U utorak sam bila na korisničkom računu društvenog medija i otkrila sam da je talentirani igrač američkog nogometa s fakulteta izvršio samoubojstvo. U četvrtak sam čula da jedan osobni prijatelj koji ima četvero djece ima rak i kako se ne očekuje da će preživjeti. U petak sam gledala hrabrost Aly Raisman dok se susretala sa svojim zlostavljačem u michiganskoj sudnici.

Tragedija širi svoje ruke. Njezin način djelovanja nije točno određen, ali je uništenje koje ona ostavlja jedinstven.

Prema Merriam-Websterovom riječniku, tragedija je ”stresan događaj, nesreća”. Riječ ”nesreća” znači ”stresan događaj koji je označen velikim gubitkom i patnjom; stanje duboke boli i žalosti koje je uzrokovano velikim gubitkom ili nesretnim događajem”.

Prva tragedija koja se dogodila je bila ona u Edenskome vrtu kada su Adam i Eva jeli voće koje im je Bog zabranio da jedu. Ovo je bila tragedija jer je u tom trenutku smrt ušla u svijet – tjelesna smrt, ali isto tako i emocionalna i duhovna smrt. Ovaj događaj je uzrokovao to da tragedija proširi svoje ruke prema svakoj duši koja živi na zemlji.

Svi smo mi ponekad u životu iskusili tragediju. Kada smo u središtu nje, čitanje deset stvari koje govore o tome kako nam je tada Bog blizu se čini nestvarnima. Ništa osim žalovanja ne može pomoći.

Ipak, čitanje ovih deset istina onda kada ne prolazimo kroz tragediju može nam pomoći da pripremimo svoje umove i srca za vrijeme kada ćemo prolaziti.

1. Bog nam daje posebna sjećanja.

Prošle veljače moja maćeha je neočekivano preminula. Bili smo slomljeni. Ipak, u tjednima koji su dolazili, moja obitelj je uvidjela dar koji nam je Bog dao nekoliko mjeseci prije nego što je preminula. Tog prosinca, cijela obitelj moga muža je otputovala iz Georgije u Sjevernu Karolinu dva puta ne bi li nas posjetili. Dolazak svih njih odjednom je bio dar, ali dolazak dvaput je bilo neprocjenjivo. Dok se prisjećamo tih vremena, vidimo kako je Bog imao svoje ”prste” u tome. Pripremao nas je za njezinu smrt i dao nam je dodatno vrijeme da ga provedemo s njom.

Kada je Bog stvorio ljudska bića, dao nam je sposobnost pamćenja. Ovo nije bilo slučajno. Naravno, ponekad ta sjećanja nisu ugodna. Ali u vremenima tragedije, sjećanja su Božji dar nama. Kada tragedija pogodi, posebna sjećanja njeguju naše duše i tješe nas. Naša sjećanja ostaju s nama u nekoj mjeri čak i onda kada tjelesno podsjećanje više nije prisutno.

2. Bog nam daje ljude da nas tješe.

Nema ničega što nas više može utješiti od onoga kada čujemo ”i ja isto”. Pomaže nam to kada znamo kako nismo jedini – kako se Bog ne ”iskaljuje” na nama. Utjeha koja dolazi od nekoga tko je isto tako tu je dragocjenija od bilo čega drugoga. U 2. Korinćanima 1,3-4 data nam je uputa kako da tragične događaje koristimo kako bismo ljude još više približili Bogu. U vremenima tragedije Bog koristi iskustva drugih ljudi kako bi nas utješio preko utjehe koju je On pokazao njima.

3. Bog nam daje druge ljude koji će nas susresti u našim potrebama.

Tijelo Kristovo je stvoreno za tragediju. Bog upravlja nas tako da živimo u zajedništvu kako bismo mogli jedni druge susretati u našim potrebama za vrijeme tragedije. Bez obzira radi li se o novčanim potrebama unutar kojih bismo pomogli ako netko treba pomoć u vezi zdravlja, donošenja hrane, zajedničke molitve za neku osobu ili služenje putem obavljanja kućanskih poslova, Tijelo Kristovo je pozvano da si međusobno pomaže (1. Korinćanima 12). Kada smo u tolikome jadu da ne možemo ustati, Bog koristi druge ljude da nama pomognu.

4. Bog nam daje svoju Riječ.

Biblija je kompilacija tragedije. Kao što sam napisala ranije, u Edenskom vrtu tragedija je izašla van i dodirnula prve ljude koje je Bog stvorio. Ali tragedija nije ovdje stala.

Nedugo nakon toga, Adamovu i Evinu obitelji tragedija je opet pogodila kada je njihov sin Kain ubio svoga brata Abela. Tragedija je nastavila kroz cijeli Stari zavjet. Za najpoznatiju priču o tragediji čitajte Knjigu o Jobu. Ona se nastavlja i kroz Novi zavjet, s vrhuncem u smrti našega Spasitelja Isusa Krista.

Biblija je Božji dar jer je prepuna ”i meni isto” priča. Bog nam je kroz svoju Riječ pokazao da On zna kroz što mi prolazimo. To za Njega nije iznenađenje. Isto tako možemo vidjeti kao su ljudi reagirali na tragediju kao i to kako im je Bog odgovorio.

5. Bog nam daje Isusa.

Bog želi da mi znamo kako nas razumije. On razumije tragediju s kojom se susrećemo u ovome svijetu. Jedini način kako je On to mogao razumjeti jest da i sam dođe na zemlju te postane jedan od nas, a to je upravo ono što je učinio.

Nitko od nas nije iskusio tragediju kakvu je iskusio Isus. Isus je iskusio tragediju. On je Bog, bezgrešan, ali je bio osuđen na okrutnu, brutalnu smrt. Dragovoljno je predao svoj život zato što On razumije. Isus zna da mi nemamo nade bez Njegove žrtve i predao se dragovoljno zbog svoje velike ljubavi.

Kroz Isusov život možemo vidjeti kako se On odnosio prema tragedijama drugih ljudi. Ivan 11,35 kaže kako je Isus plakao. Ovo se dogodilo nakon Lazarove smrti kada je Isus razgovarao s Marijom i Martom. Premda je Isus znao da će uskrsnuti Lazara, ipak je suosjećao sa svojim prijateljima, tugovao s njima i bio je duboko dirnut tako da mu se duh potresao (Ivan 11,33).

Slično kako je Isus plakao s Marijom i Martom, On plače i s nama. Tragedija rastužuje Isusovo srce. Ne raduje Ga kada vidi da Njegova djeca pate. Ali On isto tako zna da to nije završetak.

6. Bog nam je dao svoja obećanja.

Dok prolazimo kroz tragediju teško je povjerovati da će ti dani biti iza nas. Nad naše umove se nadvije magla koja nam onemogućuje da vidimo korist od toga da idemo dalje. Postajemo paralizirani time što mislimo kako život nikada neće biti bolje, kako se nikada nećemo oporaviti ili kako nikada više nećemo biti sretni. Ovo je ondje gdje Božja obećanja dolaze do izražaja.

Bog nam kaže u Psalmu 71,20: „Trpljenja mnoga i velika bacio si na mene, ali ti ćeš me opet oživjeti i opet me podići iz dubine zemlje“.

Meditiranje nad Božjim obećanjima dok tragedija traje nas tješi i daje nam nadu.

Evo još nekih obećanja od Boga: Psalmi 18,2; 23, 1-4; 30,5; 46, 1-2; 147,3; Izaija 41,10; Izaija 43,2; Matej 5,4; 10,12; Matej 10, 29-31.

7. Bog nam daje nadu.

Isus je naša jedina nada. Kada je Bog poslao svoga Sina na zemlju da umre na križu, On nam je dao vječnu nadu. Bez Isusa Bog je znao da ne bismo mogli biti pomireni s Njime i mi bismo umrli. To su najbolje vijesti koje smo mogli dobiti!

Naši životi ne završavaju tragedijom iako se tako na trenutke može činiti. Kada svoje živote predamo Isusu dobivamo nadu koju samo On daje. I kako onda odgovaramo na ovu nadu? Čekamo, molimo i radujemo se.

Kažemo, „I sada Gospodine, za što trebam čekati? Moja nada je u Tebi“ (Psalam 39,7).

Strpljivo čekamo na Gospodina tako što smo usredotočeni na Njegovo obećanje kako će nas pozvati k Sebi ili će doći opet na zemlju po nas.

Isto tako se radujemo i molimo. „Radujte se u nadi, budite strpljivi u iskušenjima, budite uporni u molitvama“ (Rimljanima 12,12) Radovanje je posljednje čega bi se netko sjetio u tragediji, ali mi se ne radujemo u onome što se dogodilo. Umjesto toga, radujemo se u onome što će se dogoditi. Radujemo se jer naša tragedija nije završetak priče. Molitva nam u ovome pomaže. U tragediji, neprekidno zajedništvo s Bogom nam daje nadu, perspektivu, mir i odmor.

8. Bog nam daje perspektivu i mir.

U Bibliji Bog ne skriva stvarnost ovoga svijeta koja je okrutna, oštra i ponekad nepodnošljiva. On vrlo jasno daje do znanja da ćemo imati problema. „U svijetu ćete imati iskušenja. Ali imajte mir jer ja sam pobijedio svijet“. (Ivan 16,33) -13

On nam isto tako kaže kako ovaj svijet nije naša trajna domovina; mi se radujemo domovini koja dolazi“. (Hebrejima 13,14)

Ne znam za vas, ali prihvaćanje nemira u mojoj duši koji dolazi od života u ovome svijetu me umiruje. Umiruje me to što znam da Bog zna i da mi daje do znanja da ne trebam biti iznenađena kada tragedije dođu nego da ih trebam očekivati, ali se isto tako sjetiti i toga da ovaj svijet nije kraj. Trebali bismo osjetiti isti osjećaj kakav osjećamo kada nam nedostaje dom.

Prije gotovo osam godina moj muž je imao transplantaciju srca. Uobičajena transplantacija srca je normalan medicinski postupak, ali ovo je bilo dosta dramatično tako da je on bio na održavanju života i zamalo je preminuo.

43 dana smo živjeli u drugome gradu; on u bolnici, a ja u hotelu preko ulice, dok bi nas ljudi došli posjećivati. Dok je naša obitelj i prijatelji dolazili, postojao je taj osjećaj kao da sam poricala ono što mi se događa. Da, provela sam puno dana u kapelici plakajući i proživljavajući tipične pokazatelje tragedije. Ali bez obzira na sve nad mene se nadvio nadnaravni mir koji mi je govorio kako ću, bez obzira na to što se dogodi, biti u redu. To je bio osjećaj kakav nikada prije nisam osjetila i znala sam da je od Boga.

Želim vam reći kako je nadnaravni mir kojeg Bog obećaje u Filipljanima 4, 4-9 stvaran. „A mir Božji koji nadilazi svako ljudsko shvaćanje, će čuvati vaša srca i umove u Kristu Isusu“. (Filipljanima 4,7)

Čitajte kroz cijeli dio Filipljana i dopustite Bogu da vas nauči kako se pripremiti za tragediju i kako dobiti Njegov nadnaravni mir.

9. Bog nam daje priliku.

Većini nas je poznat stih iz Rimljana 8,28: „Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji Ga ljube; s onima koji su odlukom Njegovom pozvani“.

Ono što propuštamo vidjeti jest to da je ovo naša prilika da tragediju iskoristimo za dobro. U Postanku kada su Josipa njegova braća prodala u Egipat, on je mogao dopustiti da se gorčina ukorijeni i mogao je tražiti osvetu za ono što su mu učinili. Umjesto toga, iskoristio je ovo da pokaže Božju ljubav i oproštenje. Pretvorio je tragediju u ljubav. Josip je rekao, „Vi ste me htjeli nauditi, ali Bog je odlučio ovo iskoristiti za dobro i na taj način spasiti mnoge živote“. (Postanak 50,20)

Ljudi pretvaraju njihove tragedije u dobro tako što pomažu drugima u sličnim situacijama, tako što se žele promijeniti i što drugim ljudima donose Isusa.

10. Bog nam daje odmor.

Za vrijeme tragedije mi trebamo odmor više nego ikada. Danak koji ona daje našem tijelu, umu i duhu je previsok. Isus nam govori da dođemo k Njemu svaki puta kada smo opterećeni i da će nam On dati odmor.

„Dođite k meni svi vi koji ste opterećeni i dati ću vam odmor. Uzmite moj jaram jer ja sam krotka i ponizna srca i pronaći ćete odmor za svoje duše. Jer moj je jaram lagan“. (Matej 11,28-30)

Isus želi maknuti naše terete s nas. Ukazujemo Mu čast ako Mu dopustimo da to čini. Naravno, to nije lako. Mi želimo popraviti problem i vidjeti rezultate. Ali ako možemo pronaći tiho mjesto gdje ćemo odmoriti naša tijela i umove, Isus će biti ondje da skine jaram s nas.

Autorica: Brenda Rodgers; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Ibelieve.com