Bog nije automat za ispunjavanje želja i neće odmah odgovoriti na naše molitve. Neke neće uslišati. Što mogu naučiti iz neuslišane molitve?
Bog čuje svaku molitvu svoje djece i odgovara im s “dobrim darovima” u Njegovo vrijeme i na Njegov način. Biblija nas uči da Njegove “uši” čuju krikove pravednika.
Bog svoje ne zaboravlja niti ostavlja. Zapravo, Bog zna naše potrebe i prije nego što ih zatražimo u molitvi. Sotona želi da vjerujemo da našem nebeskom Ocu nije stalo do nas, ali Bog je pažljiv prema svojoj djeci i brine za naše potrebe.
Ponekad kršćani, obeshrabreni naizgled neuslišanim molitvama, pretpostavljaju da ih je Bog zaboravio. David je to izrazio u Psalmu 13, 13, rekavši: “Dokle, Jahve, ćeš me zaboravljati?” Zavapio je Bogu da ga usliši. Ponekad i mi osjećamo kao da je zatvorio nebesa, a tišina nas uznemiruje. Ipak, Bog nas ne zaboravlja jer nas je urezao u dlanove svojih ruku (Izaija 49, 15-16).
Što mogu naučiti iz neuslišane molitve?
Dok se s pouzdanjem približavamo prijestolju milosti, trebamo prepoznati da je naš Bog suveren u svojim odgovorima. Na svaku molitvu odgovara s “da”, “ne” ili “čekaj“. On želi odgovoriti na molitve vjernika i ne uskraćuje ništa dobro onima koji čine ono što je ispravno – kao svaki dobar otac pun ljubavi uživa u blagoslivljanju svoje djece.
Ali ponekad na naše zahtjeve s “ne” jer odgovor “da” nije dobar za nas ili je protiv Njegove dobre volje. To može izazvati trenutne frustracije ili bol u nama te optužujemo Boga da nas je razočarao i podbacio, no Bog možda ima nešto što je puno bolje od onoga što smo tražili.
PROČITAJTE: 5 prepreka zbog kojih molitve ostaju neodgovorene
Samo zato što molitve “nisu uslišane”, ne znači da radimo nešto pogrešno. No, mogu postojati duhovni problemi. Možda ne živimo u bliskom zajedništvu s Bogom. Nemamo molitveni život niti redovno provodimo vrijeme u Riječi. Možda ne tražimo u skladu s Božjom voljom i Riječi ili se okrećemo od Božjih uputa. Možda sumnjamo, ne tražimo u vjeri – ili možda, zbog slabe vjere, čak i ne tražimo od Boga ono što nam je potrebno (Jakovljeva 4, 2b).
Možda se licemjerno molimo da privučemo pozornost. Možda njegujemo nepriznati grijeh. Bog se ne da izrugivati. On nas intimno poznaje i vidi svaki “skriveni” grijeh. Možda se molimo iz grešnih motiva ili iz ponosa ili sebičnih želja, a ne na slavu Božju. J
Mogu postojati i problemi u odnosima. Bog vidi kada pokazujemo neprijateljstvo prema suvjernicima ili gajimo nepopustljivi duh. On zna kada muž ne postupa prema ženi dobro, i obrnuto. Primjećuje kada zatvaramo uši pred vapajima potrebitih.
Kako bismo trebali odgovoriti na neuslišane molitve?
Trebamo li se nastaviti moliti o naizgled neuslišanim molitvama? DA, kaže Jon Bloom na portalu DesiringGod. Bog “želi da se ozbiljno pozabavimo pitanjem ‘U čemu je problem?'”, kaže Bloom. Bog želi da ustrajemo. “Kad Isus kaže: ‘Što god zatražite u molitvi, vjerujte da ste to dobili i bit će vam’, mi smo u iskušenju da podrugljivo odgovorimo ‘Da, kako god'”, kaže Bloom.
Kršćani su u iskušenju da se obeshrabre zbog onoga što se čini kao neodgovorena molitva; ali Isus nam govori da trebamo “uvijek moliti i ne klonuti duhom” (Luka 18, 1). Ustrajna molitva nas podsjeća da je naša nada samo u Bogu, i iako se Bog ponekad može činiti tihim, uvijek postoje blagoslovi u molitvama – za izgradnju karaktera i vjere i povećanje gladi za Bogom i Njegovom Riječi.
Čak je i jedna Isusova molitva ostala neodgovorena – Isus je rekao: “Dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja, kako na nebu tako i na zemlji” (Matej 6, 10). Još uvijek čekamo Kraljevstvo u njegovoj punini. I molimo da ono dođe!
