Imaju li životinje dušu?

Iako mnogi misle da životinje imaju dušu, istina je da je nemaju kao što je mi imamo. One imaju svjesnost jedinstvenu za sva bića koja nisu ljudi. 

Na ovome planetu ne živimo samo mi ljudi. Živimo s drugim stvorenjima, koja je stvorio Bog i koja su nam povjerena na brigu. Životinje su neka od najvažnijih stvorenja stvorena od Boga, koja nam je Bog povjerio. Imamo kućne ljubimce, koji nam prave društvo, daju nam ljubav i radost. 

Na primjer, pse se smatra čovjekovim najboljim prijateljima, jer izgleda kao da pas kao životinja razumije ono što njegov gospodar razmišlja. Psi, kao i svake druge životinje, imaju određenu svjesnost, koja je jedinstvena za živa bića koja nisu ljudi, što je i razlog zbog čega ih posebno volimo. 

No, unatoč njihovoj svjesnosti, psi nemaju dušu i ne mogu imati duha. Iz ovog razloga, kada umru, oni ne odlaze u zagrobni život. Drugim riječima, oni neće živjeti u vječnosti s nama. 

Razlog za ovo jest taj što oni nisu stvoreni na prizor i obličje Boga. Oni nemaju duh i dušu i iz ovog razloga, ne mogu otići, poput nas, u raj ili pakao. 

U Propovjedniku 3, 18 čitamo o onome što Biblija kaže o krajnjem odredištu čovjeka i životinja. Razlika je naglašena u stihovima 18 do 22, gdje piše: 

Još rekoh u sebi: »Ljudi se ponašaju tako da Bog može pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri.« Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost. I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju. Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji? Uviđam da čovjeku druge sreće nema osim radosti u svome djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko će ga dovesti do toga da dozna što će biti poslije njega?“

No ono što je pitanje rasprave jest imaju li životinje duše ili ne. Iz tog razloga, pokušajmo razumjeti razlike između čovjeka i životinja, kako bismo mogli dobiti jasnu sliku toga zašto životinje nemaju dušu. 

Priroda životinja

Životinje su dihotomna bića. To znači da imaju tijela i određenu vrstu duše, zbog čega imaju svjesnost, ali nemaju slobodnu volju. Spoznaja slobodne volje daje čovjeku spoznaju o onome što je dobro i što je zlo. 

Životinje nemaju ovu sposobnost. Umjesto toga, životinje čine stvari na temelju svog, životinjskog instinkta i ciklusa života, u kojem postoji grabežljivac i plijen. Zbog nedostatka slobodne volje, Bog je ljudima povjerio sposobnost dominacije nad životinjama, kako je opisano u Postanku 1, 28: 

I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“ 

Čovjek je s druge strane, stvoren na Božju sliku. Stvoreni smo kao bića od tri dijela: tijela, duha i duše. 

I reče Bog: »Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!« Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.“ (Postanak 1, 26-27) 

To znači da je čovjek tripartitno biće, u usporedbi sa životinjama, koja su dihotomna. Mi smo trojedini u prirodi, jer imamo zemaljska tijela, naše duše, koje označavaju vanjski sloj našeg odnosa s Bogom i Duha, koji označava izravnu povezanost s Bogom. Duh je također dio koji nam daje vodstvo kako činiti dobra djela na slavu našega Boga. To znači da smo mi jedinstvena bića od svih stvorenja, jer imamo dar Isusa Krista u našim životima. Životinje nemaju taj luksuz, jer nisu stvorene na sliku Gospodina. 

Žive li životinje vječno? Što se događa nakon njihove smrti?
Foto: Pixabay

Uloga koju životinje imaju kao Božja stvorenja

Unatoč tomu što životinje nemaju dušu, napisano je da one imaju važnu ulogu u zemaljskim životima ljudi. Jedna od takvih uloga jest da životinje mogu postati stada, kako bi ljudi uz pomoć njih mogli preživjeti. 

A ja, evo, sklapam svoj savez s vama i s vašim potomstvom poslije vas i sa svim živim stvorovima što su s vama: s pticama, sa stokom, sa zvijerima – sa svime što je s vama izišlo iz korablje – sa svim živim stvorovima na zemlji.“ (Postanak 9, 9-10) 

Napisano je da se ljudi trebaju brinuti za životinje. Iako one nemaju duše poput nas i premda im nije dan dar spasenja, životinje ovise o nama ljudima kako bi mogle preživjeti, jer ih je Bog povjerio nama na brigu. 

Do neba je, Jahve, dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. Pravednost je tvoja kao Božji vrhunci, a sudovi tvoji kao duboko more: ljude i stoku ti, Jahve, spašavaš.“ (Psalam 36, 6-7) 

Što ovo znači? 

Životinje nemaju dušu, ali imaju određenu vrstu svjesnosti. One ne razumiju pogrešno od ispravnog, ali ovise o nama kako bi mogle preživjeti. Trebamo voljeti životinje onako kako Bog voli nas, jer su nam povjerene na brigu.

Autorica: Glory Dy; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Christianity.com

PROČITAJTE JOŠ: