Bog Otac, Bog Sin, Bog Duh Sveti – jedan Bog koji postoji u tri božanske osobe. Tko je Bog Otac?
Puna istina o Trojstvu je izvan našeg intelektualnog dosega, ali je prihvaćamo vjerom jer se o tome uči u Bibliji. Prema Bibliji, postoji jedan Bog (Ponovljeni zakon 6,4; 1. Korinćanima 8, 6) i taj Bog vječno postoji u tri osobe: Ocu, Sinu i Duhu Svetom (Matej 28, 19; Luka 3, 21-22; 2. Korinćanima 13, 14).
Tko je Bog Otac?
Bog Otac nije ni muško ni žensko, ali se u Bibliji spominje zamjenicama muškog roda. Ovo prikazuje Njegovu roditeljsku blizinu Njegovom narodu, kao i Njegovu autoritativnu ulogu Boga. Bog Otac je onaj koji usmjerava volju i Boga Sina i Boga Duha Svetoga, koji mu se dobrovoljno podlažu kako bi izvršili Božju volju (Ivan 14, 24-26; 20, 2). Bog Sin poslan je od Njega (Ivan 17), dok Bog Duh Sveti izlazi od Oca (Ivan 15, 26). Rimljanima 11, 36 kaže: “Jer sve je od Njega, po Njemu i za Njega. Njemu neka je slava u vjekove. Amen!”
U moderno doba mnogi ljudi imaju negativno mišljenje o svom ocu ili možda o nedostatku oca. Kao rezultat toga, teško je ispravno razumjeti koncept Boga kao Oca. Ivan 1, 12 uči: “A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime.” Kada vjerujemo u Krista, postajemo djeca Božja. On postaje naš Otac. Ova se obiteljska veza ne može prekinuti. Otac ne može odlučiti da više ne bude otac. Po definiciji, otac je uvijek otac.
PROČITAJTE: Trojstvo u kršćanstvu: 5 razloga zbog kojih je ono toliko važno
Prva Ivanova 3, 1 bilježi: “Vidite koliku nam je ljubav dao Otac, da se djeca Božja zovemo, i to jesmo.” Uloga Boga kao našeg Oca otkriva kakvu ljubav ima za nas. On nas voli savršenom, dubokom, trajnom ljubavlju koja se ne može zaustaviti.
Baštinici vječnog života …
Još jedna dobrobit Božjeg djeteta jest sudjelovanje u Očevoj baštini. Rimljanima 8, 16-17 uči da smo posvojeni u Božju obitelj i postali baštinici s njim: “Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.”
Osim što sudjelujemo u baštini našeg nebeskog Oca, Bog nas povremeno disciplinira kako bismo mogli sudjelovati u Njegovoj svetosti. Hebrejima 12, 9-10 uči: “Tjelesne smo oce imali odgojiteljima i poštovali ih. Pa nećemo li se kudikamo više podlagati Ocu duhova te živjeti? Oni su nas doista nešto malo dana stegom odgajali kako se njima činilo, a On – nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti.” Bog nas voli i zato nas ponekad disciplinira. Ovo pokazuje da smo Njegova djeca i služi kao čin ljubavi. Hebrejima 12, 11 objašnjava: “Isprva se doduše čini da nijedno odgajanje nije radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti.”
Evanđelist Luka u 15. poglavlju također govori o tome kako je naš odnos s Bogom poput Oca prema Sinu. Izgubljeni sin je napustio dom i potratio očevo nasljeđe. Kasnije se vratio, znajući da ne zaslužuje da ga se zove sinom, ali je pitao može li raditi kao sluga. Umjesto toga, otac mu je potrčao i s ljubavlju ga zagrlio. Ova slika također odražava ljubav našeg nebeskog Oca. On želi da dođemo k Njemu. Kada to učinimo, On nas grli svojom ljubavlju i smatra nas članovima vječne duhovne obitelji.
