Bog je voljan dati sve što nam je potrebno za život. Ipak, neke stvari nećete dobiti. Zašto vam Bog neće dati sve što želite?
U današnjem svijetu, društveni nas mediji neprestano pozivaju na to da naše vlastite živote stavimo “u izlog” i da neprestano gledamo u živote drugih. Jedna od nesretnih kušnji, koju možemo dobiti kada prebivamo na društvenim mrežama, jest uspoređivanje naših života sa životima drugih. Gotovo nesvjesno hvatamo sami sebe kako pomišljamo ili izgovaramo: „Da barem izgledam kao ona/on, da barem imam to što imaju oni, da mogu putovati ondje, da imam toliko novca, da imam tu djevojku ili mladića.“ Čak i u pogledu kršćanstva i crkve možemo s uzdisajima žaljenja gledati na darove drugih i željeti da imamo iste darove koje imaju oni.
No, Bog sve ovo naziva žudnjama i izričito nam zapovijeda protiv žudnje za stvarima koje posjeduju drugi:
„Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!“ (Izlazak 20, 17)
VIDI OVO: Bog je obećao ispuniti sve vaše potrebe
Zašto vam Bog neće dati sve što želite?
Žudnja za stvarima koje posjeduju drugi možda nam ne izgleda kao ozbiljan grijeh, barem ne tako ozbiljan kao što su krađa ili ubojstvo. Jer ipak, ne krademo ono za čime žudimo, stoga to nije tako loše, zar ne? Martin Luther o tome ovako piše:
„Posljednja zapovijed nije nam stoga dana zbog onih koji su otpadnici u očima svijeta, nego zbog najpobožnijih, onih koji žele biti slavljeni i nazivani časnim i poštenim ljudima. (Martin Luther, Veliki katekizam, “Deveta i Deseta Zapovijed”)
Ova zapovijed cilja na sve one koji smatraju da su vjerno držali proteklih devet. Možda smatrate da nikada niste počinili preljub. No jeste li ikada poželjeli da je vaš suprug poput supruga vaše prijateljice? Možda nikada niste ništa ukrali, no jeste li ikada bili ljubomorni na novi automobil vašeg kolege, novu markiranu odjeću ili na novu kuću vaše prijateljice? Jeste li poželjeli izgledati malo više kao poznata Instagram ličnost, koju pratite?
Žudnja je grijeh kojeg svi činimo, a on dolazi od nezahvalnog i nezadovoljnog srca
Sjetimo se Izraela. Izrael je imao kroničan problem s žudnjama. Ponovno i ponovno, Bog je spašavao Izrael i ispunjavao je svaku njihovu potrebu. No, ponovno i ponovno Izrael je bio nezadovoljan s onime što su imali. Neprestano su čeznuli za onime što imaju drugi narodi. Bez obzira je li to bogatstvo, zemlja, bogovi, kraljevi, uvijek su u vezi nečega gunđali Bogu. (Brojevi 11, 4-6) Molili su da im Bog da ljudskog kralja, kao što ga imaju narodi koji su ih okruživali. (1. Samuelova 8, 4-5)
Izraelove žudnje bile su zapravo odbacivanje Božje brige i skrbi, odnosno značile su odbacivanje samog Boga. Nakon svega što je Bog učinio za njih, nakon što ih je spasio od Egipćana, uveo ih u zemlju meda i mlijeka, očuvao ih kao narod, Izraelci i dalje nisu bili sretni s onime što je Bog učinio za njih. Ako ćemo biti iskreni sami sa sobom, vidjet ćemo da se i sami ponašamo često puta poput Izraelaca; i kao pojedinci i kao narodi.
Žudnje su nastale u Edenskom vrtu
Podrijetlo žudnji je u Edenskom vrtu. Đavao je predstavio zabranjeni plod Evi i Adamu. Kušao ih je neka ga probaju, usprkos tomu što je vrt bio prepun obiljem svakojakih plodova, koji su bili jednako ukusni i dobri kao i ovaj i koje su mogli slobodno jesti. (Postanak 3, 6)
Bili su kušani žudjeti za onime što Bog posjeduje, za spoznajom dobra i zla i prepustili su se kušnji. Počinili su izdaju protiv Boga. Nije neobično što Pavao žudnju naziva preljubom: „Jer dobro znajte ovo: nijedan bludnik, ili bestidnik, ili pohlepnik – taj idolopoklonik – nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjemu. (Efežanima 5, 5; pročitajte također Kološanima 3, 15)
Jakov piše o žudnji kao o grješnim željama, koje mogu dovesti do drugih grijeha:
„Odakle ratovi, odakle borbe među vama? Zar ne odavde: od pohota što vojuju u udovima vašim? Žudite, a nemate; ubijate i lakomi ste, a ne možete to postići; borite se i ratujete. Nemate jer ne ištete. Ištete, a ne primate jer uludo ištete: da u pohotama svojim to potratite.“ (Jakovljeva 4, 1-3)
U ovome nam životu Bog neće dati sve što želimo, jer često puta želimo pogrešne stvari. Pogrešne žudnje bile su korijen grijeha od postanka. Takve žudnje mogu prožeti naše misli i preuzeti kontrolu nad našim djelima. Zbog takvih žudnji mrzimo druge, želimo ih uništiti, želimo im oteti i oduzeti ono što imaju, bez žaljenja i obzira prema bilo komu, osim prema vlastitim žudnjama.
Zahvalnost nasuprot žudnjama
Kada žudimo tada komuniciramo Bogu da postoji nešto drugo izuzev Njega, što želimo štovati i za čime žudimo. Štovanje bilo čega osim Boga vodi samo prema smrti i uništenju, dok štovanje samo Boga vodi prema životu. Naš identitet ne želi u onome što posjedujemo, koliko novca zarađujemo, kakvu odjeću nosimo. Štovanje takvih stvari vodi samo do pohlepe i grijeha. Štovanje Boga vodi prema istinskom životu pravih sinova i Kćeri Boga i do obilja nebeskog blaga. (Luka 12, 22-34)
VIDI OVO: Hoće li Bog ispuniti sva naša očekivanja?
Bog nije neki tamo zlo bog koji voli mučiti ljude i koji od njih voli zadržavati dobre stvari. Bog uvijek zna što nam je potrebno i to nam je dao u obilju; ovdje na Zemlji i u Isusu Kristu. Bog je slobodno dao Adamu i Evi neka uživaju u cijelome vrtu. Oslobodio je Izrael od ropstva i uveo je izraelski narod u zemlju obilja. (Izlazak 3, 8; Ezekiel 20, 6) U konačnici, Bog nam je dao svoga Sina, Isusa Krista, koji je naš Spasitelj i koji nam je omogućio put u vječnu zemlju obilja. Zahvaljujući Isusovoj poslušnosti, smrt i uskrsnuće, Isus je pobijedio grijeh za sve one koji vjeruju u Njega. Zbog Isusa, grijeh nas više ne definira i ne drži nas u vlasti. Isus je poslao Duha Svetoga kao našeg Pomoćnika, da vodi bitke protiv našeg grijeha, sve do dana kada će grijeh u potpunosti biti odnesen od nas.
Naši životu su daleko više od onoga što posjedujemo. (Luka 12, 15) Naš identitet ne možemo pronaći u materijalnim stvarima i stvarima koje nudi ovaj svijet; pronalazimo ga u pripadnosti Bogu, kao Njegova voljena djeca. (Efežanima 1, 1-4) Bog nam ne daje ono što želimo, ali nam je davao i daje nam sve što nam je potrebno i daleko više od toga, u Kristu Isusu. Zbog ovoga, naša srca trebaju biti preplavljena, ne žudnjom nezadovoljstva, nego zahvaljivanjem.
Autorica: Leah Baugh; Izvor: corechristianity.com; Prijevod: Ivan H.
