Bog me iscijelio bez najave. Ništa otmjeno. Nikakva formula. Prošlo je osamnaest mjeseci i dalje se osjećam zdravo. 

12. siječnja 2019. bio je samo još jedan dan proveden u boli. Gotovo četiri godine moje me tijelo izdavalo. Neobjašnjene glavobolje. Tupost. Problemi s metabolizmom. Potreba za dvosatnim drijemežom svakog popodneva. Najgore od svega, zbog teških probavnih problema nisam mogao biti u uspravnom stanju dulje od dvadeset minuta. Bio sam prisiljen izmijeniti planove putovanja, morao sam prestati propovijedati, prestao sam trenirati i odustao sam od mnogih drugih aktivnosti. 

Oduprite se svom porivu da glumite liječnika iz naslonjača. Bio sam kod liječnika, kiropraktičara i nutricionista. Iskušao sam mnoge različite pristupe. Ljudi koji su me dobro poznavali znali su kakvu sam bol trpio. 

Propovijedao sam jednom u posljednjih godinu dana i zamalo sam se srušio. Ipak, bio sam ondje, u Teksasu, navečer u subotu, gdje sam posjećivao malenu crkvenu zajednicu, u kojoj sam trebao propovijedati idućeg dana. Za vrijeme večere, podijelio sam o tome kako sam cijeli dan proveo u krevetu i kako se nisam osjećao dobro. Moramo sam prekinuti jutarnje druženje, jer nisam mogao podnijeti bol. Odlučili su se moliti za mene. Ništa otmjeno. Nikakva formula. 

Idućeg dana sam obavio propovijed i otišao sam. No tjedan dana kasnije, primijetio sam nešto. Nije me boljelo. Nisam propustio susret. Nisam morao zaustaviti automobil kako bih mogao doći k sebi. Nisam drijemao. Jesam li promijenio prehranu, svoju radnu rutinu, svoje suplemente? Jesam li se suočavao s manje stresa? Ne. 

Bog me je iscijelio bez najave. Za razliku od mnogih koje je Isus iscijelio, koji to jednostavno nisu mogli zadržati za sebe, ja sam oklijevao u vezi dijeljenja svog svjedočanstva, jer nisam bio siguran je li se ono dogodilo. No, prošlo je osamnaest mjeseci i dalje se osjećam zdravo. 

Nedobrodošao trn 

Patnja uzrokuje bol, tjelesnu i društvenu. Tako je bilo sa mnom; bio sam snažan i ponosan vođa rastuće misijske organizacije, no nisam mogao voditi susret niti govoriti u javnosti. Morao sam prestati s putovanjima. Kada bih došao kod svoje supruge i naše petero djece, osjetio bih iscrpljenost i bol, nakon čega sam morao drijemati dva sata. Osjećao sam se beskorisno. 

”Slabi u duhu”, ne znači poraženi ili oni koji su odustali; to znači ovisni. (Matej 5, 3) Znao sam da nisam patio ni od čega što Krist ne može iscijeliti. Znao sam da niti jedna Božja svrha ne može biti zaustavljena na djelu. (Job 42, 2) Znao sam da Isus ima svu vlast. (Matej 28, 18) Znao sam da je razumio moju bol. (Hebrejima 4, 14-16) Tjelesna bol mogla je odvesti samo u dva smjera: prema gorčini ili poniznosti.

Svatko od nas je oba ta smjera vidio i kod sebe samoga i kod drugih. Mogao sam se žaliti i uspoređivati, kao što je činio Petar kada je pitao Isusa o Ivanu. (Ivan 21, 21) ”Što je s njima”?, pitanje je koje prvo padne na pamet. Zbog boli nisam se mogao hvalisati u vezi budućnosti, jer nisam znao ni kako će završiti moj trenutni dan. (Jakovljeva 4, 13-17) 

Volio bih kada bih mogao reći da sam u tom razdoblju prikazivao savršenu poslušnost i vjeru, no nisam. Moja me bol često navela na to da se usredotočim na svoju bol i koliko mi ona smeta. Žalio sam se. Nisam mogao prikriti svoju frustraciju. Nisam imao strpljenja. Nisam mogao moliti za samoga sebe. Zbog patnje možemo imati vrlo usko vidno polje, što može uzrokovati da propustimo deset tisuća načina kako Bog djeluje.

Čak i nakon spoznaje te činjenice, nisam uvijek pokazivao zahvalnost zbog toga što sam zbog svoje tjelesne boli bio učen poniznošću. Mogao sam se složiti s Pavlom u vezi toga da me ovaj trn u tijelu sprječava da budemo umišljen. (2. Korinćanima 12, 7) No taj trn nije dio dobrodošao dar. 

Oprezno proslavljanje 

Craig Keener, u svojoj obrani čudesa, proveo je velike količine vremena u izvještavanju o iscjeljivanjima od sljepoće, hromosti i o uskrsnuću mrtvih. Velik broj takvih čudesa vidio sam u kontekstu svog misijskog djelovanja. Niti jedno od njih nije nastalo kao plod iscjeljenja, nego kroz crkveno zajedništvo i evanđelje; djelovanje gdje je Bog mogao prikazivati svoju moć iznad idola. Čudesa su postajala toliko redovita da ih neki moji prijatelji gotovo i nisu spominjali u razgovorima. 

Zašto oklijevanje o govoru o tome kako sam bio iscijeljen? Nekoliko razloga pada mi na pamet. Mnogi kršćani vjerojatno mole za iscjeljenje više nego za spasenje onih koji ne poznaju Krista. Varalice također kradu novac od Božjeg naroda, tvrdeći da imaju sposobnost iscjeljivanja.

Osim toga, kada molimo za iscjeljenja, oklijevamo priznavati kada do njih doista i dođe, jer se bojimo da ćemo biti poput lažnih učitelja koje svi znamo. No postoje i druga dva razloga, koji su kompliciraniji, zbog kojih također neki od nas oklijevaju u proslavljanju Božjeg djela. 

1. Nije se dogodilo iscjeljenje od svih tegoba. 

Lazar je uskrsnuo, ali je kasnije ponovno umro. (Ivan 11, 43-44) Isto se dogodilo s Eutihom. (Djela 20, 9-12) Iscjeljenja koja se događaju u Pismu često su ograničena na neko područje. Na primjer, Isus je iscjeljivao groznicu (Matej 8, 14-15), gubu (Matej 8, 1-4), sljepoću (Matej 9, 27-31) i kljastu ruku (Matej 12, 9-13). Ponekad su te bolesti bile uzrokovane demonima, ponekad nisu. No ne postoji ukazivanje na to da je iscjeljenje bilo potpuno; ona su bila samo pred-okus stvari koje trebaju doći. 

Moje je tijelo bilo iscijeljeno, mogao sam raditi bez smetnji. No u prošloj sam godini imao gripu, patio sam od iscrpljenosti i loše sam reagirao na hranu. U ovome životu, tjelesna iscjeljenja su privremena. Svatko od nas bio je mrtav i uskrsnuo je. Ponovno ću biti bolestan, možda ću imati iste tegobe koje su me tlačile godinama ranije. Buduća slava dolazi. Bolje je da su mi grijesi oprošteni, nego da mi tijelo u potpunosti funkcionira. 

2. U međuvremenu, prijatelji koji su bili vjerni također su se razboljeli 

Još jedan razlog zbog kojeg sam bio oprezan jest taj što su se u međuvremenu, neki od mojih prijatelja razboljeli i preminuli. Neki se i dalje bore s neprekidnom boli, a ja ne znam kako im priopćiti da sam sada dobro i da ne dijelim bol s njima.

Isus ima vlast iscijeliti ih, a to nije učinio. Mnogi od njih su puno bolji vjernici od mene. Za njih se molilo više ljudi. No ipak, i dalje su ostali u bolovima i bolestima. Zašto? Ne znam. 

Misterije iza neobjašnjivih patnji često su kamen spoticanja za one koji ne žele vjerovati. Razumijem namjeru evanđelja prosperiteta. Razumijem nadu koja je stvorena kada osoba vjeruje da bijeg od boli može doći zahvaljujući snazi vlastitog vjerovanja. No to je plitko razumijevanje kompleksnosti i višeznačnosti načina Božjeg djelovanja. 

Radosna vijest rođenja Mesije dovela je do pokolja djece. Lazar je bio uskrsnut, no zasigurno je Isus prolazio pokraj mnogih drugih pogreba. U Izraelu je zasigurno bilo još više slijepih i hromih, od onih koji su došli k Isusu. Stjepan je bio kamenovan i nije uskrsnuo. 

Dragocjeno, privremeno iscjeljenje 

Kršćanski odgovor na problem patnje ne daje odgovor na svako pitanje koje ljudi imaju, no i dalje je bolji odgovor od svakog drugog. Isus Krist iskusio je patnju u tijelu, može se povezati s nama, na sebe je preuzeo Božji gnjev koji je bio namijenjen nama. (Hebrejima 4, 14-16) Zbog svoje žrtve, dobili smo nasljedstvo koje je vječno. (1. Petrova 1, 3-4) 

Te istine omogućuju nam da se radujemo u privremenim iscjeljenjima. Omogućuju nam i sigurnost u potpuno i cjelovito iscjeljenje, koje čeka one koje poznaje Božji Sin.  

Autor: Darren Carlson; Izvor: DesiringGod.org

PROČITAJTE JOŠ:

NE PROPUSTITE!VIŠE OD AUTORA