Isus, kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan Židovima

Evanđelje dana za ponedjeljak, 21. ožujka 2022. godine: Isus, kao ni ono Ilija i Elizej, nije poslan Židovima (Luka 4, 21-30)

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode. (Luka 4, 21-30)

Evanđelje dana – komentar

Isus je došao proglasiti godinu milosti Gospodinove – osvit novoga razdoblja za jadne ljude ovoga svijeta koji uzdišu i jecaju. Predstavio se kao odgovor na sve tegobe koje nas muče – radilo se o tegobama u tjelesnom ili duhovnom smislu – Krist je odgovor.

Očigledno, to je ljude dojmilo. Svi su mu povlađivali, privučeni njegovim milosnim riječima. Isus je znao da je ta omiljelost površna – nije to bilo pravo štovanje njegovog pravog identiteta. Bio je tek jedan od domaćih momaka koji je uspio u Kafarnaumu. Predvidio je da će mu reći: “Liječniče, izliječi sam sebe!” Ta bi usporedba obično značila: “Učini za sebe ono što si učinio za druge.” Izliječi svoju boljku, jer tvrdiš da liječiš druge. No, ovdje je značenje ponešto drukčije. Objašnjava se u sljedećim riječima: “Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.”, to jest u Nazaretu. Bio je to omalovažavajući izazov da u Nazaretu čini čudesa što ih je činio drugdje i tako se zaštiti od izrugivanja.

Gospodin je odgovorio iznoseći jedno načelo koje je duboko usađeno u ljudske odnose: velike se ljude ne prihvaća u svom zavičaju. Zatim je naveo dva znakovita događaja iz Staroga zavjeta, gdje narod Izraela nije cijenio Božje proroke pa su stoga poslani poganima. Kad je u Izraelu zavladala velika glad, Ilija nije bio poslan ni k jednoj od židovskih udovica – premda ih je bilo mnogo – nego je bio poslan jednoj poganskoj udovici u Sidon. I premda je u Izraelu bilo mnogo gubavaca u doba proroka Elizeja, nije poslan ni k jednom od njih. Umjesto toga, poslan je k poganinu Naamanu – vojskovođi sirijske vojske.

Nazarećani su točno razumjeli što misli. Razbjesnjela ih je sama pomisao na milost koja se ukazuje poganima. Ljudi ga izvedu iz grada … na rub brijega, namjeravajući ga strmoglaviti niz liticu. Na to ih je naveo sam Sotona, kao još jedan pokušaj da se uništi kraljevski Baštinik. Ali Isus je čudesno prošao između mnoštva i otišao iz grada. Koliko znamo, nikada se nije vratio u Nazaret. (Prema “Komentaru Novoga zavjeta”, autora Williama McDonalda)

Kratka molitva uz današnje Evanđelje

Gospodine Isuse, ovim svijetom si prošao čineći dobro – ozdravljajući bolesne u duši i tijelu, no mnogi Te nisu prepoznali kao živoga Boga. Hvala što nas je Tvoj Duh osvjedočio da smo grešnici i da potrebujemo Tvoj oprost i spasenje. Hvala što smo članovi Tvoje obitelji i baštinici vječnoga života. Daj da, poput Tebe, odlazimo posvuda širiti Radosnu vijest. Amen!