Što je pravo pokajanje?

Pravo pokajanje
Foto: Unsplash

Mnogi tuguju kada sagriješe i žao im je zbog posljedica njihovog grijeha, ali se istinski ne pokaju. Što je pravo pokajanje?

Možete li se lažno pokajati Bogu? Jeste li znali da možete plakati Bogu, ali da vam ne bude žao zbog vašeg grijeha? Što je onda istinsko ili pravo pokajanje?

“Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje!” (Psalam 51, 3)

Pravo pokajanje podrazumijeva tugovanje za učinjenim i spremnost na promjene kako se to ne bi dogodilo u budućnosti. S druge strane, lažno pokajanje govori da vam je žao, ali zapravo vam nije žao. To je čin, varka; ne potiče osobu da se promijeni.

Kajem se, ali se zapravo ne kajem

Je li vam ikad netko rekao da se ispričava i zakolutao očima? Time je jasno dao do znanja da mu zapravo nije žao. Iz prošlog iskustva znate da će to učiniti iznova i iznova ako mu se ukaže prilika. Ali Bog vidi što se događa u našem srcu i koliko smo iskreni u vezi onoga što kažemo.

Pisac Poslanice Hebrejima objašnjava lažno pokajanje koristeći se Ezavom kao primjerom:

Da tko ne postane bludnik ili svetogrdnik kao Ezav, koji za jedan jedini obrok proda svoje prvorodstvo. Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, odbačen jer nije našao mogućnosti promjene premda ju je sa suzama tražio. (Hebrejima 12, 16-17)

Ezavu je bilo žao što je izgubio prvorodstvo, ali nije se pokajao. Njegovo “pokajanje” bilo je lažno.

Što je pravo pokajanje?

Priča o Davidu i Batšebi svima je dobro poznata. Ona je bila udana za drugog muškarca, ali ostala je trudna s Davidom. David je odlučio ubiti njezinog muža. I neko je vrijeme kralj David bio prilično miran po pitanju onog što je učinio. Nije vidio ništa loše, sve dok Bog nije poslao proroka Natana da razgovara s Davidom o njegovim grijesima.

David je počeo osjećati duboki osjećaj krivnje i srama za ono što je učinio, što ga je potaknulo na pokajanje. Iz njegova 51. psalma možemo vidjeti nacrt istinskog pokajanja.

Davidova tuga zbog grijeha

“Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.” (Psalam 51, 3)

Prvo što je David učinio kad se obratio Bogu jest da je priznao svoj grijeh. Nije htio reći da je učinio nešto užasno loše. Počinio je preljub i nekoga namjerno ubio.

Obilježje pravog pokajanja je da prvo prepoznamo što smo učinili krivo i da nam je žao zbog toga. Puno puta nam je samo žao što su stvari krenule po zlu ili što smo se uhvatili, ali sve ostane samo na tome. To nije karakteristika istinskog pokajanja.

Bilo mu je žao što ga je grijeh odvojio od Boga

“Ne odbaci me od lica svojega i svoga svetog duha ne uzmi od mene!” (Psalam 51, 13)

Kad griješimo, odvajamo se od Boga. David je znao da je povrijedio ljude onim što je učinio, ali znao je i da je oskvrnuo svoj odnos s Bogom. Dakle, kako bi popravio provaliju koju je stvorio svojim grijehom, molio je Božji oprost. Davidu je odnos s Bogom bio važan. Bog ga je odredio za kralja i znao je da za uspjeh kraljevstva mora ovisiti o Božjem vodstvu.

David je želio promjenu srca

“Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!” (Psalam 51, 12)

Pravo kajanje zahtijeva želju za promjenom. David je znao ako ne dopusti Bogu da promijeni njegovo srce onda će se vratiti svojim grešnim praksama. Želio je čisto srce i obnovljeni duh. Nije mu bilo samo žao zbog onoga što je učinio, već je želio da više nikad ne učini tako nešto. Shvatio je kakav je učinak njegov grijeh imao na njegov život i na one oko njega.

David je bio zahvalan na Božjem oprostu

“Oslobodi me od krvi prolivene, Bože, Bože spasitelju moj! Nek’ mi jezik kliče pravednosti tvojoj! Otvori, Gospodine, usne moje, i usta će moja naviještati hvalu tvoju.” (Psalam 51, 16-17)

David je znao da ne zaslužuje oproštenje. Znao je da je učinio nešto užasno. Stoga se ponizio pred Božjim prijestoljem. Tada je bio zahvalan na Božjem besplatnom daru oproštenja.

Tko traži oprost od Boga, prima ga

Imamo priliku, baš kao i David, primiti oproštenje od Boga. Bog je obećao da će nas očistiti od naših grijeha ako se pokajemo. Pozvao nas je da pristupimo Njegovom prijestolju milosti.

Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Hebrejima 4, 16)

Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde. (1. Ivanova 1, 9)

Doduše, ponekad se istinski ne kajemo. Ponekad nam je žao zbog posljedica grijeha, ali ne i zbog samog grijeha. Srećom, od Boga možemo tražiti promjenu srca. Možemo tražiti da nam Bog pomogne da se više ne vratimo nečemu što je naštetilo nama i odnosu s Njim.

Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. (Psalam 51, 17)

PROČITAJTE JOŠ: