Evo kako se Gospodinu molio naš poznati nobelovac Ivo Andrić:

“Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj, pošto od Tvoje volje sve zavisi, da uvijek želimo i da se nadamo i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna.

Daj da predmet naših želja bude viši i ljepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjerimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor.

Daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja.