Nema spasenja bez prihvaćanja ovih doktrina i svega što one znače: “Jer ako ustima svojim ispovijediš Gospodina Isusa i srcem svojim uzvjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.” (Rimljanima 10,9)

Ovaj omiljeni redak usmjeren je na dvije temeljne istine koje pali čovjek tako teško prihvaća, a to su utjelovljenje i uskrsnuće. Nema spasenja bez prihvaćanja ovih doktrina i svega što one znače.

Prvo, moramo ustima priznati da je Isus Gospodin, tj. da onaj koji je rođen u betlehemskoj štali nije nitko drugi nego Bog očitovan u tijelu. Božanstvo Gospodina Isusa ključno je za cjelokupan plan spasenja.

Drugo, u svom srcu moramo vjerovati da ga je Bog uskrisio od mrtvih. Ali to podrazumijeva više od same činjenice uskrsnuća. Uključuje činjenicu da je Gospodin Isus umro na križu kao naš zastupnik. Platio je kaznu koju smo zaslužili svojim grijesima. Pretrpio je srdžbu Božju koju bismo mi morali vječno trpjeti. Onda ga je Bog trećeg dana uskrisio od mrtvih kao dokaz potpunog Božjeg zadovoljstva Kristovom žrtvom za naše grijehe.

Kad ga prihvatimo kao Gospodina i Spasitelja, Biblija kaže da smo spašeni.

Ali netko bi mogao upitati: “Zašto je ispovijedanje stavljeno ispred vjerovanja? Zar prvo ne vjerujemo, a tek onda ispovijedamo?”

U devetom retku Pavao naglašava utjelovljenje i uskrsnuće te daje povijesni redoslijed kojim su se odvijali – najprije utjelovljenje, a zatim uskrsnuće trideset i tri godine kasnije.

U sljedećem retku stavlja vjerovanje ispred ispovijedanja. “Jer srcem se vjeruje na pravednost, a ustima se ispovijeda na spasenje.” Ovdje je onaj redoslijed koji prati nanovorođenje. Prvo, pouzdajemo se u Spasitelja i opravdavamo se. Potom ispovijedamo spasenje koje smo već primili.

Naš redak posjeduje u sebi neizvještačenu jednostavnost i trajnu svježinu. Zato nije čudo što ga neki smatraju omiljenim.

Autor: William MacDonald; Izvor: Biblija365.com