Može li čovjek živjeti bez Boga? Ovo je vrlo kompleksno pitanje koje je ujedno i vrlo duboko. Što znači „živjeti“? Samo postojati ili pronaći značenje u tom postojanju? Udisati i izdisati, čuti otkucaje srca, misliti? Ili je življenje nešto dublje i duhovnije? I što znači „bez Boga“?

Da On uopće ne postoji ili da On nije ključan dio života? Znanstvenici definiraju „život“ prema nekoliko faktora: postojanje, rast, sposobnost reakcije na podražaje, samo održavanje i sposobnost rasploda. Prema tim kriterijima, trebamo li Boga kako bismo živjeli? 

Na površini je ovo pitanje vrlo jednostavno: je li život (biljke, kukci, ljudi) mogao nastati bez utjecaja svjesne, vanjske i nevidljive sile? Naravno, o ovom pitanju raspravlja se stoljećima, a obje strane pokušavaju nametnuti svoje mišljenje i osuditi ono suprotno. Te diskusije se mogu naći i negdje drugdje.

Nije moguće živjeti bez Boga budući da je On uzrok svih aspekata života

Prema Bibliji, Bog je uzrok svih aspekata života. Ivan 1,3 objašnjava da nas je Bog stvorio: „Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade“ (vidi i: Postanak 1, Psalmi 139,13). Ujedno, 1 Korinćanima 15,42-49 nam obećava potpun, vječan život u budućnosti. Kološanima 1,17 kaže da Bog održava sve stvorenje i „on je prije svega i sve stoji u njemu“. Psalam 104 jasno opisuju kako Bog održava život na zemlji i potiče ga na rast (Vidi i: Postanak 1,29-30; Psalmi 41,3, 65,10; 92,12; Matej 5,45).

Bog je dao čovječanstvu sposobnost da reagira na vanjske podražaje u Postanku 1,28: „blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!«“. I ne samo da nam je dao mogućnost da se razmnožavamo (Postanak 1,28a), nego upravlja našom plodnošću (Postanak 20,18; 29,31; 30,22; 1. Samuelova 1,5-6).  

Prema Bibliji Bog je jasno uključen u svaki aspekt života. No, većina ljudi smatraju da je život više od fiziološki pokrenutog stanja. Oni žele nešto što nije opipljivo, nešto duhovno, kao svrha i povezanost s drugima izvan sebe.

Samo Bog može dati duhovni život

Biblija uči da samo Bog može dati duhovni život (Ivan 3,16). U Ivanu 10,10 Isus je rekao: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“. 2 Korinćanima 3,18 obećava da ćemo rasti u ovom životu – „A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku – iz slave u slavu.“.

Isus nam obećava da će on održavati taj duhovni život u nama: „Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke.“ (Ivan 10,28). Njegova snaga nam dopušta da duhovno djelujemo (Galaćanima 5,22-23). I On nam daje moć (Ivan 20,21-22) i vlast (Matej 28,19-20) kako bismo rađali taj duhovni život.

Bog je ključan za duhovni život. Ivan 1,4 ovo kaže za Isusa: „u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo“. Potpun, značajan život se može pronaći samo u Isusu.  

Ne možemo utjecati na to je li Bog ključan za fizički život – On ili postoji ili ne postoji; On je direktno upleten ili nije. No mnogi pokušavaju pronaći duhovni život bez Boga – zapravo, najmudriji čovjek u povijesti je to pokušao. Bez moći Duha Svetoga, on je morao pokušati tražiti duhovnost u fizičkom. Salomon nije sam mogao stvarati, nije se sam mogao stvoriti, no mogao je jasno vidjeti koliko je postojanje izvan njegove kontrole.

Najjednostavnije stvari u životu imaju smisla samo ako uključimo Boga u njih

Propovjednik 3,19 govori: „Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost“. Propovjednik 2,3-10 opisuje kako je Solomon pokušavao rasti tako što je umnažao ono što je smatrao životom –  bogatstvo, hranu, užitke, čak i ljepotu prirode. No u 11. stihu on kaže: „A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore što uložih da do njih dođem – i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja! I ništa nema valjano pod suncem“. Solomon je saznao da može duhovno reagirati na taj duhovni život, no to nije bila vrsta reakcije koja bi bilo kome od nas bila privlačna – „Omrznuh život, jer mi se učini mučnim sve što se zbiva pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja“ (Propovjednik 2,17).

Salomon je imao snažno mišljenje o radu – oruđu kojim održavamo naše živote. U Propovjedniku 2,22-23 rekao je: „Jer što on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod suncem podnio? Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu puni brige; čak ni noću ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost“. Ujedno je tražio i načine da održi svoj duhovni život mudrošću (Propovjednik 2,16) te je brzo shvatio da čak ni mudrost ne garantira ispunjeno postojanje.

U konačnici, shvatio je da se reprodukcija bez Boga čini više kao da ga netko pljačka nego kao da ostavlja dio sebe za buduće naraštaje. Propovjednik 2,21 govori: „Jer čovjek se trudi mudro i umješno i uspješno, pa sve to mora ostaviti u baštinu drugomu koji se oko toga nije uopće trudio. I to je ispraznost i velika nevolja“. 

Salomon je svoju potragu zaključio u Propovjedniku 2,24-25: „Nema čovjeku druge sreće već jesti i piti i biti zadovoljan svojim poslom. I to je, vidim, dar Božje ruke.
Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim po njemu?“. Najmudriji čovjek koji je ikada živio otkrio je da najjednostavnije stvari u životu – hrana, piće i rad – imaju smisla samo ako uključimo i Boga. 

Izvor: Compellingtruth.org

PROČITAJTE JOŠ:

NE PROPUSTITE!VIŠE OD AUTORA