Iz dana u dan svjedočimo zlu oko nas. Život postaje sve teži za nas koji živimo u palom svijetu.
Biblija je puna izvanrednih izjava. Jedna od značajnijih je 1. Petrova 2, 17. Petar upućuje kršćane kako živjeti u bezbožnom, antikršćanskom društvu.
“… sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite!”
Ljubiti braću u vjeri i bojati se Boga možemo lako razumjeti, ali čast ‘svima’ a posebno ‘kralju’? Kralj o kojemu je riječ vjerojatno je bio Neron, protukršćanski megaloman. Odati mu čast? Uh …
Živimo u palom svijetu
Ne treba vam puno mašte da vidite koliko su Petrove riječi relevantne za svijet u kojem živimo. Živimo u svijetu koji je sve više neprijateljski i antikršćanski. Kršćanske vrijednosti se gaze, a kršćanska uvjerenja ismijavaju i kažnjavaju. Nije izmišljeno da će vjernici biti uhićeni zbog propovijedanja istine i zbog podučavanja moralne etike Božje Riječi. Tako je bilo i u Petrovo vrijeme.
Ovo nas dovodi u situacija da postavimo pitanje: kako će kršćani danas trebaju živjeti?
1. Svemogući Bog i dalje vlada
Ne mislim, naravno, da ne treba tugovati zbog tragičnog stanja u svijetu. S Danielom bismo uvijek trebali reći: “Gospodine, sagriješili smo i učinili ono što je zlo u tvojim očima.” (Daniel 9, 5) Ali, usred naših moralnih i duhovnih tragedija, naš Bog vlada. Ne iznenađuje ga nijedan grijeh koji ostavlja ožiljke na licu neke nacije. Molimo Ga da nas upotrijebi da svjedočimo izgubljenima da za njih ima nade.
2. Spasitelj neće izgubiti nijednu od ovaca za koju je umro
Ništa i nitko ne može spriječiti našeg Spasitelja Isusa da spasi i sigurno dovede u slavu svoju krvlju kupljenu Zaručnicu. Nije li ovo veličanstvena istina, ohrabrujuća istina, i prije svega razlog za slavljenje našeg Boga, bez obzira na okolnosti koje nas okružuju?
3. Bogu nije drago da zli propadnu
Čak ih moli da ostave svoje neprijateljstvo, da se pokaju i dođu Njegovom Sinu Isusu Kristu. Bog je bogat milosrđem, a takav mora biti i njegov narod. Moramo voljeti svoje neprijatelje i činiti im dobro, a ne zlo. Moramo se moliti za njih i dati sve od sebe da ih pridobijemo za Krista.
Svi smo jednom bili Božji neprijatelji, sve dok nam se nije smilovao (Efežanima 2, 3-4). Ti i ja smo možda godinama bili mrtvi u prijestupima i grijesima. Bili smo zaslijepljeni od boga ovoga svijeta za svjetlo Evanđelja.
PROČITAJTE: Zašto se Sotona naziva “bog ovoga svijeta”?
Spasenje ne znači da nismo podložni moralnim ili duhovnim “padovima”
Efeška crkva je bila suočena zbog toga što je otpala od Krista – ostavivši svoju prvu ljubav (Otkrivenje 2, 5). Vjernici su upozoreni da ne padnu: “Tko dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.” (1. Korinćanima 10, 12-13) Razlika između života bez Krista i života s Kristom je u tome što u Kristu imamo snagu koja nam je potrebna da se odupremo iskušenju da padnemo u grijeh! Umjesto da padnemo, imamo moć ostati uspravni: “iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.
On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i očisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela.” (Titu 2, 13-14)
Ne možemo promijeniti činjenicu da je svijet u kojem živimo pao i da njime vlada grijeh, ali možemo biti zahvalni za Božju milost koju nam je iskazao. Dakle, kako kršćani trebaju živjeti u palom svijetu? Ponizno, sveto, puni nade … Zlo ima svoj dan, dan koji je odredio Bog. Ali jednog dana Bog će svo zlo naplatiti, đavla i sve koji su njegovi baciti u vječni oganj i okupiti svoj vjerni narod u svoju vječnu slavu.