ostvari. Bog je Stvoritelj života (Djela 3, 15), Scenarist, koji koristi pobjede i poraze za razvoj svojih likova, dok priča odmiče prema konačnom vrhuncu. Umjesto oslanjanja na vlastita razumijevanja, možemo vjerovati Bogu. (Mudre izreke 3, 5) Čak i u vezi naših razočaranja. Čineći tako, možemo biti ohrabreni i vjerovati da oni koji su svoje pouzdanje stavili u Boga i koji čekaju na Njega, neće biti posramljeni. (Psalam 22, 5; 25, 3) 

Zašto Bog dopušta razočaranja? 

Možda jedan od najiskrenijih i razgovara koji su najviše bili od pomoći, vezani za razočaranje, a koje sam pronašla u Bibliji, bio je razgovor između Isusa i Marte, nakon smrti njezinog brata. 

Lazar je bio bolestan. No njegove sestre su znale da ga je Isus volio. (Ivan 11,3) Vjerovale su da ga Isus može iscijeliti, stoga su poslale po Isusa. No Isus nije došao na vrijeme. U stvari, kada je Isus čuo vijesti, on je namjerno odložio svoje putovanje ondje. (Ivan 11, 6) A Lazar je umro. 

Možete li zamisliti razočaranje, tugu i zbunjenost Marte i Marije. Možda su bile iskušavane da osjete gorčinu, ljutnju i to da ih je Isus napustio; isto na što smo mi kušani kada se suočimo s razočaranjima. 

Četiri dana kasnije Isus je došao. Obje sestre, u zasebnim razgovorima s Isusom, izrekle su iste, iskrene riječi: „Gospodine, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro.“ (Ivan 11, 21; 32) Isus je vidio njihovu tugu. Štoviše i sam je osjetio duboke osjećaje. (Ivan 11, 35; 38) 

No kako se priča razvijala, otkrivamo da Isusovo odlaganje nije nastalo kao rezultat nesvjesnosti ili nebrige. To nije bila kazna za grijehe. Nije se radilo o grešci i neće završiti beznadnim gubitkom. U stvarnosti, Isus je zbog dva razloga dopustio ovo razočaranje: svoje ljubavi prema Lazaru (Ivan 11, 5-6) i zbog plana proslavljanja Boga. (Ivan 11, 4) Oboje je bilo prikazano uskrsnućem Lazara od mrtvih. 

Je li moguće da Bog zbog istih razloga dopušta i naša razočaranja? Jesu li razlozi zbog kojih danas osjećamo razočaranja i zbog kojih smo danas u situacijama u kojima jesmo, Njegova ljubav prema nama i želja da u našim životima prikaže svoju slavu? Ako jesu, bi li to promijenilo našu perspektivu, naše molitve i našu nadu? 

Bez obzira na ono što smo izgubili ili što ćemo jednoga dana izgubiti, s Bogom imamo sve dobre stvari. Njegovi putevi i misli su iznad naših. Mi koji vjerujemo u Boga, nećemo biti posramljeni. Dok naša slomljena srca čekaju očitovanje vjere, možemo biti sigurni da nam se Bog primiče, kako bi nas spasio. 

Autorica: Kaitlin Miller; Prijevod: Ivan H.; Izvor: DesiringGod.org; Prevedeno i objavljeno uz posebno dopuštenje portala Desiringgod.org koje vrijedi samo za portal Novizivot.net.

PROČITAJTE JOŠ:

NAJNOVIJI ČLANCI