Uobičajeni kršćanski mitovi o sreći

Uobičajeni kršćanski mitovi o sreći
Foto: Unsplash

Bog se bez isprike i čvrsto protivi grijehu, ali On nije protiv sreće.

Puritanski propovjednik Thomas Brooks je rekao: „Bog je autor sve istinske sreće; On je donator sve istinske sreće… Tko Boga ima za svoga Boga, on je jedini sretan čovjek na svijetu“. Engleski propovjednik John Wesley rekao je: „Kada znamo Krista, tek onda započinje prava sreća; stvarna, čvrsta, održiva“.

Sreća je nešto što svi mi želimo, a vjernici kroz stoljeća, poput Brooksa i Wesleya potvrdili su da je dobro sreću tražiti u Kristu. Nažalost, nebrojeni moderni kršćani su naučili različite mitove o sreći.

Je li Bogu stalo samo do naše svetosti?

Kao mladi pastor, propovijedao sam (kao i što drugi to čine): „Bog nas poziva da budemo sveti, a ne sretni“. Vidio sam kako kršćani trče za onim za što su vjerovali da će ih učiniti sretnima, upadajući naglavce u seksualnu nemoralnost, alkoholizam i materijalizam.

Ludost sreće bila je nasuprot svetosti. Pokušao sam staviti u suprotnost našu ljudsku tendenciju da ono što želimo stavimo ispred poslušnosti prema Kristu. To je sve zvučalo tako ”duhovno” i mogao sam citirati bezbroj autora i propovjednika, koji su se slagali sa mnom.

Sada sam uvjeren da smo svi bili jako u krivu.

Biti svet znači vidjeti Boga onakvog kakav On jest i postati kao On, prekriven Kristovom pravednošću. S obzirom na to da je Bogu u prirodi da je sretan (Psalam 115, 3; 1. Timoteju 1, 11), što budemo bili sličniji Njemu u svojoj posvećenosti, to ćemo biti sretniji.

Forsiranje izbora između svetosti i sreće je nešto čega nema u Bibliji. Da je istina da Bog od nas želi da samo budemo sveti, očekivali bismo da u Filipljanima 4, 4 piše : „Uvijek budi svet u Gospodinu“, umjesto „Uvijek se radujte u Gospodinu“?

VIDI OVO: Po čemu je radost koju Bog daje drugačija od svjetovne sreće?

Svako razumijevanje Boga je neizmjerno pogrešno, ako se ne slaže sa uzvišenim i neograničenim pogledom na Boga iz Ezekiela 1, 26-28 i Izaiji 6, 1-4 te o Isusu u Otkrivenju 1, 9-18. Bog se bez isprike i čvrsto protivi grijehu, ali on nije protiv sreće. Zaista, svetost jest zaista ono što osigurava našu sreću. Charles Spurgeon je rekao: „Svetost je kraljevska cesta prema sreći. Smrt grijeha je život radosti“.

Je li sreća samo nešto što se događa slučajno?

Uobičajeno je za čuti prigovore o tome da se riječ ”sretan” zasniva na etimologiji ili povijesti. Jedan komentator je rekao: „Sreća dolazi od engleske riječi ”hap”, što znači ”slučajnost”. Stoga je nepravilno prevesti grčku riječ ”makarios” kao ”sretan”. (”Traženje sreće: Egzegetski komentar o blaženstvima”)

Ovaj argument može zvučati ispravno, ali naši jezici su prepuni riječi, koje su odvojene od njihovog originalnog značenja. ”Entuzijazam” u originalu znači ”u bogovima”, ali ako kažem da ste entuzijastični, time ne govorim da ste politeist.

Kada ljudi kažu da žele biti sretni, oni ni na koji način ne spominju slučajnost. D.A. Carson raspravlja u ”Egzegetskim pogreškama”: „Značenje riječi ne može se s pouzdanjem odrediti prema etimologiji“. Prijevodi King James verzije ne bi koristile ”sretan” i druge oblike korijena riječi ”sreća” trideset i šest puta niti bi sadržavali prijevod ”makarios” kao nekog oblika sreće sedamnaest puta, da se u njima mislilo da je svjetska povijest diskvalificirala ”sretan” kao vjerodostojnu biblijsku riječ.

Činjenica je da su puritanci, Jonathan Edwards, Charles Spurgeon i mnogi drugi koristili riječ ”sretan” i ”sreća” često u biblijskim, teološkim i kristocentričnim tekstovima. Kada su pozivali na vjernike da budu sretni, oni nisu govorili o slučajnoj sreći, već i trajnom užitku, zadovoljstvu i dobrom raspoloženju u Isusu.

Je li radost duhovnija od sreće?

Oswald Chambers, pisac odlične knjige „Moje najbolje za Njegovu preuzvišenost“, bio je jedan od najranijih biblijskih učitelja koji je progovarao protiv sreće. Napisao je: „Sreća nije standard za muškarce i žene jer sreća ovisi o tome da moje biće uporno ignorira Boga i Njegove zahtjeve“. (Biblijska etika, 14)

Nakon opsežnog istraživanja, uvjeren sam da niti jedna biblijska ili povijesna osnova ne postoji, kako bi odredila sreću kao nešto neizbježno grešno. Nažalost, iz razloga što su biblijski učitelji poput Chambersa vidjeli da ljudi pokušavaju pronaći sreću u grijehu, oni su zaključili da je traženje sreće grešno. Chambers je rekao: „Radost nije sreća“ i nastavio „U Bibliji se ne spominje sreća za kršćanina, ali je puno toga rečeno o radosti“. (Božje Djelo i On će me proslaviti, 346)

VIDI OVO: Jedini izvor sve sreće i zadovoljstva

To jednostavno nije istina.

U verziji King James, koju je Chambers koristio, Isus kaže svojim učenicima: „Kad ovo znate, bit ćete blagoslovljeni, ako to činite“ (u originalnom King James prijevodu piše umjesto ”blagoslovljeni” piše ”happy”, odnosno sretni). (Ivan 13, 17) Kada je govorio o vjernim kršćanima, Jakov je rekao: „Nazivamo sretnima one koji ustraju“. (Jakovljeva 5, 11) Petar je rekao drugovima sljedbenicima: „Ako patite zbog pravednosti, vi ste sretni“. (1. Petrova 3, 14) Isto: „Ako vas se ukorava zbog Isusovog imena, sretni ste vi“. (1. Petrova 4, 14)

Chambers je isto tako napisao: „Radost ne treba zamijeniti sa srećom. Ustvari, uvreda je za Isusa Krista, ako koristimo riječ sreća zajedno s Njime“. Osobno poštujem Oswalda Chambersa, ali izjave poput ove su pogrešne. Teško mi je pojmiti veću uvredu za Isusa od učinkovitog poricanja ono što Hebrejima otkriva o Njegovoj sretnoj osobnosti: „Ti ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova“. (Hebrejima 1, 9)

Isto tako djeluje pogrešno za reći da najbolji Otac u svemiru za svoju djecu ne želi da budu sretna. U stvarnosti, Biblija je ogroman spremnik, koji sadrži ne desetine, već stotine stranica u kojima piše o sreći. Pronašao sam više od 2.700 biblijskih stihova gdje su bile upotrijebljene riječi ”radost”, ”sreća”, ”dragost”, ”veselje”, ”zadovoljstvo”, ”slavlje”, ”smijeh”, ”užitak”, ”vedrina”, ”gozba”, ”ushićenje” i ”slavlje”.

VIDI OVO: Želi li Bog da budemo sretni?

Engleska standardna verzija ne koristi riječ ”sretan” kao neki drugi prijevodi, ali je ipak tu:

Sretan kako li si Izraele! Tko je poput tebe, narod spašen od Gospodina“! (Ponovljeni Zakon 33, 29)

Juda i Izrael bili su mnogobrojni, bijaše ih kao pijeska na obali morskoj. Jeli su i pili i bili sretni“. (1. Kraljevima 4, 20)

Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, nosi sreću, i spasenje naviješta govoreć Sionu: “Bog tvoj kraljuje”“! (Izaija 52, 7)

Pismo je jasno je traženje sreće ili radosti, dragosti, užitka ili zadovoljstva u grijehu pogrešno i besplodno. Ali traženje sreće u Bogu je dobro i to Boga časti.

Otkupljivanje sreće

Moderno kršćansko izbjegavanje sreće je u potpunosti protuintuitivno. Ovo nije maleni semantički problem. Povijesno, filozofski i praktično, sreća je vitalna riječ. No predugo smo evanđelje udaljili od onoga što su Augustin, Akvinije, Pascal, puritanci, Wesley, Spurgeon i drugi ostali duhovni divovi rekli zbog čega nas je Bog stvorio i što On želi za nas: sreću.

Trebamo okrenuti ovaj trend. Hajdemo otkupiti riječ ”sreća” u svjetlu i Pisma i crkvene povijesti. Naša poruka prema svijetu ne bi trebala biti: „Nemojte tražiti sreću“, već: „U Isusu ćete pronaći sreću koju ste oduvijek tražili“.

Autor: Randy Alcorn; Prijevod: Ivan H.; Izvor: Desiringgod.org

Reci što misliš