Kako Bog razgovara s ljudima?

Pitanje “Kako Bog razgovara s ljudima?” vjerojatno je palo na pamet svakom kršćaninu. Na koje sve načine nam se obraća?

Razgovarao je s Adamom u vrtu. Rekao je Noi da sagradi arku. Razgovarao je s Mojsijem u gorućem grmu. Obećao je Abrahamu sina. Pavao je čuo Njegov glas na putu za Damask. Ali govori li nam Bog i danas? Ako da, kako? Kada? Gdje?

Vjernici žele znati što Bog sprema za njihove živote i što bi trebali učiniti kako bi najbolje ugodili svom nebeskom Ocu. Pa kako možemo čuti Boga?

Kako Bog razgovara s ljudima?

Bog svakoga od nas tretira kao svoje dijete. Zbog toga Bog ne “govori” na isti način svima nama. U nastavku donosimo 4 načina na koje Bog često komunicira s nama.

1. Kroz Njegovu Riječ

2. Timoteju 3, 16 kaže da je sve Sveto pismo “Bogom nadahnuto”. Njegova Riječ ponekad nam daje upozorenje, riječ ohrabrenja ili lekciju za život. To znači da Bog šapuće, a ponekad i viče kroz svoju Riječ, dajući nam upute i načela za život. Dok čitamo i učimo Sveto pismo, izbjegavamo lažnu logiku i pogrešna tumačenja koja su u našem svijetu. Ako netko tvrdi: “Bog mi je rekao da idem ubiti bližnjega!” bi li mu vjerovao? Naravno da ne! Bog nikada ne krši svoju Riječ ili načela. Taj “glas” ne pripada Bogu.

PROČITAJTE: Kako možemo čuti što nam Bog govori kroz Bibliju?

Važno je znati da, prema Božjoj Riječi, ne postoje suvremeni apostoli ili proroci koji mogu donijeti neka nova otkrivenja od Boga. Bog nam je milostivo pružio način da pronađemo odgovore na svoja pitanja: od vitalnog je značaja za svakog vjernika biti uključen u crkvu koja je usredotočena na Krista, koja propovijeda i poučava Bibliju. Duh Sveti, koji obitava u svakom vjerniku, daje darove koje Bog koristi za izgradnju svoga naroda. Pavao kaže u 1. Korinćanima 12, 27 i nakon toga da je jednima dan dar poučavanja, drugima mudrost i znanje da ispravljaju, opominju i ohrabruju druge.

2. Po svom Sinu, Isusu Kristu

Novi zavjet je bio ispunjenje posebnog Božjeg plana.

Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. (Hebrejima 1, 1-2)

Kroz Isusove riječi u Svetom pismu možemo “čuti” Božje srce i Božji glas – i znati kakav je Bog uistinu. Isus nas uči kako živjeti da bismo ugodili Bogu, a budući da ga volimo, slušamo Njegove riječi i Njegov nauk.

“Moje ovce slušaju moj glas, ja ih poznajem, i one idu za mnom.” (Ivan 10, 27)

3. Kroz prirodu i Božje stvaranje

Kroz ljepotu svega što je Bog stvorio, možemo “čuti” Njegov glas. Kako? Primjerice, promatrajući snagu mrava kako ljeti pohranjuje hranu za zimu učimo o mudrosti i marljivosti. Proučavajući nebesa, više razumijemo Božju veličinu. A kroz sadnju i uzgoj vrta “slušamo” o čudima smrti i ponovnog rođenja.

4. Kada molimo i razmišljamo o Njegovoj Riječi
Foto: Unsplash

4. Kada molimo i razmišljamo o Njegovoj Riječi

Biblija nije čarobna “knjiga odgovora” kojoj možemo postaviti pitanje, a zatim okrenuti na slučajnu stranicu kako bismo pronašli odgovor. To ne ide tako. Umjesto toga, slušamo Boga u vrijeme naše molitve i pobožnosti kada razmišljamo o pročitanim odlomcima iz Biblije. Čitajući svakodnevno Bibliju, Duh nas uvodi u istine tako da Biblija postaje svjetiljka našim nogama i svjetlo našem putu.

PROČITAJTE: 3 načina kako nam Duh Sveti pomaže u našem odnosu sa Bogom

Često kroz kombinaciju posta i molitve naš um postaje jasniji, a naša srca osjetljivija na Boga. Opet, možda ne čujemo Božji doslovni glas, ali Njegov Duh potvrđuje određeni smjer ili odgovor za nas. Ponekad će nas tijekom molitve Duh podsjetiti na Pismo ili istinu u Njegovoj Riječi koju možemo izravno primijeniti na situaciju.

Bez obzira na način na koji se Bog danas odluči otkriti ili “govoriti” nama, zapamtite jednu stvar: On nikada neće proturječiti Njegovoj Riječi, a poruka koju daje uvijek će Mu donijeti slavu. Biblija upozorava na dodavanje bilo čega u već napisanu, Bogom nadahnutu Božju Riječ ili prihvaćanje bilo kojeg drugog glasnika koji tvrdi da je superiorniji od Isusa (Otkrivenje 22, 18-19; 2. Korinćanima 11, 4).