Što znači biti “mrtav grijehu”?

Izraz “mrtav grijehu” pojavljuje se samo jednom u Bibliji. Je li moguće kao Božje dijete nikada ne griješiti i biti slobodan od kušnji?

Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu! (Rimljanima 6, 11)

Mnogi ljudi misle da kao Božja djeca imamo božansku Visa karticu s neograničenim stanjem. Možemo je koristiti kad god želimo pokriti bilo koji grijeh. I kao što je apostol Pavao predviđao, neki opravdavaju svoje postupke govoreći: “Ako Bog dobiva veću slavu iskazujući milost, zar mu moj grijeh ne daje više prostora za slavu?”

Pavao na te tvrdnje odgovara najjačom mogućom negacijom: “Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?” (Rimljanima 6, 2).

Vjernik je “mrtav grijehu”

Biti “mrtav grijehu” znači da ga se odričemo jednom zauvijek.
To se zove “pokajanje” ili promjena mišljenja prema grijehu. To znači da ste nekoć bili gospodar vlastitog života, ali ste se odlučili okrenuti od grijeha i slijediti Isusa kao Gospodara svog života.

Pokajanje je bit obraćenja. Ako se pokajanje nije dogodilo prilikom vašeg obraćenja, onda što god se drugo dogodilo prilikom vašeg “obraćenja” nije bilo pravo obraćenje.

Kao vjernici, mi smo “mrtvi grijehu” kroz naše sjedinjenje s Kristom. Drugim riječima, trebamo sebe smatrati slobodnima od ropstva grijeha. Isus je taj koji je ponio naše grijehe na križ (1. Petrova 2, 24), a mi smo umrli s njim kada je bio razapet (Rimljanima 6, 6. 8). Dakle, izraz “mrtav grijehu” znači da osoba, koja vjeruje Kristovo djelo na križu, više nije rob grijeha.

Umiranje grijehu ne znači bezgrešno savršenstvo
Foto: Pexels

Umiranje grijehu ne znači bezgrešno savršenstvo

Ako smo predali svoj život Bogu i raspeti smo s Isusom, zar više nemamo želju činiti zlo? Biti mrtvi grijehu ne znači da smo bezgrešni. Pavao je jasno rekao da se nastavlja boriti s kušnjama i grijehom:

“Ta ne činim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio – to činim. Ako li pak činim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.” (Rimljanima 7, 19-20)

Ako je Pavao mogao sebe nazvati “najgorim grešnikom” (1. Timoteju 1, 15), onda bismo svakako trebali očekivati ​​da ćemo nastaviti svoj sukob s grijehom sve dok ne stignemo u nebo. Ali, budući da smo “mrtvi grijehu”, više nismo pod kontrolom naše grešne prirode.

Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni; da, oslobođeni grijeha, postadoste sluge pravednosti. (Rimljanima 6, 17-18)

Prije nego smo upoznali Spasitelja, bili smo “robovi” grijeha. Sada imamo novog Učitelja. Grijeh i dalje postoji, ali nama više ne gospodari.

“Oduprite se đavlu i pobjeći će od vas!” (Jakovljeva 4, 7)

Moramo se boriti. Novi zavjet često kršćanski život opisuje kao duhovnu borbu sa zlim silama, rabeći ratnu terminologiju: “boriti se”, “pobijediti”, “oduprijeti se”, “nadvladati”.

Ne dopusti da te svlada zlo, već zlo svladaj … (Rimljanima 12, 21)

PROČITAJTE JOŠ: